© southfront.org
Trenutno je ovaj "sukob" predmet vojnih i politoloških analiza raznih stručnjaka za Bliski istok, najviše u Izraelu.
No, pođimo od početka. Prema ovim tvrdnjama navodno su se sukobili vojnici 4. oklopno-mehanizirane divizije i borci 5. jurišnog korpusa sirijske vojske. Ubrzo nakon toga su se na društvenim mrežama i raznim medijima u regiji i svijetu, isključujući ruske, sirijske i iranske, pojavile tvrdnje o "početku rata između Rusije i Irana u Siriji", jer jednu brigadu snabdijeva Rusija, a drugu podržava Iran.
Međutim, nije objavljena nijedna snimka sukoba, nema uništene vojne opreme ni bolnica koje su primile ranjenike, iako je u nekim vijestima rat poprimio gotovo apokaliptične razmjere, sa stotinama mrtvih i desetinama uništenih tenkova. Danima tražeći po bespućima interneta, ruski bloger Bors Rožin nije pronašao ništa, ali je utvrdio da su prve informacije ovom "velikom sukobu" došle ne iz Libanona, kako se pretpostavljalo, nego sa službene Twitter stranice "Koalicije oporbenih iranskih grupa" sa sjedištem u Sjedinjenim Državama.
Na internetskoj stranici ove organizacije, stranici koja je podignuta početkom ovog mjeseca, stoji: "Mi smo Koalicija iranskih opozicijskih grupa (CIOG) koju je stvorila skupina iranskih iseljenika u Sjedinjenim Državama koji vjeruju u američke vrijednosti i žele donijeti slobodu i demokraciju Iranu. Naša stranica je lice svijeta koje u Iranu promiče slobodu i promjenu režima za iranski narod."
Komentar: Sada je sve jasno.
Kao što je primijetio Rožin, najveći dio objava i vijesti o ovom "unutar sirijskom sukobu" dolazi s protuiranskog računa i navodne "Koalicije iranskih opozicijskih grupa" iz Sjedinjenih Država, koja je svoju internetsku stranicu, pod pretpostavkom da je uopće vode Iranci, nazvala "Samo jedan Iran".
Primjerice, već 18. siječnja, kada se pojavila priča o "velikom ratu" čak i u većim izdanjima, skupina navodnih Iranaca u Americi piše: "Nastavak neprijateljstava između sirijske 5. brigade koju podupire Rusija i 4. brigade koju podupire Iran je u provincijama Hama i Al-Gaab doveo do više desetaka poginulih ranjenih. 4. brigada je smijenjena na sjeveru i zamijenjena 5. brigadom i "Tigrovima" pod kontrolom Rusa."
Twitter račun CIOG je nevjerojatno aktivan. Dnevno objavljuje od 50 do 100 vijesti i analiza, uglavnom o Iranu i Bliskom istoku, ali i politici američkog State Departmenta. Međutim, vijest o sukobu obiluje pogreškama, jer se 4. Oklopno-mehanizirana divizija ne spominje pod tim imenom, kao ni 5. jurišni korpus kojeg su stvorili, opremili i obučili pripadnici ruskih specijalnih snaga.
Naravno, nema fotografija, videa ili izvora, ali i ovakvu vijest je njemački Der Spiegel citirao vjerodostojnu. Ovo je prvi slučaj u Siriji da nemamo nijednu jedninu fotografiju ili zapis snimljen mobitelom i kriomice objavljen na društvenim mrežama, kao što je bio slučaj pri svakoj pojavi sličnog sukoba ili nekim većim pokretima snaga u Hami s obje strane, kada bi društvene mreže bile pretrpane fotografijama i videozapisima.
Što se tiče sukoba unutar Assadovog tabora, njih je svakako bilo tijekom rata, što je prije svega uzrokovano ekstremnom heterogenošću oružanih formacija koje se bore na strani Assada.
Konflikti su nastali kako na temelju borbe za kontrolu u hijerarhiji i teritorij, ali i zbog čisto banalnih trgovačkih razmirica. Međutim, koliko god da su bili snažni, politički vrh i saveznici, Rusija i Iran, uvijek su ih uspjeli ugasiti i zaustaviti da eskaliraju u sukobe s većim posljedicama. Svi koji prate situaciju u Siriji se vjerojatno uhićenja sirijskih vojnika od strane ruske vojne policije istočno od Damaska zbog uznemiravanja lokalnih stanovnika ili uhićenja pripadnika NDF snaga zbog krađe imovine izbjeglog civilnog stanovništva na jugu zemlje. Prema tome, da je i bilo sukoba, to ne bi bilo ništa novo. Međutim, ovdje su se sukobile dvije udarne sirijske postrojbe čiji zapovjednici i vojnici protekle dvije godine nisu pokazali znakove nediscipline.
