oružje sirija
© Sputnik/ Pavel Lisitsyn
Proteklih tjedana je sve više zemalja izražavalo spremnost da ponovno uspostavi diplomatske odnose s vladom u Damasku i da se uključe u unosne poslove poslijeratne obnove zemlje, ali i da diplomacijom pokušaju umanjiti utjecaj Rusija i Irana.

No, ovdje se moramo vratiti na početak, kada su mnoge zemlje davale oružje islamističkom skupinama i teroristima, vjerujući u siguran ishod rušenja Assada. Davanje oružja teroristima je bio vrlo jeftino i svi su se osjećali sigurnima. Godinama su te zemlje podržavale takozvane "umjerene pobunjenike" protiv Bashara Al-Assada. Sjedinjene Države, Saudijska Arabija, Katar, Francuska, Velika Britanija i drugi su davali oružje i novac pravim fundamentalistima iz organizacija kao što su Al-Qaeda, pa čak i Islamska država, a da do danas nitko nije pitao tko je za to odgovoran.

Korištenje islamističkih fundamentalista džihadista kao korisnih idiota nije ništa novo. Hillary Clintonje svojevremeno priznala da su SAD bile odgovorne za pojavu Al-Qaide, nakon naoružavanja, financiranja i obuke embrija ove terorističke organizacije za rat protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu. U to se vrijeme činilo da je to bila dobra odluka, ali ni danas nitko ne osjeća posebnu krivnju, čak i ako su ti isti militanti kasnije okrenuli oružje protiv Sjedinjenih Država i službeno počinili najsmrtonosniji teroristički napad u američkoj povijesti. Istu dinamiku smo vidjeli u Libiji, danas razorenoj zemlji kojom dominiraju gospodari rata, bande i ekstremističke organizacije, a potom u Siriji.

Međutim, plan u Siriji je propao i Assad je ostao na vlasti. Rat se završava, a sirijska vlada nije pala. U zemlji ima malo preostalih "pobunjeničkih žarišta", uglavnom u Idlibu i Afrinu. U oba slučaja se "pobunjeničke" skupine još uvijek predstavljaju kao "sekularni demokrati", ili "revolucionari".

U Afrinu imamo proturske islamističke skupine. Nacionalnu oslobodilačku frontu, Nacionalnu vojsku ili FSA. Imaju mnogo imena, ali je to zbir više radikalnih islamističkih skupina, nekih relativno umjerenih, barem u usporedbi s Islamskom državom ili Al-Qaedom, a druge su tipične plaćeničke skupine. Mogle bi se izdvojiti skupine Noureddin Al-Zenki, poznata po odsijecanju glave djetetu, ili Ahrar Al-Sham, koji je godinama bio jedna od najznačajnijih islamističkih skupina u Siriji.

U Idlibu se stvar ne popravlja. Ako u Afrinu imamo kriminalce koji su opljačkali domove tisuća civila i protjerali sve koji se ne slažu s Turskom, u Idlibu je najvažnija sila koja sada praktički svime u pokrajini Hayat Tahrir Al-Sham, povijesni ogranak Al-Qaede u Siriji.

Iako se Hayat Tahrir Al-Sham htio distancirati od Al-Qaede, istina je da je vođa skupine uvijek Abu Mohammad Al-Golan iz Al-Qaede, a njegov najvažniji ulema je još uvijek Abdullah Al-Muhaysini, također iz Al-Qaede. U regiji je i skupina Hurras Al-Din, koja se odvojila od Hayat Tahrir Al-Shama i koja sebe se smatra pravim dijelom Al-Qaede u Siriji. Stvari u Idlibu ne idu na bolje.

Ali kako su postali tako jaki? Uglavnom zahvaljujući potpori koju su islamistički militanti dobivali godinama i koja je završila u rukama tih organizacija, koje su od početka dominirale takozvanom "naoružanom opozicijom" u Siriji.

Iako postoje oni koji i danas pokušavaju zanijekati očigledno, već 2012. je bilo je očigledno da su unutar onoga što se zvalo "umjereni pobunjenici" zapravo ekstremističke skupine.

Novinari i mediji, koje su optuživali da "podupiru sirijsku vladu" i "služe Kremlju", već su upozoravali da su ekstremističke organizacije poput Al-Qaede među redovima takozvanih "pobunjenika" koji su dobivali sredstva od Zapada.

