Rakete
Jučerašnji američki ultimatum Rusiji, objavljen kroz riječi američkog državnog tajnika Mikea Pompea i glavnog tajnika NATO saveza na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO saveza u Bruxellesu, kojim se od te zemlje traži da u roku od 60 dana počme provoditi obveze iz Sporazuma o uništenju raketa malog i srednjeg dometa iz 1987, ili će se SAD iz njega povući, izazvao je pravu buru oštrih reakcija ruske političke i svekolike druge javnosti usmjerenih prema Washingtonu. Naravno, u moru objavljenih komentara ovih ili onih ruskih političara i analitičara (od kojih smo danas već neke i objavili), najviše nas zanima što o svemu tome misli alfa i omega ruske politike, predsjednik RF Vladimir Putin, a onda i vojni vrh te zemlje, budući da se američki ultimatum odnosi upravo na vojnu, a ne političku komponentu američko-ruskih odnosa (iako je, naravno, on itekako prožet politikom, kako onom unutarnjoameričkom, tako i američkim geopolitičkim interesima).

Vladimir Putin maloprije se oglasio na tu temu, a u nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove njegovog govora pred novinarima i TV kamerama:

Putin je izjavio kako je jučerašnja izjava američkog državnog tajnika Milea Pompea zakašnjela, jer je Washington već ranije izjavio kako želi napustiti raketni sporazum, nakon čega je počeo tražiti razloge zbog kojih to mora učiniti. Zato, navodi Putin, i optužuju Rusiju da ona krši sporazum, a da pritom ne daju nikakve konkretne dokaze.

Podsjetio je na sličan događaj iz 2001.g., kazavši, kako su tada SAD jednostrano, uporavo kako to čine i sada, i bez ikakvog obrazloženja izišle iz Sporazuma o proturaketnoj obrani, koji je jedan od kamena temeljaca međunarodne sigurnosti u cjelini. Razlika je samo u tome što Amerikanci tada nisu tražili nikakvog krivca za taj potez, već su svoju odluku proglasili jer im se tako htjelo, dok ga sada nastoje pronaći u Rusiji, što je najjednostavniji i za uho zapadne javnosti najugodniji način jer je ona odavno privikla kako je Rusija krivac za sve negativno što se u svijetu događa. Pritom je Putin kazao kako su američki argumenti za napuštanje sporazuma, koji se odnose na to, da takvo oružje već proizvode mnoge (desetak) druge države i da se SAD i Rusija samoograničavaju točni.

Međutim, SAD su sada odlučile kako je došlo vrijeme da i one imaju takvo oružje, ali, dodao je Putin, onda će i Rusija učiniti to isto. Naglasio je, također, kako je ta odluka u Washingtonu donesena u tišini već puno ranije, jer je ove godine Kongres još i prije objave Bijele kuće o izlasku SAD-a iz raketnog sporazuma odobrio novčana sredstva za proizvodnju takvog naoružanja. Ali sada za to optužuju Rusiju, navodi ruski predsjednik i kategorički odgovara: "Mi smo protiv rušenja ovog sporazuma, ali ako do toga dođe, odgovorit ćemo na odgovarajući način!"

Kakav je to način Putin nije precizirao, ali učinio je to Glavni stožer ruskih oružanih snaga, nedugo nakon njegove izjave. U vrlo jasno dociranom priopćenju, navedeno je kako Rusija neće ostati bez odgovora na američko napuštanje raketnog sporazuma i da će države, koje će na svom teritoriju razmjestiti rakete malog i srednjeg dometa, postati objekti uništenja. Riječi su to zapovjednika Glavnog stožera ruske vojske Valeria Gerasimova na konferenciji upriličenoj za strane vojne atašee.

"Uzimajući u obzir da se u dvorani nalaze službeni predstavnici inozemnih vojnih institucija, htio bih kroz vas prenijeti do vaših nadređenih, kako, ukoliko Sporazum o uništenju raketa malog i srednjeg dometa bude razvrgnut, to neće ostati bez odgovora s naše strane", kazao je Gerasimov. "Vi, kao vojni profesionalci, morate shvatiti, kako neće američki teritorij, već države koje će kod sebe razmjestiti američke raketne sustave malog i srednjeg dometa, postati objekti uništenja prilikom ruskog protuodgovora", bio je direktan Gerasimov.


