Rusija je uspješno preboljela "nizozemsku bolest" i ove će godine imati ekonomski rast veći od eurozone, koji usporava najviše zbog situacije u Njemačkoj.
Ograničeni stručnjaci gotovo uvijek imaju profesionalnu deformaciju da često mislite kako su određene stvari poznate, razumljive i očigledne, ali se kasnije za mnoge ispostavi da su griješili.
Usput rečeno, "nizozemska bolest" bi se trebala zvati "španjolskom bolešću", jer se u Španjolskoj pojavila puno ranije, ali pogledajmo o čemu je riječ.
Dakle, "nizozemska bolest" ili "efekt Groningena" je pojava u gospodarstvu kada visoka dobit iz bilo kojeg sektora gospodarstva, najčešće izvozno orijentiranog ili na proizvodnju resursa, dovodi do propadanja drugih sektora.
Prvi primjer je Španjolska koja je od velikih geografskih otkrića počela uvozili gotovo besplatno zlato iz obje Amerike. Profit je bio toliko superioran u odnosu na sve druge gospodarske aktivnosti da ih je u smislu profita činio gotovo besmislenima. Jedina industrija koja je imala koristi od takve ekonomije je bila brodogradnja, jer je Španjolska trebala mnogo jedrenjaka da ovo zlato preveze iz Sjeverne i Južne Amerike u Europu, točnije u svoju kraljevinu. Ali tako veliki dotok zlata je uzrokovao njegovu deprecijaciju i Španjolska je bila pogođena inflacijom.
Drugi primjer je otok Nauru na kojem su tradicionalni obrti, kao ribolov, uzgoj banana, kokosa, papaje i ananasa, bili vrlo jaki i davali su ljudima sigurnost.
Tada su pronađene bogate naslage, ako se takvima mogu nazvati, guana, okamenjenog ptičjeg izmeta s visokom koncentracijom fosforita koji se koristi za proizvodnju gnojiva.
Zbog tog blaga je otok u posljednjih stotinu godina više puta osvajan, a zbog barbarskih metoda rudarstva je 90% površine otoka pretvoreno u pustoš u kojoj ne raste ništa.
Lokalni stanovnici, koji su u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća imali 30 tisuća dolara prihoda godišnje, kao i tadašnja američka srednja klasa, mijenjali su automobile svake godine i kupovali elitne nekretnine u glavnom gradu Australije, koje sada prokišnjavaju.
Mnogi pokušavaju otići s Naurua, ali zato što su dugi niz godina živjeli u uvjetima slobodnog dotoka novca, često nemaju ni normalnog obrazovanja, niti bilo kakvu profesiju.
Treći je primjer zapravo nizozemski grad Groningen, blizu kojeg je 1959. pronađeno bogato polje prirodnog plina. Čini se da je dotok valute od izvoza tog plina trebao dovesti do povećanja blagostanja građana, ali je umjesto toga uzrokovao visoku inflaciju i nezaposlenost, a kasnije ćemo objasniti zašto.
Četvrti primjer je, nažalost, prekrasna Venezuela. Tamo je vlada Chaveza nacionalizirala samo naftnu industriju i nije dirala druge, ali se predugo oslanjala na prihode samo od prodaje nafte. Zbog toga su ostale industrije bile zapuštene, jer se država morala baviti samo sa sigurnošću hrane.
Efekt Groningena su također iskusili Meksiko, Nigerija, Saudijska Arabija i nekoliko drugih zemalja. Ali pojasnimo teoretski ovaj fenomen.
Za početak, budući da najveći dio ulaganja počinje ići u super profitabilnu industriju, većina, uključujući i elite, jednostavno ne žele sudjelovati u ostatku. Osim toga, u zemlji se počinje akumulirati previše deviza.
Zašto je višak deviznih prihoda zlo? Zato što masovan neregulirani protok deviza na domaće tržište dovodi do značajnog jačanja nacionalne valute. Naime, kako postoji mnogo tuđe valute, a malo vlastite, dolazi do jačanja nacionalne valute.
Tako da "dobitak" u ovom slučaju uopće nije tako pozitivan kao što se na prvi pogled čini. Uvoz strane robe postaje profitabilniji od proizvodnje u vlastitoj zemlji, a izvoziti bilo što drugo, osim resursa, postaje neprofitabilno. Tako se postupno ubija domaća proizvodnja u većini industrija.
Štoviše, kod "nizozemske bolesti" protekcionističke metode "zatvoriti i ne puštati", odnosno uvesti kvote i carine, ne mogu riješiti problem, jer se umjetno smanjuje potražnja za devizama, što dodatno jača nacionalnu valutu.
