© Mikhail Klimentyev / APPutin i Assad
VIDEO - Govor Vladimira Putina u Ujedinjenim narodima neposredno pred pokretanje vojne intervencije u Siriji
Podsjetimo da je Moskva prije nego se odlučila na savez sa Sirijom i Iranom, posljedično i Hezbollahom, iračkim šiitskim milicijama i palestinskim frakcijama koje se bore na strani sirijske vojske, bezuspješno pokušavala s američkim predsjednikom Obamom stvoriti veliku međunarodnu koaliciju za borbu protiv terorizma, prije svega "Islamske države" i Al-Qaede, prijedlog kojeg je Washington uporno odbijao prihvatiti.
No, za početak vojne kampanje u Siriji je bilo potrebno u tu zemlju prebaciti velike količina naoružanja, vojne opreme i sustave protuzračne obrane, koji su u vrijeme Putinova govora već bili u arapskoj zemlji. Mjesecima prije pokretanja kampanje je kroz tjesnac Bospor do sirijskih luka Tartus, Banyas i Latakija plovio "Syria Express", konvoj brodova koji su, jedan za drugim, prevozili vojnu opremu, kako onu za pomoć vladinim snagama, tako i za predstojeću rusku kampanju. Zanimljiv podatak, kojeg je tada objavio ruski vojni portal "Arsenal domovine", jeste da su na palubi uglavnom prikazivani tenkovi T-72, borbena oklopna vozila i druga oprema za oklopno-mehanizirane postrojbe, ali nikada se ni na jednom brodu nije vidjelo napredno oružje, sustavi i radari protuzračne opreme, čak ni tenkovi T-90, koji su se kasnije pojavili na bojištu. Sve to je bilo u potpalublju i utrobama velikih ruskih transportnih brodova i Rusi su američkim partnerima, vjerojatno i Izraelu, tada pokazali samo ono što si im htjeli pokazati. Kada je kampanja počela, dio po dio se počeo slagati mozaik svega što je ruska vojska poslala u Siriju.
U tom kontekstu možemo komentirati i isporuke sustava S-300 Siriji. Ništa nije bilo pogrešno, samo je i ovog puta Moskva dopustila da se vidi samo ono što je htjela pokazati. Čak ni CIA nije obratila pozornost na karakteristike modela S-300PM-2 isporučenog Siriji i da može koristiti određena streljiva dizajnirana za sustave S-400. Koje još "trikove", kako ih naziva Samir Fazza iz iranske televizije Al-Alam, koristi ruska strana, a Sirija o njima šuti?
VIDEO - Isporuka ruskih sustava S-300PM-2 Siriji
Kada je Moskva najavila svoju namjeru da sustave S-300 isporuči Siriji, koje sada posjeduje sirijska protuzračna obrana, bilo je mnogo razgovora o tome, a samo je jedan videozapis snimio trenutak kada je sustav isporučen sirijskoj zračnoj luci. Od izraelskih zračnih udara 30. listopada ove godine do objave te snimke treba odgovoriti na tri vrlo važna i ozbiljna pitanja. Kakav je to sustav kojeg je dobila Sirija? Koje su njegove najznačajnije karakteristike? Gdje su ih vidjeli izraelski sateliti i što ima na tom mjestu? Kako možemo opisati kraj kontakta 30. listopada?
Vidjet ćete što želimo da vidite
Kada su pitali ruskog predsjednika Putina kako su sve to uspjeli isporučiti u Siriju, a da nitko nije primijetio, osobito CIA, rekao je da je CIA stara i moćna struktura, ali ona ne zna sve i ne treba sve ni znati. Ova se ruska filozofija mogla vidjeti tijekom prijenosa vojne opreme za početak ruske kampanje u Siriji, kao što smo rekli na početku, ali je ona dio svih vladinih odjela, posebno u području obrane i sigurnosti.
U slučaju Sirije, tu zemlju nije napao samo Izrael, nego su udare na nju provele Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska, koristeći projektile i navođene bombe, od kojih su neke lansirane s velikih udaljenosti. Ova vrsta streljiva zahtijeva sustave protuzračne obrane s određenim karakteristikama.
Svi se sjećaju riječi ruskog ministra obrane Šojgua, kada je najavio početak isporuke sustava S-300 Siriji, potvrđujući da njihov domet prelazi 250 kilometara. To znači da su karakteristike sirijske verzije sustava bolje od kasnijih verzija S-300PM-2. To se odnosi ne samo na radijus djelovanja, već i na druge specifikacije, kao što je promjena tijeka leta projektila, kako bi ga se preusmjerilo ka drugom i opasnijem cilju, nego da pogodi onaj kojeg je trebao u vrijeme lansiranja, a tu je i mogućnost korištenja određenog streljiva namijenjenog sustavima S-400.
Budući da se projektili za S-400 razlikuju od svojih prethodnika za S-300PM-2, oni su u stanju uništiti sve vrste zračnih ciljeva, od krstarećih projektila do malih zrakoplova i svih vrsta borbenih zrakoplova, uključujući nevidljive, što je nemoguće reći za bilo koji drugi sustav protuzračne obrana.
Tako su Rusi, prema svemu onome što se može zaključiti, posegnuli za posebnim "trikom" - uvođenjem modifikacija u sustavima namijenjenih Siriji koji će im omogućiti da koriste streljivo iz jednog od najopasnijih raketnih sustava S-400, projektil presretač 48N6DM, čija je najvažnija značajka uništavanje krstarećih projektila, tvrdi stručnjak Samir Fazza za iransku televiziju Al-Alam.
Drugim riječima, sirijski sustav kombinira najnovije specifikacije projektila sustava S-300 i neke specifikacije S-400, proporcionalne izazovima u suočavanju s neprijateljem. Sudeći prema tim činjenicama, možemo opisati sirijske sustave kao integrirano oružje i zaključiti da je Moskva dopustila da se vidi samo što želi pokazati.
Internetska stranica Defense Update je 24. listopada objavila izvješće sa satelitskim snimkama izraelskog špijunskog satelitskog sustava i navodi kako se sirijski sustavi S-300 nalaze sjeverozapadno od grada Masyaf u planinskom području 30 kilometara od Sredozemnog mora. S trenutne lokacije, sirijski projektili dominiraju u zoni s dometom do 250 kilometara, pokrivajući cijeli zračni prostor Libanona, istočnog dijela Cipra, dijela južne Turske i sjevernog Izraela, do Tiberijadskog jezera, ili Galilejskog mora, kako ga zovu u Izraelu. Slike prikazuju četiri platforme sustava S-300 raspoređene za borbeno djelovanje. Nije bilo moguće otkriti nikakve dodatne objekte skrivene kamuflažnim mrežama. Međutim, iznenađujuće je bilo da ove slike ukazuju na prisutnost platformi za lansiranje projektila sustava S-400, koje su stanju pripravnosti 1,3 kilometara od sirijske baterije S-300. Ovo je zaista jedinstvena situacija, koja ima više poruka.
To može značiti da su sirijski sustavi S-300 zaštićeni ruskim sustavima S-400, barem tijekom obuke sirijske vojske o tome kako koristiti te sustave. Ovo je strateška odluka koja će imati ozbiljne posljedice za ravnotežu snaga u regiji kao cjelini. Drugo, sirijska protuzračna obrana koristi ogromne tehničke mogućnosti sustava S-400, koji se primjenjuju u ovom sektoru, što znači da je neizbježno povezana sa zapovjedništvom protuzračne obrane u ruskoj bazi Hmeymim. To vrijedi i za komponente protuzračne obrane praćenja, ometanja i zaštitu od smetnji.
To osigurava dubinu obrane koju je sirijska vojska trebala obnoviti i mrežu protuzračne obrane kako bi ojačala svoj položaj i ovladala novostečenim sustavima.
Napad 30. studenog
Prije nego podsjetimo na agresiju od 30. studenoga ove godine, trebalo bi spomenuti izjavu službenog predstavnika ruskog Ministarstva obrane od prije nekoliko tjedana. Izvijestio je da su sirijske jedinice za protuzračnu obranu također primile sustav automatizirane kontrole "Poljana D4". To potvrđuje što je navedeno ranije i da su snimke isporuke S-300 u Siriju objavljene namjerno i nije slučajno curenje informacija. Ruski general Igor Konašenkov je u svojoj izjavi dodao kako je riječ o automatiziranom komunikacijskom sustavu koji je povezan s nekoliko bataljuna protuzračne obrane, kao što su sustav "Buk", "Pancir", "Tunguska", raketne platforme S-200 i "Pečora".
Prošlo je otprilike 75 dana od kada je Sirija dobila sustave S-300, tijekom kojih se neprijateljske zračne snage nisu usudile provoditi nikakve napade. Koristile su samo raketne sustave zemlja-zemlja, kojima su se napadali sirijski objekti.
No 30. studenog ove se neprijateljski izraelski zrakoplovi i projektili suočili s naprednijim sustavima protuzračne obrane od onih koje su dosad poznavali. Automatska kontrola protuzračne obrane i radar S-300 i S-400 pokazali su novu, napredniju razinu detekcije i metode protumjera. Učinak je bio gotovo 100%, pa se nužno usredotočiti na samo dvije činjenice.
Kao što smo izvijestili nakon napada, neki od izraelskih projektila su presretani i oboreni blizu graničnih sela i nisu ni doprli do zračnog prostora nad Damaskom i okolicom, usprkos intenzivnim, velikim i redovitim napadima. Drugo, izraelske snage nisu mogle doprijeti do bilo kojeg od sustava protuzračne obrane koji su reagirali na agresiju, unatoč činjenici da su ih više puta gađali.
U prvi trenutak je bilo priopćeno da je jedan od sustava pogodio izraelski zrakoplov, ali su na sirijskom teritoriju pronađeni samo ostaci uništenih izraelskih projektila. Ako se to i dogodilo, Izrael nikada neće priznati gubitak zrakoplova i ostaje nam da nagađamo.
Za kraj podsjetimo da više od mjesec i pol dana američki mediji navode kako je izraelski premijer Netanyahu na tjednom sastanku kabineta priopćio kako će se uskoro sastati s ruskim predsjednikom Putinom i da će radije razgovarati s njim i pokušati ponovno dobiti ključeve sirijskog neba. No do tog susreta nije došlo, a jedino mjesto gdje su nakratko razgovarali je bila dvorana u Parizu, na prijemu kod predsjednika Macrona, gdje su Putin i Netanyahu razmijenili nekoliko rečenica u praznoj sali koju je osoblje u tom trenutku pripremalo za svečanu večeru povodom obilježavanja stote obljetnice kraja Prvog svjetskog rata.
Drugim riječima, Netanyahu je htio biti siguran da će, čim ruski stručnjaci napuste sustave S-300, izraelsko zrakoplovstvo i američki bombarderi imati zeleno svjetlo da ih unište. Drugi problem za Izrael je što želi spriječiti Rusiju da Siriji isporuči novi zrakoplov MiG-31 i dodatne sustave "Buk-M3".
Usprkos razvoju događaja u regiji, Tel Aviv želi i da rusko Ministarstvo obrane ne povezuje sirijske baterije S-300 s računalnom mrežom sustava protuzračne obrane S-400 u Hmeymimu, jer će u tom slučaju sirijski sustavi imati informacije o svim zrakoplovima na udaljenosti do 600 kilometara od svojih raketnih baterija. To je ono što želi Netanyahu, ali ne izgleda da isto žele i Rusi, iako Moskvi nije u cilju izbijanje rata između Sirije i Izraela ili Izraela i Hezbollaha.
To su linije trenutnog sukoba i njegove perspektive. Moskva je htjela pokazati da joj je važno da sirijski teritorij i rusko i sirijsko vojno osoblje budu sigurni, a sada sve ovisi o planovima Izraela i Sjedinjenih Država, jer se u obje zemlje jastrebovi pripremaju za nadolazeći konačni sukob, kojeg nazivaju "poslom stoljeća". U tom sukobu se neće rješavati palestinsko pitanje, kako neki tvrde, nego trebaju uslijediti masovne deportacije pripadnika pojedinih religija i sekti, plemena, crtanje novih granica gospodarskih zona i sklapanje vojnih saveza. Svima u ovom projektu je cilj da Izrael bude središte regije i biser njihove krune, a Siriju i njezine saveznike se pretvara u "neprijatelje mira i stabilnosti". Možda je čak i nedavna agresija sa sustavima HIMARS i bombardiranje sirijskih položaja u blizini Al-Tanfa plah i neodlučan korak prema novom sukobu? Međutim problem s druge strane je što CIA, Izrael i njihovi saveznici nikako ne žele razumjeti da Rusija neće odustati od svog kursa u Siriji i da će, ako bude trebalo, sirijskoj vojsci isporučiti nove zrakoplove i dodatne sustave protuzračne obrane, a postojeća je ionako integrirana s onom u ruskoj bazi Hmeymim, što su potvrdili i ruski generali i Ministarstvo obrane.
Komentari čitatelja
na naše novosti