moskva
"Neke europske zemlje su za sebe odabrale ruski tip demokracije, a to je najveći problem Europske unije", izjavio je potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen.

Prema njegovim riječima, zemlje Europske unije bi trebale slijediti liberalni tip demokracije, gdje je vladavina prava jedna od temeljnih vrijednosti, međutim, u nekim zemljama postoje problemi kada politički lideri "ne poštuju liberalnu demokraciju u istoj mjeri kao prije", izvještava CNBC .

"Sve europske integracije i Europska unija temelje se na liberalno-demokratskim vrijednostima, uključujući vladavinu prava, ali se iznenada pojavljuju politički lideri koji misle da je demokracija ruskog tipa mnogo bolja od liberalne demokracije, koja traži da se ispuni cijeli niz ciljeva", rekao je Katainen na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.

Naravno, potpredsjednik Europske komisije ne ulazi u meritum stvari i zašto se pojavljuju nesistemske stranke, pokreti i vlade, ignorirajući činjenicu da je to nova faza u životu Zapada. Većina zapadnih elita ne želi priznati postojanje procesa koji se odvijaju u njihovim zemljama i ne mijenjaju ništa. Neizbježnost uspona nesistemskih snaga nije sirenski zov Rusije, koja se može i mora osloniti na rad s takvim političkim snagama, ako je izvjesno da dolaze na vlast i neće nestati.

To što te političke snage imaju pozitivan stav o Rusiji ne znači i da rade za Moskvu. Naprosto im je privlačno vidjeti svjetsku supersilu koja se otvoreno protivi nadnacionalnom, atlantističkom dijelu globalne elite, njenim ekspanzionističkim projektima i globalnim planovima. Naposljetku, atlantisti su glavni neprijatelji i progonitelji svih zapadnih nesistemskih političara i samo to im je zajedničko s Rusijom koja ima svoje specifične interese.

Obranu i jačanje nacionalnog suvereniteta je nemoguće postići sam. Svijet je već ušao u fazu globalizacije i kojoj su snage koje su marksisti nazivali imperijalističkim i transnacionalni kapital stekli moć koja nadilazi moć svake zemlje odvojeno. Dakle, samo savez različitih suverenih sila, bilo da je riječ o Kini, Rusiji, Indiji i Iranu, učinkovito može razbiti globalističku igru rušenja nacionalnog suvereniteta kao takvog.

U tom smislu se zapadne zemlje ne razlikuju bitno od nezapadnih, jer u stvarnosti one nisu objekt globalizacije, već taoci globalističkog projekta, njegov instrument i laboratorij. A ako nacionalno orijentirani dio elita želi, naravno, uz podršku društva, vratiti neovisnost svojih zemalja, Rusija će to svakako pozdraviti.

Da, može se reći da Rusija ima koristi od slabljenja Europske unije zbog Brexita, ali ne zato što je Moskva raspisala referendum o izlasku Velike Britanije iz EU, već zato što ova verzija ujedinjene Europe nije prirodni savez europskih država, nego nadnacionalni projekt neprijateljski raspoložen prema samim europskim narodima, ali istovremeno i prema ruskim nacionalnim interesima, posebice destabilizacijom Ukrajine.

Vladajuće zapadne elite za Brexit nemaju dobar scenarij. Ne žele da Britanije ostane u EU, ali je ne mogu samo tako pustiti da ode. U Njemačkoj i Francuskoj raste nezadovoljstvo stanovništva čak i s Europskom unijom kakva je sada. U tim će uvjetima biti nemoguće "prodati" daljnju centralizaciju i globalizaciju, što ne znači da će atlantisti biti protiv takve čisto kontinentalne Europske unije, ako vide da ona vodi jačanju Njemačke i Francuske i nadnacionalnih snaga.

Strogo govoreći, nemogućnost očuvanja nekadašnjeg kursa Zapada kao cjeline i njegovih pojedinačnih zemalja, nesigurnost u budućnost Europske unije je glavni izazovi vladajućeg establišmenta. Sudeći po tome kako se sada ponašaju elite, kako se kriza produbljuje, njihova će djelovanja postati još konvulzivnija i istovremeno neučinkovitija. Sve dok se vlast više ili manje mirno ne promijeni, mijenjat će se politike svojih zemalja Zapada u cjelini, neovisno o Rusiji.

Zapad ne samo da će prestati biti jedna cjelina, već će završiti i jedno veliko poglavlje ljudske povijesti, razdoblje od nekoliko stoljeća u kojem su europske zemlje imale odlučujući utjecaj na tijek svjetske povijesti i svih drugih civilizacija, a angloameričke elite su se pretvorile su vodeće snage tog projekta. Usput, takav razvoj događaja će u budućnosti označiti kraj sukoba između Europe i Rusije.

Ali Rusija od Zapada ne očekuje ništa posebno, samo želi da se gubitničke snage prestanu miješati u prirodni tijek povijesti, uključujući u zapadnim zemljama, i upravo je to ono što potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen ne razumije. Za Rusiju je u odnosima sa Zapadom najvažnije objektivno procijeniti procese koji se tamo odvijaju i pokušati predvidjeti promjenu situacije barem nekoliko koraka naprijed.

Sam Zapad tu ne može ništa i logično je da je Rusija vidljivija u tom procesu, iako stoji po strani. Koliko je primamljiv ruski model demokracije europskim političarima i snagama, na to Moskva ne može utjecati, osim da za ljubav Jyrkia Katainena svi u Ruskoj Federaciji izvrše kolektivno samoubojstvo i da Ruska Federacija prestane postojati, i kao država i kao politički subjekt u međunarodnoj zajednici.