Pokušaji da se to regulira monetarnim metodama, primjerice, prema preporukama Međunarodnog monetarnog fonda, da se odštampa domaće valute u iznosu koji odgovara zlatnim rezervama, samo kako bi se održala stabilnost tečaja, ne daje pozitivan učinak, već dovodi do značajne inflacije. A to znači rast cijena i deprecijacije ušteđevine ljudi.
Također se mora pokušati izbjeći distorzija na tržištu rada, tako da većina stanovništva ne navali u "unosnu" industriju, na primjer nafte i plina, jer društvo treba i učitelje, liječnike, policajce, industrijske radnike i poljoprivrednike.
Ali kako osigurati isplate umirovljenike? Primjer Naurua pokazuje da to nije moguće. Ako velika većina troši tako dobiveni novac, ne ulaže ništa u razvoj, obrazovanje ili druge korisne investicije, već se samo kupuju automobili, odjeća, razni gadžeti i drugo, to se zove "vremenski odgođeno siromaštvo".
Statistike kažu da je većina dobitnika raznih lutrija brzo potrošila dobiveni novac, a onda su postali siromašniji nego što su bili. Neki su čak počinili samoubojstvo. To je normalno, jer ono što se ne zaradi ne cijeni se, dok je s velikim prihodima usvojena posebna kultura življenja koja ne proizvodi ništa i ne misli na ništa. Nakon svega se čuje krik, ali to nije krik radnika koji zahtijeva pravednu nadnicu, već stenjanje parazita i trutova.
Tako su u razdoblju od 2000. do 2008. godine brojni stručnjaci Rusiji dijagnosticirali "nizozemsku bolest". Za osam godina je BDP rastao u prosjeku za 7% godišnje, ali je uvoz stranih proizvoda rastao za 30%, a sve to s velikim "financijskim genijem" našeg vremena Aleksejom Kudrinom, kojeg se Putin riješio u pravom trenutku, 2011. godine.
Što učiniti? Moderna ekonomska teorija nudi dvije metode za suzbijanje "nizozemske bolesti"
Prva metoda je "sterilizirati" ili umjetno smanjiti količinu deviza, prije svega u stabilizacijskim fondovima, Nacionalnim fondovima socijalne skrbi i svim drugima koji drže vrijednosne papire stranih zemalja.
Manje strane valute će oslabiti nacionalnu valutu, što znači da je robu isplativije izvoziti, ali ne samo sirovine, već i sve ostalo, od poljoprivrednim proizvoda, do visoke tehnologija i oružja. Točno, za mnoge uvoz na domaće tržište više nije profitabilan, ali je to njihov problem, jer se na drugoj strani razvija domaća proizvodnja.
Kao što smo imali prilike svjedočiti, ruska vlada i predsjednik su se odlučili na ovaj put, iako to znači državni intervencionizam u financijskom i realnom sektoru, koji su dobili zadaću da provedu supstituciju uvoza i rješavanja vrijednosnih papira stranih zemalja, prije svega zapadnih. Naravno, liberali su vrištali do neba, a njihov guru Milton Friedman se vrtio u grobu, no jedini gubitnici su bili financijski špekulanti i uvozni lobi.
Međutim, bilo je i ekonomista starog kova koji su tražili da se vrijednost dolara hitno vrati na 30 rubalja i da se zamrzne tečaj. Naravno, Vladimir Putin i vlada Dmitrija Medvedeva ni to nisu učinili, iako su takvi prijedlozi znali od Sergeja Glazjeva, koji je može biti sve, ali nikako ekonomski liberal.
Druga metoda za suzbijanje "nizozemske bolesti" je poticanje konkurentnosti gospodarskih sektora koji su zaostali. Na primjer, ulaganje u industrije visokih tehnologija Rosatom, Roscosmos i druge, kao i ulaganja u infrastrukturu.
To je ono što se događa? "Prokleti" Vladimir Putin u gospodarstvu opet sve radi kako treba. Istina, čak i Rusi moraju slušati kokodakanja liberalne oporbe, ali barem neće završiti kao Kraljevina Španjolska, Nauru ili Groningen, iako u posljednjem slučaju još uvijek imaju vremena otvoriti lanac "coffee shopova" i obične ulične svjetiljke zamijeniti crvenima. Postoji nada, jer "vesela industrija" u Nizozemskoj vjerojatno nikada neće propasti. Rusi će u međuvremenu orati i sijati pšenicu, i dalje će crpiti naftu i plin, ali će i stručni timovi u Roscosmosu i industrijama visoke tehnologije morati trpjeti "dosadne", pretjerano izravne i nimalo politički korektne ljude poput Dmitrija Rogozina. No, cilj opravdava sredstva, a ako je cilj osoviti ekonomiju zemlje na noge, dovraga sve debele knjižurine nobelovca Miltona Friedmana i njegovih apologeta.
JP Gazeta
Komentar: Pogledajte još: