Prva je da Moskva i Peking "krše pravila" u svijetu općenito, a posebno u regijama geopolitičkog natjecanja s Washingtonom. Što su ta "pravila" i krši li se međunarodno pravi, što SAD čine u izobilju, nije precizirano. Druga teza ukazuje na navodno agresivno ponašanje obiju sila u različitim dijelovima svijeta, koje, prema riječima generala Pentagona i Glavnog stožera američke vojske, zahtijevaju "proporcionalan odgovor" Amerike, uključujući "prvi udar" kao preventivni načinu djelovanja.
Iz ovih poruka se vidi da je politika zadržavanja Rusije i Kine demonstriranjem vojne sile Sjedinjenih Država na moru i kopnu, ako nije potpuno iscrpljena, izgubila bivšu učinkovitost. Stoga, kažu oni, potrebne su određene akcije, uključujući i uporabu sile "prvim udarom", da se obuzdaju akteri "koji ne poštuju pravila", a to su Ruska Federacija i Narodna Republika Kina.
Na činjenicu da je to izravan put do nuklearnog sukoba američki generali i admirali pokušavaju ne obraćati pozornost. Glavna ideja koja se provlači kroz takve tvrdnje s njihove strane je da ako nije moguće izbjeći vojni sukob s Rusima i Kinezima, onda je bolje dopustiti da se on dogodi sada nego kasnije.
Danas je najvatreniji u zagovaranju sukoba s dva euroazijska diva admiral John Richardson, zapovjednik pomorskih operacija američke mornarice. Američki mornarički zapovjednik je 6. veljače u Atlantskom vijeću u Washingtonu kao vojnik bio iznimno iskren i otvoren.
Richardson je pozvao SAD da "pokrenu ofenzivu" na Rusiju i Kinu, da koriste svoje mornaričke snage i druge instrumente vlastite sile u sve većim provokativnim akcijama kako bi "agresivno zauzeli kopno i more".
"Rusija i Kina su izravno izazvale američku mornaricu opasnim i agresivnim letovima njihovih zračnih snaga i pomorskim manevrima", rekao je admiral.
Richardson je istaknuo potrebu za "strpljenjem, diplomacijom i postavljanjem pravila", ističući pritom uvjerenje da će, ako se pravila krše, "Sjedinjene Države morati uništiti prekršitelje".
Kinu je predstavio kao manje opasnu u vojnom smislu za Sjedinjene Države nego Rusiju. Ali izjava o "kršenju pravila" se na Kinu odnosi s istom odlučnošću kao i u odnosu na Rusku Federaciju. Kinezi su optuženi, prije svega, za odstupanje od određenih sporazuma u regiji Južnog kineskog mora.
Navodno je Peking 2015. obećao Washingtonu da će poduzeti korake kako bi demilitarizirao vojno područje južno od svojih granica, ali je učinio upravo suprotno. Tijekom protekle tri godine je Kina povećala svoju vojnu prisutnost postavljanjem radara, raketnih bacača i drugih elemenata projekcije sile na spornim otočjima. Krajem kolovoza prošle godine je Kina završila testove svog prvog nosača zrakoplova. Nekoliko tjedana kasnije se između Kine i Sjedinjenih Država dogodilo nešto gotovo nepopravljivo.
Admiral Richardson je podsjetio da se kineski razarač toliko približio američkom ratnom brodu da je manevar "izgledao kao pokušaj sudara na spornom plovnom putu".
Primjeri ruskog kršenja međunarodnog poretka i globalne stabilnosti uobičajeno počinju s "aneksijom" Krima 2014. i završavaju s nedavnim incidentom s ukrajinskim mornarima u Kerčkom tjesnacu. Osim toga, gost Atlantskog vijeća je okrivio Moskvu da je pokazatelj njenog stava "agresivna" promocija vlastitih interesa, posebno u Siriji i povećana prisutnost ruske mornarice u istočnom Mediteranu.
Ruske snage redovito ispituju strpljenje američke mornarice s "opasnim akrobacijama" u zraku i na moru. Dva puta su 2018. ruski zrakoplovi VKS RF proveli opasne manevre u blizini američke mornarice, a 2015. godine su dva Su-24 simulirala bombardiranje američkog razarača "USS Donald Cook", podsjetio je admiral.
U kolovozu prošle godine je zapovjednik pomorskih operacija, John Richardson, na svečanoj ceremoniji u američkoj bazi u Norfolku najavio oživljavanje Druge flote američke mornarice, koja je, kako je kazao, nužna za suzbijanje Kine i Rusije u sjevernom Atlantiku.
"Danas ulazimo u eru obnovljenog suparništva između velikih sila uz sudjelovanje svjetskih igrača kao što su Rusija i Kina, što označava važno poglavlje u povijesti i budućnosti naše flote. Druga flota ponovno će stražariti duž naše istočne obale i Atlantika, kako bi zaštitila Sjedinjene Države tako što će dodatno povećati našu sposobnost da odgovorimo na globalne događaje", objasnio je tada admiral.
