Kaptol
© AFP
Iako su od američkih srednjoročnih izbora, održanih jučer, 6. studenog, mnogi očekivali poraz republikanaca, na kraju se nije dogodilo ništa spektakularno. Točno je da su republikanci izgubili većinu u Zastupničkom domu, ali su zadržali kontrolu nad Senatom, prenose američki mediji i ovi su rezultati u skladu s predizbornim anketama i analizama.

Republikanci su dosad kontrolirali oba doma u Kongresu. U Senatu su imali tijesnu većinu od 51 senatora u odnosu na 49 demokrata, ali i većinu u Zastupničkom domu, gdje su imali 236 zastupnika uz 193 demokratska, uz šest praznih mjesta.

Kompletan sastav Zastupničkog doma i Senata bit će poznati tek nakon što se zatvore birališta širom zemlje i dođu rezultati. Procjenjuje se da će u konačnici demokrati dobiti 229 mjesta, a republikanci 206 u Zastupničkom domu.

Iako su demokrati preuzimanjem tog doma ostvarili relativno važnu pobjedu, ipak nije došlo do "protutrumpovske plime".

Velika pobjeda za republikance je ona senatora Teda Cruza u Teksasu, koji je pobijedio i tijesnoj utrci s demokratom Betom O'Rourkeom u čiju su kapanju uloženi golemi novci. Cruzova pobjeda omogućila je republikancima da zadrže ključno mjesto kako bi sačuvali većinu u Senatu.

Na izborima koji se tradicionalno održavaju sredinom mandata aktualnog predsjednika, bira se 435 članova Zastupničkog doma, 35 od 100 članova Senata i 36 od 50 državnih guvernera, kao i brojni ostali državni i lokalni dužnosnici.

Amerikanci su u velikom broju izašli na izbore za Kongres koji se smatraju nekom vrstom referendumom o predsjedniku. Povijesno, predsjednikova stranka se u sredini njegova mandata uglavnom suči s protestnim glasanjem i pretrpi poraz, što ovaj put nije bio slučaj.

Iako se ne može reći da je Trump zadobio težak udarac, svakako ne u mjeri kakve su pretrpjeli bivši predsjednici, ovi su izbori pokazali da je Amerika duboko podijeljena.

Uz priličino veliku izlaznost, ipak nije došlo do demokratskog plimnog vala, čak i ako je demokratska stranka stekla kontrolu nad Zastupničkim domom. No, stanar Bijele kuće, sve nepredvidljiviji i politički neodređen, jača većinu u Senatu, koji u Sjedinjenim Državama ima puno veću težinu od Zastupničkog doma.

Formalno, kao i mnogi njegovi prethodnici nakon srednjoročnočnih izbora, Trumpa bi također trebalo smatrati "šepavom patkom".

Trump je igrao vješto i uspio je nametnuti teme u kojima mu se demokrati nisu mogli suprotstaviti. Na primjer, pokazao je odlučnost i poslao vojsku na granicu s Meksikom da zaustavi priljev ilegalnih migranata, oko 10 000 ljudi koji su upravo u tu svrhu okupljeni i plaćeni u Hondurasu i poslani u Sjedinjene Države. Uoči izbora je uveo sankcije svima kojima je mogao, a posebno se okomio na Iran, iako većine Amerikanaca pojma nema gdje se ta zemlja nalazi i da uopće ne predstavlja nikakvu prijetnju njima u Sjedinjenim Državama, nego je brana izraelskoj ekspanziji. U prilog su mu išli i statistički podaci o početku rasta američke ekonomije, nakon dvije iscrpljujuće godine, kao i podaci o nezaposlenosti, koje mnogi ekonomisti definiraju "upitnima".

Stoga su priče govoriti o zaokretu u američkoj politici, dvije godine prije novih predsjedničkih izbora, obična iluzija. Međutim, Trump će se sada morati suočiti s još radikalnijim unutarnjim problemima, uključujući razne zahtjeve, možda čak i s onim ze njegovim opozivom, jer je ovo pitanje u nadležnosti Zastupničkog doma.

No, podjela zemlje i čvrsta većina republikanaca u Senatu su u stvari pravi neuspjeh demokrata i rezultat izbora ne bi trebao uzrokovati značajne posljedice po Bijelu kuću. Najviše što se može dogoditi je da Trump može biti ograničen u donošenju odluka, ali samo u određenoj mjeri i svakako neće imati vezane ruke.

Osim nekoliko navedenih tema koje je Trump kao vođa republikanaca, iako on to zapravo nije, koristio tijekom pomoći svojim kolegama u kampanji, igrao je i na kartu carina i smanjenja poreznog pritiska na velike korporacije kako bi se "ponovno pokrenula velika proizvodna mašinerija i oživjelo američko tržište".

Rezultati izbora su pokazali da je vješto koristio ove teme, iako brojke govore suprotno. Kineski uvoz u SAD i dalje raste, a američki izvoz u Kinu pada.

S druge strane, od najavljene reindustrijalizacije nema ništa, ali su to obećanja koja američki birači vole čuti. Prema najnovijim istraživanjima, koja su provedena upravo o Trumpovoj želji da sa svojim trgovinskim ratovima reindustrijalizira SAD, velike američke korporacije su rekle da ne razmišljaju o povratku u zemlju.

Donald Trump je rekao da mu je cilj stvoriti što više novih industrijskih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama, nakon što je posljednjih nekoliko desetljeća većina korporacija proizvodnju prebacila u inozemstvo, uglavnom u Kinu i jugoistočnu Aziju. To je bio jedan od razloga zašto je pokrenuto nekoliko trgovinskih ratova, najviše onaj protiv Kine.

