© Sputnik / Maksim Bogodvid
U više navrata smo podsjetili na gotovo nevjerojatne rezultate postignute pod pritiskom sankcija, a sada to potvrđuju i brojke. Međutim, ovdje ne govorimo samo da je spomenuti tim stručnjaka dokazao da je moguće voditi ekonomsku i financijsku politiku koja će davati rezultate i pod sankcijama, već da ta politika minira same temelje mitova zapadnih ekonomista.
Pođimo redom. Prema podacima Središnje banke Rusije, tijekom protekle 2018. se ukupni ruski vanjski dug smanjio za 64,4 milijarde dolara ili 12,4%. Trenutno iznosi 453,7 milijardi dolara i ovo je ukupni dug države, javnih i privatnih poduzeća, banaka i pojedinaca.
Ekonomski i financijski "geniji", poput američke zastupnice u Kongresu Aleksandrie Ocasio-Cortez i njeni pandani u Rusiji, kojima je draga Moderna monetarna teorija "print and share", već pokušavaju reći: "Pogledajte što rade! Dok normalne zemlje povećavaju svoje dugove, poput Sjedinjenih Država koje su povećale nacionalni dug za 1500 milijardi dolara tijekom godine i ljudi i dalje žive, oni ne!"
Međutim, ruski financijski "talibani" su na kraju pokazali da je Zemlja okrugla i da su ekonomije temeljene na velikom dugu ogroman rizik, za sebe i sve koji su s njima povezani.
Prvo treba reći da od ukupnog vanjskog duga od 453,7 milijardi dolara Rusija duguje samo oko 56 milijardi. Sve ostalo je dug drugih. I dug poduzeća, banaka i pojedinaca je također važan, iako ukupno iznosi nešto više trećine nominalnog bruto domaćeg proizvoda, što je zanemarivo.
Od preostalih otprilike četiri stotine milijardi, točnije 398 milijardi dolara, polovica duga je dug privatnog sektora, a ti su dugovi smanjeni za 32 milijarde dolara, što je polovica ukupnog smanjenja.
Da je ovo ciljana politika na razini države se vidi po tome što trend smanjenja duga traje već nekoliko godina. 2014. godine je ukupni dug dosegao najvišu razinu i iznosio 733 milijarde dolara. Od tada se stalno smanjuje.
Ove informacije pobijaju tri široko ponavljana mita o ruskoj ekonomiji i ekonomskoj znanosti općenito:
1. Da rusko gospodarstvo treba više novca.
2. Da rusko gospodarstvo treba zapadne zajmove.
3. Da se standard stanovništva Rusije "sve više pogoršava".
Ova se histerija može širiti beskonačno, ali ne može ići protiv činjenica i brojki. Kad gospodarstvo pada, a stanovništvo je sve siromašnije, onda se ne vraćaju krediti. Naprotiv, kada je svakim danom sve gore, ljudi ulaze u još veće dugove.
No, dugovi privatnog sektora su smanjeni, a prema podacima Središnje banke Rusije, štednja pojedinaca raste. I kako u tako "ružnim uvjetima" praviti revoluciju u Rusiji?
Vlada ne odustaje od Kurila, a stanovništvo ne želi biti siromašno, što je katastrofa za ljude koji se greškom smatraju "revolucionarima".
Naravno, postoje neki koji i dalje tvrde: "Ja sam ideološki dosljedan i neću raditi za kapitaliste", tako i dalje čame nezaposleni i s četrdeset pet godina sjede s majkom u kući i žive od njezine mirovine. Logično, krivnju za činjenicu da su to lijenčine i paraziti snosi Putinov režim i sustav. Ali takvih je, na sreću, u Rusiji vrlo malo.
Što još možemo dodati ekonomskim rezultatima godine kako bismo upotpunili sliku? Popravimo podatak iz prošlog članka o godišnjoj kupnji zlata, jer je Središnja banka Rusije prošle godine otkupila oko 92 tone zlata, zbog čega su rezerve fizičkog zlata premašile 2000 tona, kako smo i naveli.
