Dubinska država svojim protivnicima razara političku i moralnu reputaciju, oduzima imovinu i živote, ne ostavljajući im nikakvu mogućnost za organizovani otpor. Ko se otvoreno suprostavi dubinskoj državi, može mu se preko noći (ili dana) izgubiti svaki trag. Često se dešava da čak i lideri izabrani većinskom voljom da sprovedu neophodne političke i ekonomske promjene koje su u javnom interesu postaju žrtve mahinacija dubinske države. Mnogi vjeruju na primjer da američka dubinska država, oličena u saradnji između djelova američke obavještajne zajednice sa mafijom i kubanskim emigrantskim krugovima, stoji iza ubistava predsjednika Džona F. Kenedija 1963. godine i njegovog brata Roberta 1968. godine. Isto tako je moguće da sovjetska dubinska država stoji iza uspješnog puča protiv Hruščova 1964. godine i neuspješnog protiv Gorbačova 1991. godine. O jugoslovenskoj dubinskoj državi je, između ostalih, u svojim sjećanjima pisala i Jovanka Broz.
Upotreba koncepta dubinske države u masovnim medijima dramatično je porasla nakon izbora Donalda Trampa za američkog predsjednika. Budući da je Trampova pobjeda bila neočekivana za veliki dio američkog političkog establišmenta i da je uzdrmala politički status kvo, ne iznenađuje to što je Tramp najčešće predstavljen kao protivnik dubinske države koji lako može postati njena žrtva. I, zbilja, dovoljno je čak i površno pogledati nedavno objavljenu knjigu bivšeg šefa CIA i NSA, generala Majkla Hejdena, memoare bivšeg nominalnog šefa američke obavještajne zajednice, generala Džejmsa Klapera, kao i medijske nastupe još jednog bivšeg šefa CIA, Džona Brenana, da bi se uvidio stepen snažnog animoziteta koji ispoljavaju prema Trampu. Može se pretpostaviti da nije mali broj njihovih političkih istomišljenika u obavještajnim i vojnim krugovima koji su, na dati signal, spremni da istupe protiv Trampa. Njihova podrivna djelatnost bi se jasno mogla okarakterizovati kao artikulacija interesa dubinske države s obzirom da je, po Ustavu, Tramp njihov vrhovni komandant.
Razvoj digitalnih tehnologija pogoduje atmosferi nekažnjivosti djelovanja dubinske države. U tom pogledu, najviše zabrinjava dokazani uticaj na javno mnjenje lažnih vijesti i falsifikata. Naravno, upotreba falsifikata da bi se stekla prednost u ratu ili miru nije ništa novo. Homer je na primjer prije više od dvije i po hiljade godine opisao mehanizam trojanskog konja. Međutim, najnovija vrsta falsifikata je toliko uznemirujuća da je, po analogiji sa jezivim funkcionisanjem dubinske države, nazvana dubinski falsifikat.
Radi se o tome da postoje kompjuterski programi koji mogu generisati lažni, ali vrlo ubjedljivi video snimak osobe koja kaže ili radi nešto što se u realnosti nije desilo. Da bi ukazao na ovakvu mogućnost manipulacije, režiser Džordan Pil je nedavno napravio video u kojem Barak Obama koristi vulgarnu riječ da opiše Trampa. Zbilja, bez upozorenja, teško je primijetiti da je ovaj video totalni falsifikat. Nije teško pomisliti što se može desiti na primjer u žaru predizborne kampanje, ako sličan (vulgarni ili rasistički) dubinski falsifikat o nekoj političkoj ličnosti procuri u javnost. Dok se dokaže da je snimak lažan, i izbori, a i mnogo više od toga, mogu biti izgubljeni.
U isto vrijeme, oni koji su zaista snimljeni u nekoj kriminalnoj radnji će sada još češće odbijati da prihvate odgovornost, pozivajući se na tehnologiju dubinskih falsifikata. Ne čudi stoga što je britanski list Gardijan nazvao ovu tehnologiju "mjestom gdje istina ide da umre." Kritički pristup realnosti ostaje naš jedini spas.
Objavljeno u crnogorskom nezavisnom nedjeljniku Monitor, 15.03.2019.
Komentari čitatelja
na naše novosti