Međutim, Reuters je u svom istraživanju kontaktirao više od 200 američkih kompanija koje proizvode u Kini i čini se da one nemaju nikakvu namjeru za povratkom u SAD. Iako je Trump uspio vratiti dio proizvodnje nekoliko američkih kompanija u SAD, to je bila kap moru i te su tvrtke učinile malu žrtvu bez puno utjecaja. No, većina kompanije nije impresionirana Trumpovom idejom.

Iako je 64 posto ispitanih korporacija reklo kako planiraju preseliti svoje proizvodne lance izvan Kine, samo jedan posto od 200, dakle, dvije tvrtke, priopćile su da razmišljaju graditi proizvodne pogone u Sjedinjenim Državama. Ostale će ili ostati u Kini ili tražiti povoljnije uvjete poslovanja u jugoistočnoj Aziji.

Ovo se svakako ne može opisati kao uspjeh Trumpa, ali je na izborima bilo važno ono što on želi napraviti, iako nema mogućnosti da utječe na poslovanje velikih korporacija koje su u cijelosti u privatnim rukama. Trump može pooštriti svoj trgovinski rat protiv svih država svijeta i prisiliti korporacije da, gotovo bez izbora, vrate proizvodnju u SAD, ali bi se sami Amerikanci tada suočili s velikim valom poskupljenja i padom životnog standarda i on to neće učiniti.

Kako god bilo, Trump je ovim obećanjima, koja će teško ostvariti, kao i pristupom ostalim gorućim temama u američkom društvu, ipak dao vjetar u leđa republikancima i demokrati imaju razloga da budu zadovoljni, ali ne i za slavlje.

Zapravo, Demokratska stranka je sama kriva, jer je u ekonomskim temama i problemima u američkoj ekonomiji, ali prije svega financijama, posegnula za "socijalističkim" idejama Bernia Sandersa, ako uopće možemo govoriti o "američkom socijalizmu" u bilo kojem obliku.

Demokratima je bio adut sve veće socijalno raslojavanje i vječni problem javnog zdravstva. Nakon objave rezultata se vidjelo da su i ovaj put Trumpovi suparnici forsirali teme koje većinu Amerikanaca ne zanimaju. Tako su se hvalili kako je iz njihovih redova u Zastupnički dom prvi put izabrana najmlađu ženu u Kongresu, Alexandriju Ocasio-Cortez (29) iz New Yorka, Ayanna Pressley iz Bostona je prva crnkinja koja će predstavljati Massachusetts. Sharice Davids iz Kansasa je prva pripadnica američkog autohtonog stanovništva.

Glasači u Minnesoti i Michiganu izabrali su i prve dvije muslimanke, bivšu izbjeglicu iz Somalije Ilhan Omar i Palestinku Rashidu Tlaib rođenu u Detroitu, dok je država Colorado izabrala prvog guvernera koji se deklarira kao homoseksualac, Jareda Polisa. Naglašavanje etničke i vjerske pripadnosti ili seksualne orijentacije nisu teme koje tište Amerikance.

S druge strane, Trump govori i otvara teme u kojima se dotiče njihovih svakodnevnih problema. Iako u dvije godine nije ponudio ključna rješenja za oživljavanje srednje klase i nije ispunio predizborna obećanja o izlasku američke vojske iz besmislenih i skupih ratova, još uvijek uspijeva uvjeriti Amerikance da želi raditi na tome i da je to cilj njegove uprave. Zato su republikanci i pobijedili u izborima za Senat, a Zastupnički dom su od demokrata izgubili s tijesnom većinom.

Trump je išlo u prilog i što Demokratska stranka u ovom trenutku nema vidljivog i poznatog čelnika. Nije slučajno da je Barack Obama osobno intervenirao na posljednjim skupovima kako bi se suprotstavio predsjedniku i branio program demokrata.

Nakon poraza Hillary Clinton u 2016. godini, stranka je uglavnom uključivala mlade ljude, žene i muškarce, pripadnike manjina, ljude koji se također dobro bore, ali se više ne poistovjećuju s programom "kojeg je toliko narušila Hillary Clinton".

No, u američkom sustavu je jedna stvar glasovati u pojedinim državama ili čak u pojedinim županijama, a druga suočiti se s predsjedničkim kampanjama i nametnuti se kao čelnik Bijele kuće.

Uz sve nepredvidivosti njegove politike i kontinuiranih dojmova i osjećaja, koji često izgledaju iracionalni, predsjednik Trump se uspješno nametnuo kao vodstvo koje najprije se postavilo kao antisistemskog, a kasnije se počeo baviti s niz geopolitičkih pitanja na sasvim novi način, prema Europi osobito.

Naravno, o čelniku Bijele kuće možemo raspravljati, posebno o njegovoj vanjskoj politici, ali bi bilo suludo ograničiti se samo na borbu protiv njega samo na razini njegovih osobnih vrlina i mana ili čekati svako jutro njegove objave na Twitteru i prijetiti mu opozivom. To je pogrešno i može biti opasan bumerang.

Stanar Bijele kuće je danas postao referentna točka za političke i društvene prevrate koji se odvijaju diljem svijeta. Za novi trend sigurno nije dovoljna mala pobjeda demokrata na izborima na polovici njegova mandata. Za novi početak, ako je on u Sjedinjenim Državama s Demokratskom strankom uopće moguć, treba puno više od "Pirove pobjede" demokrata u Zastupničkom domu.