Obujam američkih državnih obveznica je smanjen više od šest puta i pao je s 92 milijarde na 14,5 milijardi dolara. Ovo je logičan korak, jer američke državne obveznice, osim što se njima financira "neprijatelj", donose i mal prinos. Neka ih kupuje tko mora.
Vrijednost zlatnih i deviznih rezervi se povećala s 432,7 na 468,5 milijardi dolara, ali ne u američkoj valuti, jer je povećan udio eura, juana i ostalih valuta.
Kada bi htjeli ili uopće pronašli ove podatke, naši i zapadni liberalni "ekonomisti" i financijski "stručnjaci" bi vjerojatno rekli da su lažni i da nešto s izračunom sigurno nije u redu. Ako se pokažu točnima, onda bi gotovo svi stručnjaci koji pišu za Bloomberg, Financial Times, WSJ ili njihove replike u nas, kojekakve "Lidere" i "Liberale", morali staviti ključ u bravu i ugasiti uredništva. S druge strane možda treba žaliti razne liberalne "stručnjake", kojima s ovakvim pokazateljima postaje sve teže trubiti o "ruskoj ekonomiji na rubu kolapsa", ali ne zbog Rusije, već zbog dogme o "ruci slobodnog tržišta koja sve regulira", koja se raspada pred njihovim očima.
Možda bi se iz svega mogla povući povijesna paralela. Naime, krajem osamdesetih godina je svijet pogodila još jedna gospodarska kriza. U Sovjetskom Savezu se o tome malo znalo, jer je zemlja imala plansku ekonomiju i bila je slabo izložena krizama, prije svega jer bila potpuno neovisnu o krizama na tržištima dionica, koje tamo nisu ni postojale.
Zapravo su Sjedinjene Države bile su na rubu kolapsa. SSSR je pobijedio na brojnim svjetskim natječajima za rane projekte, ali se sovjetsko rukovodstvo uključilo u utrku u naoružanju, trošeći na nova oružja ogromna sredstva.
Zapravo, socijalističku ekonomiju SSSR odavno nije poznavao, jer je dobit kao glavni kriterij učinkovitosti priznat još u vrijeme Hruščova.
Zapadne ekonomije u krizi je samo moglo spasiti "samouništenje" Sovjetskog Saveza. Mnogo se govori i piše da je Sjedinjene Države spasila Reaganova ekonomska doktrina koja je poticala potrošnju, što je laž.
Reaganova ekonomska doktrina, ako je sve to uopće bila ideja glumca drugorazrednih filmova iz Hollywooda, postavila je tempiranu bombu u srce američke ekonomije, a ona bi uskoro mogla eksplodirati. Amerika je tada dobila priliku da opljačka bivši SSSR i zemlje istočne Europe, ali se čini da nije odnijela dovoljno novca.
Okupacija novih tržišta, uništavanje sovjetskih i istočnoeuropskih) konkurenata, sporazume o podjeli proizvodnje, mogućnost izvoza sirovina za plaću, zajmovi koje daje MMF, otkup ili otimačina mozgova i tehnologije - sve to je omogućilo Amerikancima ne samo da produljite svoju agoniju, već i nekoliko desetljeća prosperiteta. Ali isključivo zbog pljačke bivšeg SSSR-a i zemalja Varšavskog ugovora.
Ali ništa nije vječno. Već 2001. godine je došla kriza "Dotcoma", a 2008. godine hipotekarna kriza.
Sporazumi o podjeli proizvodnje su raskinuti, Rusija je odbila kredite MMF-a, cijene energenata su porasle i tako dalje. Jedan broj zemalja bivšeg Varšavskog ugovora i postsovjetskih republika je toliko osiromašen da se od njih nije imalo što uzeti. Posljedično su šanse da se živi na tuđi račun znatno smanjene.
Invazije na Irak i Afganistan su zapadnim elitama omogućile novac od trgovine naftom i drogom, ali to je bila dobit pojedinih klanova u Sjedinjenim Državama i nije mogla promijeniti ukupnu sliku u zemlji.