Na pitanje bivšeg zamjenika glavnog tajnika NATO pakta i zamjenika čelnika Pentagona, bivšeg američkog veleposlanika u Moskvi Alexandera Vershbowa, "što Sjedinjene Države mogu učiniti kako bi odbile Rusiju da zauzme ključne plovne putove", Richardson je objavio sljedeće: "Vrijeme je za prvi udar."
Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države bi trebale razmišljati "ne samo o akcijama osvetničkog udara", nego i tome "kako bi općenito trebale djelovati".
"Mislim da bi bilo sjajno kad bismo mogli natjerati Ruse, naše konkurente, da reagiraju na naše prve korake. S vremena na vrijeme, igra na bijeloj strani šahovske ploče je prednost", rekao je admiral.
Uz naznaku potrebe za "strpljenjem, diplomacijom i poštivanjem pravila", savjetovao je da Moskva i Peking "poduzmu prvi korak", "pritiskati ih u nekoliko regija" i na kraju "uništiti protivnike".
Jezik kojim se služi američki admiral je provokacija bez presedana. "Pokrenuti prvi udar", "uništiti ih"... Ali iza tog namjerno smionog tona leži duboka zabrinutost Sjedinjenih Država, koja gubi svoj nekada nesporan položaj u strateškim točkama svijeta i svim sredstvima pokušava zadržati status dominantne globalne vojne supersile.
Iz Washingtona gotovo svakodnevno upućuju teške izjave protiv Rusije i Kine, zajedno s upozorenjima da oba američka konkurenta pokušavaju "popuniti vakuum" u regijama svijeta u kojima se iz nekog razloga smanjio stupanj američkog utjecaja.
Kolege Richardsona u Pentagonu i Glavnom zapovjedništvu su posljednjih dana vidjeli pojačane aktivnosti u "prijetnji globalnoj stabilnosti i američkoj nacionalnoj sigurnosti koje dolaze iz Rusije i Kine". Posebno su se osvrnuli na Moskvu.
Tako Rusija "koristi plaćenike i prodaju oružja kako bi dobila pristup afričkim prirodnim resursima", što je 8. veljače na saslušanju pred Odborom za oružane snage Senata rekao zapovjednik američkih snaga u Africi, general Thomas Waldhauser.
To se posebno odnosi na Srednjoafričku Republiku, gdje prema američkoj vojsci ima 175 ruskih instruktora iz takozvane grupe Wagner, rekao je Waldhauser. Prema riječima zapovjednika AFRICOM-a, zahvaljujući korištenju "privatnih vojnih savjetnika koje financiraju oligarsi", posebno u zemljama u kojima vođe teže bezuvjetnoj diktatorskoj vladavini, Rusija dobiva pristup prirodnim resursima pod povoljnim uvjetima.
Kongresmeni su također obaviješteni na "destabilizirajuće akcije Rusije, štetne po interese Sjedinjenih Država u Libiji".
Odgovarajući na pitanje o razlikama između aktivnosti Rusije i Kine na afričkom kontinentu, Waldhauser je spomenuo situaciju na nedavnim izborima u Demokratskoj Republici Kongo, gdje "Kinezi djeluju s novcem, a Rusi s mišićima".
Uz prijetnje iz Rusije i Kine u sjevernom Atlantiku, Crnom moru, istočnom Mediteranu i afričkom kontinentu, američki generali ne zaboravljaju na svoje "južno dvorište". Postoji mnogo razloga za to, prije svega zbog aktualne političke krize u Venezueli.
Sjedinjene Države ne bi trebale odbaciti mogućnost ruske vojne intervencije u Venezueli. Takvu izjavu u intervjuu za Glas Amerike 9. veljače dao zapovjednik Ujedinjenog američkog zapovjedništva za Srednju i Južnu Ameriku (USSOUTHCOM) admiral Craig Foller.
Pentagon, zone komandi
"Mislim da možemo očekivati nešto od Rusije", rekao je Foller, dodajući da su Amerikanci "već vidjeli što su Rusi učinili u Siriji i moraju biti spremni da se to može ponoviti u budućnosti".
Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države su sada "usredotočene na podršku političkom i diplomatskom rješenju" krize u Venezueli.
"Radimo ono što se upravo događa, pokušavajući ublažiti patnju ljudi", dodao je admiral, istodobno izražavajući prigovor "da se vojska ne miješa u politiku".
Admiral je primijetio da su Venezuela, Kuba i Nikaragva, sve tri latinoameričke države koje "nemaju demokraciju", očito pod utjecajem Rusije i dijelom Kine.
"U našoj nacionalnoj obrambenoj strategiji se posebna pozornost posvećuje rivalstvu s Rusijom i Kinom., iako su to različiti slučajevi. Kina je rastuća ekonomska sila koja ima legitimno pravo na vlastite poslovne interese širom svijeta. Međutim, oni odbijaju slijediti pravila igre.
