povlačenje SAD Sirija
Niz američkih medija objavio je vijest o namjeri Bijele kuće da "čim prije" povuče svoje kopnene snage iz Sirije nakon objave predsjednika Donalda Trumpa o "pobjedi" nad ISIL-om.

O tome je, pozivajući se na neimenovane izvore u Trumpovoj administraciji i Pentagonu, u srijedu, 19. prosinca, izvjestilo niz medija. Prema informacijama The Wall Street Journal, američko vojno zapovjedništvo "sprema se za povlačenje snaga iz Sirije".

Kako se navodi, američki službenici "počeli su informirati partnere u sjevero-istočnom dijelu Sirije o planovima za brzo povlačenje američke vojske iz regije".

Televizija ABC priopćila je, kako će "predsjednik Trump objaviti o povlačenju vojske iz Sirije" i pri tom dodala, kako "rokovi povlačenja vojske još nisu utvrđeni".

Prema informacijama Bloomberga, Trump je, navodno "već izdao zapovjed o potpunom povlačenju vojske iz Sirije".

Američka administracija još uvijek nije dala nikakve službene potvrde ovih informacija. Donald Trump je na svojoj Twitter objavi napisao samo kratko, o "pobjedi nad ISIL-om u Siriji", koja je "bila jedini razlog boravka vojske u Siriji u vrijeme njegovog predsjedovanja".


Komentar: Svi znaju da SAD nisu pobijedili ISIL u Siriji, ali to nije važno. Trump je svoje kritičare stavio u nezgodan položaj. Proturječiti mu bi značilo pohvaliti Rusiju, Iran i Siriju (stvarne sile odgovorne za poraz ISIL-a) - i razotkriti činjenicu da SAD nisu bile u Siriji da bi porazile ISIL. Oni moraju zadržati fikciju da je pobjeda ISIL-a primarni cilj SAD-a - i da su oni u nekoj mjeri uspijeli ispuniti ga.

Godinama je Trump govorio da je jedini razlog biti u Siriji poraziti ISIL - jer je to jedini polu-legitimni razlog da se bude tamo. Neprestano mu se protive vojni časnici i članovi kabineta.

Njegovi kritičari to ne mogu vidjeti, ali ova odluka pokazuje da Trump zapravo ima neki integritet.


Trenutačno se u istočnom dijelu Sirije (istočno od rijeke Eufrat), prema službenim procjenama nalazi oko 2 tisuće američkih vojnika. Oni su raspoređeni bez službenog poziva međunarodno priznate vlade u Damasku, ili dobivenog mandata od strane Vijeća sigurnosti UN-a - drugim riječima, nezakonito. Do nedavno njihovu nazočnost u Siriji Washington je., osim borbe s ISIL-om, opravdavao i "težnjom za sprječavanjem utjecaja Irana" u regiji.

Geopolitika News upravo je danas objavila i vijest ruskog Vijeća sigurnosti o uspješnoj ruskoj političkoj akciji koja je rezultirala povlačenjem (pro)iranskih vojnika iz južne zone deeskalacije, 100 kilometara od izraelsko-sirijske granice u dubinu sirijskog teritorija. Također smo podsjetili kako je Izrael praktički obustavio zračne akcije nad sirijskim nebom nakon neugodnog incidenta s obaranjem ruskog zrakoplova IL-20 početkom listopada i ubrzane posljedične isporuke moderniziranih ruskih PRO sustava S-300 sirijskoj vojsci, u potpunosti integriranih s tamo razmještenim sustavima S-400 na ruskim vojnim bazama Tartus i Hmeymim.

I ono, možda i najvažnije, turski državni vrh i osobno predsjednik Recep Tayyip Erdogan proteklih dana (12. prosinca) otvoreno najavljuju novu tursku vojnu operaciju protiv oružanih postrojbi sirijskih Kurda na sjevero-istoku Sirije, uz granicu s Turskom, ali i u zoni grada Manbija (malo zapadnije od Eufrata), gdje je "zapelo" s američkim izvršenjem obećanog povlačenja Kurda i uspostave zajedničkih tursko-američkih vojnih ophodnji. (Kurdi su, inače, pod neposrednom zaštitom američke vojske, koja im i dostavlja naoružanje, i nadziru veliki dio regije Rakka i sirijskog teritorija istočno od Eufrata, bogatog naftom.)