Komentar: Putin je u više navrata istaknuo ludost zemalja članica EU koje dopuštaju SAD-u da postavljaju raketne sustave na svome tlu. Američke rakete u europskim zemljama koje su usmjerene na Rusiju su efektivno europske rakete koje ciljaju Rusiju.


Ruski vojni vrh smatra kako će američki planovi o napuštanju raketnog sporazuma udariti na stabilnost svijeta.

Gerasimov se očitovao i na američke optužbe o ruskoj krivnji, kazavši, kako je "to pokušaj kamuflaže pravog stanja stvari" i da "stvarna slika izgleda ovako: od 2000.g. pozivamo Amerikance na zaustavljanje prakse korištenja raketa-meta, koje imitiraju balističke rakete malog i srednjeg dometa pri testiranju sustava proturaketne obrane (PRO), što je zabranjeno Sporazumom". Osim toga, razmještaj univerzalnih lansera MK-41, sposobnih ispaljivati krstareće rakete srednjeg dometa, u Rumunjsakoj i Poljskoj, postalo je neposredno kršenje obveza iz Sporazuma o raketama malog i srednjeg dometa, zaključio je Gerasimov.

Dakle, kao što smo već u više navrata pisali, američko jednostrano povlačenje iz raketnog sporazuma rezultirat će identičnim ruskim potezom tj. doći će do otvorene i neograničene proizvodnje i razmještaja takvih raketa. A kako je američka, otvoreno iskazana namjera da ih instalira i na europskom kopnu (uz već postojeće pomorske inačice u Sredozemnom i Barentsovom moru, koje nisu obuhvaćene Sporazumom iz 1987.g.), kao protuodgovor na, kako kažu u Washingtonu, već postojeće takve ruske rakete, potpouno je jasno da se "crni scenarij" najviše piše upravo europskim državama i europskom dijelu Ruske Federacije koji će biti u dometu takvih američkih raketa.

Naime, Rusiji će biti vrlo teško na te rakete vojno reagirati u slučaju ratnog sukoba. Ne zato što je ruska proturaketna obrana slaba (upravo suprotno, možda je i najjača na svijetu) već s obzirom na njihov broj i mjesto lokacije: prema ruskim vojnim procjenama, uz već postojeće brodske i podmorničke rakete ovog tipa, radi se o čak 6 tisuća američkih raketa koje u jednom trenutku mogu biti lansirane prema ruskom teritoriju s vrlo male udaljenosti od ruskih državnih granica (Poljska, Rumunjska, a da ne govorimo u perspektivi i o Gruziji ili Ukrajini). Trebao bi postojati golemi ruski proturaketni štit da se zemlju obrani od takvog naleta sofisticiranih i puno bržih nuklearnih raketa nego su to one bile u doba kada se spomenuti raketni sporazum potpisivao. Osim toga, tada su granice utjecaja dviju vojnih veleisla na europskom kopnu bile potpuno drukčije markirane nego što su to danas, kada su u NATO savez ušle ne samo srednjoeuropske zemlje iz ex-Varšavskog ugovora, već i neke zemlje bivšeg SSSR-a koje danas neposredno graniče s Rusijom.

Ne htjeti sagledavati i ne prihvatiti rusku zabrinutost ovakvim razvojem stanja u najmanju je ruku neozbiljno i neodgovorno, ne samo prema Moskvi, već i prema svima nama, o čijim se glavama najviše i radi. Zbog svega ovog europski političari moraju iznaći i hrabrosti i mudrosti za ne dopuštanje ovakvog scenarija, koji vrlo lako može prerasti u stvarnu apokalipsu po čitavu Europu. Jer američki je teritorij daleko, a takva su i razmišljanja američkih političara kada je riječ o njihovoj stvarnoj brizi za sigurnost europljana. Usijane glave novih generacija političara više se ne sjećaju psihotične atmosfere iz vremena hladnog rata, koja se u svom najdramatičnijem obliku ogledala upravo na europskom tlu.

Nedavno je bivši državni tajnik u njemačkom Ministarstvu obrane i ugledni političar i izvrsni poznavatelj međunarodnih odnosa Willy Wimmer, u intervjuu Pars Today Deutch izjavio slijedeće: "Sada Europa na stvari mora gledati trezveno, a istina je u tome, da smo za SAD mi nitko i ništa. Maksimum - suparnik. Rusija je nešto posve drugo. Rusija je za Ameriku - veliki autoritet, a Europa, poput "zadnje rupe na svirali".