Na što je važno obratiti pozornost? Protekli tjedan je u sjevernu Hamu prebačen veliki kontingent sirijskih vojnika za vrlo vjerojatan napad na Idlib. Prebacuju se velike snage pješaštva i teških vozila.
Islamistički militanti skupine Jaish Al-Issa, koji drže položaje u području Al-Lataminaha u južnom Idlibu, izjavljuju kako znakovi pripreme za opsežnu ofenzivu rastu, a granatiranje položaja militanata je sve intenzivnije i ubojitije.
Na ravnici Al-Gaab islamistički militanti očekuju napad dijelova 5. jurišnog korpusa i Tigrova, nakon čega bi logično bilo pokrenuti napad na Jisr Al-Shugur i Marat Numman.
Napad na sjeveroistoku mogao bi dovesti do okruženja skupine Jaish Al-Issa i stvaranja takozvanog kotla u Al-Lataminahu, tako da su militanti već poslali zahtjev drugim skupinama, tražeći od njih da im pomognu u slučaju početka sirijske ofenzive.
"Sukob" koji se dogodio, ako se doista dogodio, prikladan je za propagandu militanata i njihovih sponzora, jer se time diže moral islamističkim militantima, jer pokazuje da unutarnje razlike postoje ne samo u islamističkom rezervatu u Idlibu, gdje traju od prvog dana, nego i među Assadovim snagama. No, čak i ako je ovog sukoba bilo, a nema dokaza da jeste, bio je kratak i na lokalnoj razini i ni na koji način ne može spriječiti ofenzivu, ako je politička odluka o njenom pokretanju već donesena, kako Damasku tako i Moskvi i Teheranu, čiji borci drže nekoliko kontrolnih punktova i položaje jugozapadno i sjeverozapadno od grada Aleppa.
Naglasak na iranskom pitanju je u ovom slučaju bio lukav, gotovo izvanredan. Ovaj sukob se pokušao prikazati kao početak protjerivanja Irana iz Sirije uz pomoć Rusije, najviše u izraelskom i europskom tisku.
Podsjetimo da je 2017. godine nekoliko analitičkih centara koji su radili za Pentagon izravno navelo da je u interesu Sjedinjenih Država i Izraela da se prekinu veze između Rusije i Irana, budući da je njihov savez već doveo do kolapsa strategije za svrgavanje Assada i miješanje u planove Washingtona i Tel Aviva protiv Irana.
U skladu s tim, učinjeni su i poduzimaju se svi pokušaji kako bi se stvorio raskol između Moskve i Teherana. U tu svrhu se neprestano forsiraju teme objektivnih postojećih problema u odnosima između dvije zemlje na naftnom tržištu, oko korištenja zračne baze Hamadan u Iranu, stava Rusije u iransko-izraelskom sukobu i drugih. Ove teme neprestano i neumorno nameću američke i izraelske obavještajne službe, koje vjerojatno stoje iz vrlo dobro uređene internetske stranice iranskih "disidenata" u Sjedinjenim Državama.
No, kako je u nedavnom govoru rekao čelnik Hezbollaha Hassan Nasrallah, kada su Sjedinjene Države pokušale obvezati Rusiju da potakne Iran da se povuče iz Sirije i preuzme obveze po tom pitanju, iz Rusije su dobili negativan odgovor, što puno jasnije opisuje odnose Rusije i Irana od medijskih izmišljotina i pogrešnih interpretacija ono što se dogodilo i nečega čega vjerojatno nije ni bilo.
Uz sve objektivno postojeće poteškoće u odnosima, kao što je bila priča o ruskim zrakoplovima iranskoj zračnoj bazi Hamadan, Nasrallahu je dobro poznata stvarna priroda odnosa između Rusije i Irana, od kojih je Hezbollah izvukao veliku vojnu i političku korist.
Za Rusiju bi bila ogromna pogreška sustavno se sukobljavati s Iranom, što bi oslabilo ne samo Iran, već i položaj Rusije na Bliskom istoku, stoga je malo vjerojatno da će lokalni problemi i nesuglasice oko raznih pitanja utjecati na produktivnu suradnju Moskve i Teherana u Siriji, gdje je Iran jedan od jamaca za rješenje sirijskog sukoba, što samo po sebi znači da neće nikamo iz Sirije i dolaskom mira će samo ojačati svoje prisustvo i utjecaju toj zemlji, usprkos urlanju Izraela "kako mule iz Teherana Siriju žele pretvoriti u svoju pokrajinu".
U važnim stvarima u odnosima između Rusije i Irana će gotovo sigurno prevladati zdravi pragmatizam, potkrijepljen načelom "ako se dva prijatelja udruže, ne može propasti nijedan".
Priča o spomenutom navodnom sukobu, ali i kako je interpretirana, samo pokazuje koliko je snažna želja za prekidom odnosa između Rusije i Irana. Tko bi od takvog razvoja događaja imao koristi, dobro je poznato.
Only1Iran
Komentari čitatelja
na naše novosti