Erdogan je rekao kako Turska nema strpljenja i da neće čekati bilo čija odobrenja kada je u pitanju turska nacionalna sigurnost i borba protiv terorista. Službena Moskva, kao ni Damask nemaju razloga za protivljenje novoj turskoj operaciji, trećoj po redu protiv sirijskih Kurda, koji su se ionako u potpunosti okrenuli suradnji sa SAD-om ("Štit Eufrata" u ljeto 2016. i stvaranje 100 kilometara dugog i 40-ak kilometara širokog koridora zapadno od Eufrata; i "Maslinova grana" početkom 2018..g u kurdskom krajnjem sjevero-zapadnom kantonu Sirije Afrinu).

Prema informacijama koje posjeduje Geopolitika Nwes i Amerikanci su ovih dana u takvim okolnostima dali "zeleno svjetlo" Turskoj za njezinu novu vojnu operaciju i time iznova, po tko zna koji put potvrdili tezu da su Kurdi "potrošna roba" - sredstvo za podkusurivanje ili puščano meso za ostvarenje tuđih interesa (po tom obrascu ponašanja prema Kurdima slične sve globalne i regionalne sile).

Dakle, prosuđujem kako navedena vijest iz SAD-a o povlačenju američke vojske ovoga puta uistinu može biti i realizirana (podsjećam kako je takvih najava bilo i ranije, čak i od Trumpa osobno, ali realitet na samom terenu i politička klima u SAD-u, uključno i ona u visokim vojnim krigovima tada još nije bila zrela za tako nešto veliko i to se odmah znalo).

To mislim i iz zbog sve češćih političkih kontakata samog sirijskog predsjednika Bashara Assada s arapskim političkim i državnim dužnosnicima, uključno i onima koji su ga donedavno sotonizirali (sudanski predsjednik, turski ministar vanjskih poslova i sl.), što ukazuje na to da bi se Sirija iznova mogla pojaviti kao jedinstveni državni subjekt na prostoru bliskoistočne regije, što, naravno, ne znači da se i dalje neće odvijati pregovori o njezinom budućem ustroju, iako je Assad nedvojbeni vojni pobjednik nametnutog mu rata - točnije - vanjske agresije prikrivenog konglomerata brojnih zemalja i stranih interesa.

U svakom slučaju, ukoliko dođe do povlačenja američke vojske iz Sirije, u toj će zemlji ostati jedino ruske vojne snage, kao zakonito pozvane od strane vlade u Damasku, skupa s iranskim vojnim instruktorima (također na identičnoj pravnoj osnovi), ali i turske vojne snage na sjeveru zemlje koje ss tamo, pravno gledano, nalaze ilegalno.

Međutim, očito je riječ o velikoj igri u kojoj će turska vojska do daljnjega bez problema zadržati osvojene položaje, a da to nikome posebno neće smetati, čak ni Damasku ukoliko to bude zalog normalizacije njegovih odnosa s Ankarom. Ostat će samo još jedno nerješeno pitanje - inkorporacija regije Idlib u ustavno-pravni poredak zemlje. Ali i ono uskoro dolazi na red.

I za kraj: povlačenje američkih vojnika definitivno će primorati i Izrael na omekšavanje tvrde politike prema vladi u Damasku, a sasvim sigurno će uvelike ograničiti njegove eventualne planove za riješavanje svojih problema i promicanje svojih interesa u Siriji vojnim putom.

Trump, ukoliko provede ovu, službeno nepotvrđenu odluku o povlačenju Amerikanaca iz Sirije, nedvojbeno vuče krucijalan potez dalekosežnih posljedica. Kakve će one u konačnici biti još će trebati pričekati. Tu je ipak najbitnije pitanje Irana, dok Sirija već polako postaje drugorazredni problem i prostor dominantnog ruskog utjecaja kojeg se ne može potisnuti vojnim putom.