Ilustracija S-300V
Zanimljivo je da su na temu o tome je li u Siriji je na pomolu bitka između moderniziranog sustava S-300 protiv "nevidljivog" borbenog zrakoplova F-35, koja će odrediti tehnološku superiornost između Rusije i Sjedinjenih Država, napisano na stotine kraćih članaka i stručnih analiza, za koje se može reći da nemaju nikakvog smisla. Međutim, čitatelji vole ovakve teme, jer se otvore dugotrajne rasprave, uglavnom među laicima, je li bolji "nevidljivi" F-35 ili su bolji ruski sustavi koje želi cijeli svijet, od onih koji ih već imaju poput Kine koja je kupila S-400, do Indije, Irana, Venezuele, Sirije i brojnih drugih zemalja koje imaju ili su kupili različite verzije sustava S-300.
Što se same Sirije tiče, ovdje je situacija kompleksna upravo zbog Izraela i bolje je postaviti pitanje je li dovoljno za učinkovitu protuzračnu obranu zemlje? Osim toga, nakon prve službene potvrde su javnost i stručna zajednica bili zbunjeni oko broja lansera, da bi TASS kasnije prenio kako je u Siriju isporučeno tri sustava S-300PM, svaki s osam lansera i po 100 projektila za svaki sustav, što znači da je isporučeno ukupno 300 projektila.
Međutim, samo po sebi to ne mora značiti apsolutnu zaštitu sirijskog neba, ako bi uzeli tri sustava S-300 i rasporedili ih, kako je predviđeno, jedan u Damask, drugi u bazu T-4 u pokrajini Homs, a treći u pokrajinu Latakija. Što je u konačnici rekla struka. Tek nakon stotinjak raznih analiza tko je jači, sustava S-300 ili "nevidljivi" F-35, na ruskom vojnom blogu se pojavio članak koji s pozicije struke pojašnjava što je uopće protuzračna obrana i što za nju znače sustavi S-300.
Što je protuzračna obrana?
Po definiciji, to je skup mjera za smanjenje učinkovitosti neprijateljskih zračnih udara.
Ljudi koji naivno vjeruju da će samo S-300 voditi bitku u startu griješe. Zračna obrana je skup aktivnosti koje uključuju, uz same sustave, različitu vonju opremu na položajima i skloništa za tu opremu, kao i djelovanje sustava elektronskog ratovanja, postavljanje aerosolnih zavjesa i druge mjere.
Drugim riječima, sustavi S-300 su samo dio sveobuhvatnih mjera za zaštitu zračnog prostora. U sirijskom slučaju, sustav protuzračne obrane S-300PM je "strateški zastrašivač".
Ovih dana je objavljena i vijest da su tijekom vježbe izraelskih i američkih pilota u Ukrajini agresori vjerojatno testirali rad starih ukrajinskih S-300, kako su pokušali otkriti njihove taktičke i tehničke karakteristike i vidjeti što sve mogu ili ne mogu činiti. Vjerojatno su u Ukrajini agresori bili zadovoljni i rekli kako S-300 u Siriji za njih nije nikakva zapreka. No, Ukrajina je od 250 starih sustava S-300, koliko joj je ostalo nakon raspada Sovjetskog Saveza, 2013. imala samo 60 operativnih protuzračnih sustava, među koje su ubrojani i "Buk-M1". Ukrajincima su ostali S-300P, S-300PS i S-300PT. Osim što se ovi sustavi ne mogu uspoređivati s moderniziranim S-300PM, nitko ne zna točan broj onih koji su operativni u ukrajinskoj vojsci. Tako da nije jasno što su to američki i izraelski vojni stručnjaci mogli saznati na tim vježbama.
Kao što smo rekli, Rusija je Siriji sustave u prvom redu dala kao sredstva strateškog odvraćanja. Pogledajmo činjenice i logiku.
Što je oružje samo po sebi?
Prije svega, zamislite da ste dobro upoznati s oružjem, da zatvorenih očiju možete rastaviti i sastaviti i AK-74, napuniti spremnik u roku od 20 sekundi, a ako vas probude usred noći, da možete napamet ispričati sve njegove karakteristike i povijest. Hoće li vas to znanje spasiti od toga ako netko s AK-74 zapuca na vas? Naravno da neće.
U zrakoplovstvu je moguće razviti vrlo učinkovite lažne ciljeve i stvoriti savršeni dizajn zrakoplova, ali za to treba vremena, a poznavanje prilično starih S-300PS, koje su modernizirali ukrajinci, ne može dati znanje o moderniziranim sustavima koji su isporučeni Siriji.
Druga važna činjenica je da je nakon tragedije sa zrakoplovom Il-20 vodstvo ruskog Ministarstva obrane poduzelo niz mjera. O isporuci S-300 je već sve rečeno.