Općenito, Reaganova doktrina uključuje pozajmljivanje novca drugim zemljama kako bi kupovale američku robu. Ali roba više nije američka, nego kineska. Stoga posljednjih deset godina SAD dugove većinom ne nameću drugima, već same sebi.
Tako stvari postaju sve gore i upravo završena "djelomična blokada vlade" je izvrsna ilustracija. Po prvi put u povijesti američka vojska nije primila plaću na vrijeme, a zbog nedostatka sredstava za program dijeljenja prehrambenih proizvoda oko 43 milijuna Amerikanaca može biti gladna.
Jedini izlaz je hitno opljačkati nekoga, ali nekog velikog i bogatog, jer tamo neka Ukrajina neće spasiti očeve američke demokracije. Na primjer, ponovno opljačkati Rusiju. To bi za američke oligarhe i Wall Street bilo izvrsno, ali treba srušiti "Putinov režim".
Sjedinjene Države i zemlje zapadne Europe su 1991. spasila urlanja protiv "Kompartije" i zahtjevi za demokratskom i tržišnom transformacijom u SSSR-a i onoga što je kasnije od njega ostalo. Danas Sjedinjene Države mogu spasiti samo urlanja "Spasimo Kurile" i zahtjevi za novom socijalističkom revolucijom.
Danas je Rusiji vrlo popularan slogan trockista: "Neka se na radost svih buržoazija svijeta rasplamsa revolucionarni požar". To nije bez razloga, jer zajednica komunističke Kine i državno-kapitalističke Rusije jamči smrt američke hegemonije.
Naravno, nitko nema nikakvu ideju koje se prilike otvaraju Rusiji ako u Americi počne nova Velika depresija. Upravo sada su General Motors i Ford na rubu bankrota, zatvaraju nekoliko tvornica, otpuštaju više od 50 000 radnika i prodaju opremu. A ako dođe do stečajnog postupka, onda će se njihovi automobili i transporteri moći kupiti za sitnicu. Tvornice i strojeve neće kupiti "ruski buržuji", jer nemaju taj novac. Jedina koja ima dovoljno slobodnog novca da u potpunosti uživa u tom trenutku je ruska država. Dakle, živio državni kapitalizam, iako se čovjek u svom povijesnom hodu u besklasno društvo dalje od njega i nije maknuo.
Kada SAD padnu u novu krizu, Rusija s Amerikom može učiniti ono što je ona njima učinila u devedesetima. Kupiti tvornice ni za što, isjeći ih i baciti na otpad, izvaditi strojeve, kupiti patente za nekoliko centi, ili čak početi ignorirati američke patente, priznajući samo vlastite. Uzeti njihove nezaposlene znanstvenike i inženjere i poslati ih Putinu pred noge. Inače, Kinezi to već čine. Na primjer, kupili su oko pola Hollywooda.
I onda su odjednom izašli trockistički "revolucionari" koji obične Ruse žele lišiti takvog zadovoljstva. Zašto ne idu u SAD i tamo prave revoluciju. Tko god je čitao Marxa zna da su idealni uvjeti za dizanje revolucije trenutno u Sjedinjenim Državama. Učitelji Kalifornije, koji imaju razrede od 42 učenika i satnicu od nula do iznemoglosti, više nego itko trebaju iskusne agitatore i propagandiste. Osim toga, ruski revolucionari, u zemlji u kojoj, barem za sada, sve ide po planu, imaju jedinstvenu priliku življenja u Sjedinjenim Američkim Državama. Buffalo i LA čekaju svoje heroje. Što se Rusa tiče, ako se gospoda revolucionari uspiju odlijepiti od mamine suknje, od njih će dobiti punu podršku, vjerojatno i od ruskih hakera, možda uz redovite isporuke kalašnjikova, uz socijalistički popust.
Komentar: Pogledajte i: Kako je Putin napravio Rusiju opet velikom