Sa propašću priče o dosluhu sa Rusima i opstrukciji pravde, dalje insistiranje na impičmentu poprima karakter otvorenog državnog udara
Trump
Objavljivanje Malerovog izveštaja ostavilo je demokrate u dilemi. Izveštaj ih je ostavio da razmisle do kakvih je zaključaka došao Robert Maler nakon dvogodišnje istrage.

Kandidat Donald Tramp nije bio u zaveri ili dosluhu sa Rusima kako bi hakovao mejlove Demokratskog nacionalnog komiteta ili Džona Podeste. Tramp nije učestvovao u tim ilegalnim radnjama, niti bilo koji član njegove kampanje. Po pitanju dosluha i zavere Tramp je nevin, istakao je Maler.

Maler nije rekao da Tramp nije razmišljao o tome da se umeša u njegovu istragu. Međutim, istraga je tekla neometano. Svi Malerovi zahtevi za dostavljanjem dokumenata su ispoštovani. A Maler nije zaključio da je Tramp ometao pravdu. Što se tiče ometanja pravde, on, dakle, nije kriv zbog nepostojanja optužnice.

Nama je rečeno da je Tramp vikao na svoje podređene da se Maler otpusti. Ipak, kako je državni tužilac Bil Bar istakao, Tramp je imao odlične razloge da bude besan. On je dve i po godine bio stavljen na stub srama zbog zločina koji ne samo da nije počinio, već se nikada nije ni dogodio.

Od jeseni 2016. do proleća 2019. godine Tramp je bio izložen gnusnim napadima. Tvrdilo se da su mu Rusi obezbedili pobedu, da je on nezakoniti predsednik okrivljen za izdaju, da je agent Kremlja, da je ucenjen i da je prepisao republikansku platformu po uputstvima Vladimira Putina.

MRZITELjSKA DILEMA

Podigla se velika prašina iako je Maler rekao sve. Ipak, lažne optužbe nanele su ozbiljnu štetu njegovom predsednikovanju i čitavoj naciji. Odgovaranje na njih je obeležilo dobar deo Trampovog mandata i uništilo njegove planove da popravi naše ozbiljno ugrožene odnose sa drugom najvećom nuklearnom silom na svetu.


Komentar: Izgleda da je upravo to bio plan "doboke države".


Ipak, sada se Trampovi mrzitelji nalaze u nekoj vrsti dileme. Njihov cilj je bio da iskoriste "Rusijagejt" kako bi svrgnuli svog omrznutog protivnika, preokrenuli rezultate izbora 2016. godine, i kako bi Tramp u istorijskim udžbenicima bio ubeležen kao Putinova marioneta koja, da je bilo pravde, nikada ne bi ni kročila u Belu kuću. Maler nije podržao njihove otpužbe. On ih je, zapravo, sve odbacio.

Ipak, Trampovi neprijatelji se neće zaustaviti. Ako bi to učinili, to bi značilo da prihvataju da su oni koji su branili Trampa sve vreme bili u pravu i da oni ne samo da su učinili veliku nepravdu prema Trampu, već i da su svojim manijakalnim gonjenjem naneli štetu svojoj zemlji. To bi takođe značilo i da duguju izvinjenje Americi.

Priznanje greške bi odmah otvorilo neka pitanja.

Ako Maler, njegovi advokati i njegovi FBI agenti nakon dve godine istrage nisu mogli da otkriju čvrste dokaze koji bi dokazali da su Tramp i ljudi u njegovoj kampanji bili u dosluhu sa Rusima, šta je onda bio prvobitni dokaz koji je korišćen kao opravdanje za pokretanje ovog istorijskog i masovnog napada na američku predsedničku kampanju i predsednički kabinet Sjedinjenih Država?

Ako nije bilo dosluha, posle koliko vremena je Maler to shvatio? Da li mu je trebalo dve i po godine da otkrije da nije bilo zavere? Imena koja su isplivala kao opravdanje za pokretanje prvobitne istrage su Džordž Papadopulos i Karter Pejdž, od kojih je za ovog potonjeg bilo izdato četiri uzastopna tajna sudska naloga za prismotru od strane FISA (Sud za obaveštajni nadzor u inostranstvu, prim.prev.). Ipak, nijedan od njih nije bio nikada optužen za zaveru sa Rusijom.

KREDIBILITET NA KOCKI

Da li je "Rusijagejt" bio blef koji je poslužio za pokretanje istrage i izmišljeni izgovor za agente "duboke države" da se i tokom same kampanje pobune protiv Trampa kako bi ga politički uništili?

Senatorka Elizabet Voren, predsednički kandidat, pozvala je na saslušanje o impičmentu u Odboru za pravosuđe Predstavničkog doma. Međutim, utisak je da njen poziv manje ima veze sa dokazima o visokim prestupima iz Malerovog izveštaja, a više sa njenim ličnim slabim rezultatima u istraživanjima i naporima da prikupi sredstva za predsedničku kampanju u prvom kvartalu ove godine.

Teško je videti kako će demokrate i njihovi medijski saveznici, koji su uložili toliko svog ugleda i nade u Malerov izveštaj, sada sve to zaboraviti i priznati da su pogrešili. Njihovi interesi im neće to dozvoliti, njihova reputacija to ne bi mogla podneti.

Ako je tako, gde smo se mi zaputili? Mediji koji nisu naklonjeni Trampu i kandidati drugog reda za demokratsku nominaciju će sada pritisnuti glavne kandidate da se pridruže njihovom pozivu za impičment. Neki će poslušati te povike.

No, da li će Džo Bajden, Berni Sanders, Beto O'Rurk, Pit Batgejg ili Kamala Heris, koji imaju planove na kojima žele da porade, prihvatiti da postanu samo još jedan glas više koji vapi za Trampovim impičmentom?

Sada je na kocki kredibilitet Demokratske stranke. Ako Maler nije mogao otkriti dosluh, koji je razlog da se poveruje da će Odbor za pravosuđe Džerija Nadlera uspeti da ga pronađe i da potom ubedi zemlju da je on otkrio ono što bivši direktor FBI-ja (Maler) nije mogao.

Uz propast priče o zaveri i dosluhu, i Malerove reči da opstrukcija pravde nije dokazana, obnovljeni napad na Trampa poprima izgled ogoljenog i očajničkog puča "duboke države" i medija protiv predsednika koga se plaše da ne mogu pobediti na izborima.
Patrik Bjukenen je autor knjige "Niksonovi ratovi u Beloj kući: Bitke koje su stvorile i srušile predsednika i zauvek promenile Ameriku".
Preveo Radomir Jovanović
Izvor Buchanan.org