Međutim, iz nekog razloga, svi zaboravljaju činjenicu da je pored isporuke sustava planirano raspoređivanje modernog automatiziranog sustava kontrole snaga i objekata protuzračne obrane, koji će biti povezano sa svim sredstvima dostupnim ruskoj i sirijskoj strani.
Osim toga, u protuzračnoj obrani Rusije postoji divna stvar kao što je "Poljana-D4", a detalje u izvornoj verziji na ruskom možete pročitati na kraju teksta. Ukratko, to je stroj koji je povezan s upravljanjem određenog broja sustava protuzračne obrane, zrakoplovnim sustavima, radarskom kontrolom i nadzorom, te drugim složenim tehničkim dijelovima. U bazi Hmeymim je upravljanje protuzračnom obranom vezano za sustav "Poljana-D4".
Najavljeni preustroj sirijske protuzračne obrane uključuje povezivanje s ovim sustavom koji postoji u Hmeymimu sa središnjim zapovjednim centrom za protuzračnu zaštitu u Damasku.
Vjerojatno nitko i ne sumnja da će ruski posrednici sjediti na ovom zapovjednom mjestu, a njihova će dužnost biti da smire neke od usijanih glava među sirijskim dečkima, tako da ne pritišću gumbe i lansiraju rakete bez timskog odobrenja. Isti posrednički časnici će sjediti na svim nižim razinama protuzračne obrane.
Bez obzira koliko to bilo smiješno, ali automatizirani sustavi zahtijevaju težak ruski nadzor. Upravo zbog toga su izraelske priče da će sustavima S-300 upravljati Iranci obične izmišljotine.
Važan detalj je da će sustav "Poljana-D4" biti povezan ne samo s isporučenim sustavima S-300 Siriji, nego i sa sustavima S-300VM i sustavom S-400, koji pokrivaju Hmeymim i Tartus.
To je zapravo ironija, jer izraelski F-35 neće vidjeti S-300, jer će izraelski zrakoplov već biti pred sustavima S-400, sustava "Tor", "Buk" ili drugim elementima integriranog sustava protuzračne obrane, a podaci će biti preneseni u zapovjedni centar u Damasku, a koji će se projektili lansirat će se odlučivati tamo.
Kada se reklo da su Siriji isporučena samo 4 lansera, postavljeno je pitanje: "Je li to dovoljno? I kako će odgovoriti na masovni udar?"
Pretpostavimo čak i da su izvori namjerno obmanuli agencije i da je u Siriji samo 4 lansera S-300, ne računajući "Antej" i "Trijumf" u blizini ruskih baza. Što mogu učiniti četiri lansera sustava S-300? 4 lansera istodobno mogu gađati šest ciljeva. Misliti da će S-300 upotrijebiti svo streljivo kako bi gađao krstareće projektile je pogrešno. S-300 Siriji imaju zadaću uništavati objekte koji iz zraka lansiraju krstareće projektile.
U slučaju masovnog udara krstarećim projektilima, S-300 neće raditi sam, jer je to sustav, kao i S-400, ako je sam, zapravo div na nogama od gline.
Sustav protuzračne obrane funkcionira samo ako je visoko "ešaloniziran". Prilikom lansiranja krstarećih projektila, koji lete ne vrlo niskim visinama, do 200 metara, područje prepoznavanja se sužava na 25 do 30 kilometara, dok se dozvola za lansiranje aktivira na udaljenosti od 15 do 20 km. Za krstareće projektile se koriste sustavi "Buk, "Pancir", "Pečora" i drugi koji su u službi u sirijskoj i ruskoj vojsci, a svi su učinkoviti i operativni.
Činjenica je da će pokušaj uništenja sustava S-300 biti spriječen svim sredstvima i sustavima. Vjerojatno se može govoriti o sigurnosti ovih sustava u Siriji na razini od 95. Nakon svega, ruske posade će biti na dužnosti u isporučenim sustavima najmanje tri mjeseca, što je službena verzija.
U slučaju uništenja S-300, reputacijska šteta za Rusiju, kako u geopolitičkim tako i jednostavno ekonomskim terminima, jer bi se dokazala neučinkovitost sustava S-300, bila bi enormna.
Ostaje samo posljednje pitanje na koje još nema odgovora. Hoće li S-300 gađati izraelske, američke ili neke druge nesirijske zrakoplove? Ako uđu u sirijski zračni prostor, vjerojatno hoće. Ali je isporuka najvjerojatnije tri sustava S-300 Siriji prije svega politička poruke, dovoljna da ohladi usijane glave u Izraelu i prije svega treba služiti kako sustav odvraćanja, a tek u ekstremnim okolnostima kao učinkovit sustav protuzračne obrane.
"Poljana-D4"
Komentari čitatelja
na naše novosti