Podsjetimo da je čak i The New York Times objasnilo kako su terorističke skupine dobile oružje koje je iz Katara i Saudijske Arabije stiglo u Siriju.U prvom od članaka je The New York Times opisao i tranzit oružja iz Hrvatske i drugih zemalja do Jordana i dalje do Sirije, kada je u vrijeme vlade Zorana Milanovića isporučeno preko 3000 tona oružja sirijskim islamističkim skupinama. Čak ni tada nijedan predsjednik nije morao dati objašnjenja u svojoj zemlji. Nijedna agencija nije tražila ništa od nikoga, a UN još uvijek nije sankcionirao vođe Europske unije.

U Ujedinjenom Kraljevstvu je zagovaranje terorizma zločin. Međutim, čini se da nije bio nikakav problem da tadašnji britanski premijer David Cameron 2015. prizna da je podupirao "tvrdolinijaške islamiste" u Siriji. Cameron priznao je da je među
70 000 takozvanih "pobunjenika" koje je podupirao bilo mnogo islamista, te da oni svakako nisu ljudi "koji bi mogli biti na konferenciji Liberalno demokratske stranke". David Cameron je tada ostao na dužnost, a čak i danas još uvijek nije sankcioniran od bilo kojeg tijela koje tvrdi da se bori protiv ekstremizma. Nije osuđen ni za podršku terorizmu, iako je hvalio i podupirao teroriste unutar Sirije.

Možda bi se neki koji su odgovorni za podupiranje kriminalaca 2013. godine, kada su teroristi jeli srca sirijskih vojnika, mogli braniti neznanjem, iako nepoznavanje zakona ne znači da ste ih slobodni i kršiti, od 2015. nadalje se podržavalo ekstremiste unatoč zabrinutosti obavještajnih službi.

Turska i Saudijska Arabija se već godinama bore za globalni prestiž u sunitskom svijetu. Ovaj spor je u Siriji doveo do krajnje i eksplicitne podrške organizacijama kao što je Jaish Al-Fatah, koju kao duhovni vođa vodi saudijski klerik i ulema Al-Qaede Abdullah Muhaysini, koji je posebno pozvao na istrebljenje šiita i nevjernika općenito. Organizacije koje su nastojale uspostaviti kalifat i najtvrđu interpretaciju islama zahvaljuju se donedavnoj potpori Saudijske Arabije.

Sa svim navedenim smo stigli do 2017. i utvrdilo se da je podrška teroristima još uvijek vrlo aktivna. Ujedinjeno Kraljevstvo je do nedavno podržavalo takozvanu "Slobodnu policiju Idliba", povezanu sa skupinom Noureddin Al-Zenki, koja je početkom 2019. godine raspuštena i pridružila se sigurnosnim strukturama Hayat Tahrir Al-Shama, izvornim ogrankom Al-Qaede u Siriji.

Tvrtka Adam Smith International, koja je financirala "Slobodnu policiju Idliba" od 2014. godine, i dalje djeluje nekažnjeno, a Boris Johnson se nije ispričao što je izdvojio 4 milijuna britanskih funti za projekt financiranja ekstremističke skupine unutar Idliba. "Slobodna policija Idliba" je vrlo pompozno ime za tijelo kojeg teroristi koriste kako bi osigurali financiranje.

I to je ono što znamo, zato što CIA ima vlastiti program financiranja, isporuke oružja i obuke za pobunjenike, zbog čega je znala ulaziti u sukob s Pentagonom. To je na kraju navelo Trumpa da otkaže tajni program naoružavanja i obuke militanata. o kojem znamo malo ili ništa.

Ali, čak su i raspoložive informacije dovoljne da se nekoliko ljudi pošalje u zatvor, iako svi znamo da se to neće dogoditi. Imena su na stolu, ali nitko od njih neće završiti u Haagu, uključujući našu bivšu ministricu Vesnu Pusić, bivšeg ministra obrane Kotromanovića, bivšeg premijera Milanovića i bivšeg predsjednika Josipovića. Zašto? Jer oni su na pravoj strani i podržavaju korisni terorizam. Kao što je Franklin Delano Roosevelt rekao za Somozu: "Oni jeste kur*vin sin, ali je naš kur*in sin".