Komentar: Ili drugim riječima, ne poslušati ultimatute iz Washingtona.
Rusija je, s druge strane, zapravo ranjeni, slabi medvjed koji je krenuo u napad, a ja ne mogu predvidjeti daljnje djelovanje Moskve", rekao je admiral Craig Foller za Glas Amerike.
Uprava Donalda Trumpa na Kinu gleda manje agresivno nego na Rusiju. Tome je razlog i želja sadašnjeg stanara Bijele kuće da se "dogovori" s drugom ekonomijom svijeta o pravilima prvenstveno u geoekonomskoj areni. Na ovaj ili onaj način, impresivan prodor Kine na američko tržište i veliki američki dug u rukama Kineza imaju svoj učinak.
No, vojna moć i ambicije "kineskog zmaja" su sve veći, ali američki stratezi više pozornosti posvećuju "slabom medvjedu", kako zovu Rusiju.
U bliskoj budućnosti će oružane snage Kine postati vlasnici najnaprednijih sustava za napad i obranu. Drugo svjetsko gospodarstvo je doseglo taj prag zbog "snažne modernizacije posljednjih godina", čiji je strateški cilj kvalitativno povećanje borbene sposobnosti kineske vojske i ponovno ujedinjenje Tajvana s Narodnom Republikom Kinom, navodi se u izvješću Obavještajnog odjela američkog Ministarstva obrane, objavljenog 15. siječnja ove godine.
Američka vojna obavještajna služba tvrdi da su planovi kopnene Kine da se ponovno spoji s Tajvanom, kao i trajno napeta situacija na području spornih arhipelaga Južnog kineskog mora, natjerali Peking da razvije sustave napada i obrane kojima bi neutralizirali djelovanje "vanjskih snaga" u regiji.
"Troškovi obrane Kine su 2018. premašili 200 milijardi dolara, što je trostruko povećanje od 2002. Američki proračun za obranu premašuje 700 milijardi dolara, ali se veći dio troši na istraživanje, dok Kina štedi na vojnom razvoju, kladeći se na kopiranje stranih tehnologija, dobivenih ili kao rezultat ilegalne nabave", kažu američki obavještajni analitičari.
"Kina je preusmjerila sredstva i pojačala napore da stekne vojnu tehnologiju na bilo koji način. Domaći zakoni Kine su prisilili strane partnere na zajedničke pothvate i da podijele svoje tehnologije u zamjenu za pristup unosnom kineskom tržištu", kaže čelnik Obavještajnog odjela Pentagona, general Robert Ashley.
Prema američkoj vojnoj obavještajnoj službi, vojska Kine sada posjeduje krstareće projektile koji se mogu lansirati sa zračnih i pomorskih platformi. Sposobni su udarati ciljeve na udaljenosti od tisuću kilometara od svojih baza. Peking je stvorio protuzračne balističke rakete dizajnirane za udare na nosače zrakoplova. Ozbiljna zabrinutost u Pentagonu je da rastuća moć Kine kineskom vojnom i političkom vodstvu "može usaditi pretjerano samopouzdanje".
Stoga, unatoč ulasku u Bijelu kuću u siječnju 2017. sa sloganom "America First", Trump nije napustio "republikansku tradiciju" Sjedinjenih Država da bude aktivan igrač u ključnim točkama geopolitičkog natjecanja.
Rast vojnog proračuna, agresivno nametanje vojnih ugovora, napuštanje postojećih međunarodnih sporazuma, uključujući one multilateralne prirode kao nuklearni sporazum s Iranom, zajedno s drugim čimbenicima ukazuju na dosljednu militarizaciju vanjske politike SAD-a. Trump i njegovi generali uništavaju temelje međunarodne i regionalne stabilnosti, ali pri tom optužuju Rusiju i Kinu "da ne igraju po pravilima".
Povlačenje iz ugovora o balističkim projektilima 2002. pod Georgeom W. Bushom i izlazak iz Ugovora o uklanjanju raketa srednjeg i kratkog dometa (INF) dokazuje nastavak "republikanske tradicije". Njena suština se svodi na diktiranje uvjeta Washingtona, dominaciju na temelju snažnog vojnog potencijala i nametanje vlastitih programa u strateškim regijama. Ako bilo tko ospori samo jedno od tih načela, on ulazi u kategoriju vojnih i političkih protivnika SAD-a, postaje pretjerano "samouvjeren", "loše se ponaša" i stoga zaslužuje "adekvatan odgovor".
Naravno, stupanj te "adekvatnosti" američki generali shvaćaju na svoj način. Ali kad netko shvati da gubi status globalno dominantne sile, izuzetno opasan poriv za korištenjem ratne mašinerije u suzbijanju protivnika postaje sve veći. A to je nešto što bi trebalo brinuti cijeli svijet.
Komentari čitatelja
na naše novosti