Slika
Petog srpnja u Grčkoj je održan referendum koji će i dalje ostati najsvjetlija točka otpora grčkog naroda prema brutalnim mjerama štednje. No, nije prošlo čak niti 24 sata od te trijumfalne pobjede i glas "NE" je postao glas "DA". Već idući dan, svega nekoliko sati nakon što su tisuće slavile na trgu Syntagma vjerujući da su postigli povijesnu pobjedu, vrh grčke ljevičarske Vlade žurno je nudio EU liderima i kreditorima nove prijedloge, nove mjere štednje.

Mnogo puta u povijesti su vlasti izdale volju naroda, no teško je u cijeloj povijesti naći primjera da je volja naroda izdana tolikom brzinom i efikasnošću. Tsipras je odmah nakon što je grčki narod mjere štednje odbacio - ponudio nove mjere štednje. Dakako, predstavnici Trojke i EU lideri na čelu s njemačkom kancelarkom Merkel, jasno su vidjeli da imaju posla s vrlo očajnim premijerom jedne zemlje u kojoj zatvorene banke podižu tenzije iz sata u sat. Napravili su točno ono što bi svaki iskusni pregovarač u takvoj situaciji napravio - stisnuli su ga, tražili su još, a jučer ujutro su i dobili još.

Grčka je do jučer imala borbenu šansu kao niti jednu druga zemlja, ali je prokockala povijesnu priliku i sada je postala ekonomska kolonija, točno ono za što je već godinama bila i predviđena. Tsipras se ili prepao puta u nepoznato ili je od početka bio nespreman i bez volje da zemlju povede na takav put. Pred sobom je imao, doslovno pred sobom, radikalizirani narod. Narod u kojem se broj ljudi koji pate od depresije od 2010. do 2014. povećao za 270%, a broj samoubojstava čak 35%.

Ne samo da je taj narod bio spremna za "put u nepoznato" (odnosno odbacivanje diktata Trojke) već je i mislio da se na tom putu već nalazi. Naročito su to mislili 5. srpnja kada su u ogromnom broju glasali za odbacivanje mjera štednje (preko 61%).

Što je Tsipras očekivao, poraz vlastite inicijative? Možda. Teško je reći što je Tsipras očekivao, što mu se vrtjelo po glavi i što bi netko drugi napravio na njegovom mjestu.

Njegova "EU obitelj" na čelu s majkom Merkel ponijela se prema njemu iznimno okrutno.
Slika
Čak i MMF, taj simbol financijske eksploatacije, u svojim je izvještajima sugerirao kako bi se grčki dug trebao restrukturirati. To je logično, morao bi se restrukturirati, isto kao što se morao restrukturirati i onaj njemački nakon Drugog svjetskog rata.

No, Merkel na to ne pristaje, pristaje samo na krajnju okrutnost prema Grčkoj.

"Dogovor" postignut s Grčkom kao da je kakvo kažnjavanje mladog Tsiprasa i cijelog njegovog naroda. Osveta za nekakve njihove pokušaje proboja iz ovog eksploatacijskog obruča. Europska imperija je uzvratila udarac - odlučili su kazniti Grčku, bolno.

Više od pet mjeseci grčka ljevičarska Vlada nastojala se oduprijeti mjerama Trojke, ali na kraju ne samo da nisu uspjeli, što je već samo po sebi tragično, već su i kažnjeni na način da su jučer prihvaćene mjere još gore od onih koje su im se nametale prije nego su krenuli u tu borbu prije pet mjeseci. Iz striktno praktične perspektive, za grčki narod bilo bi bolje da je SYRIZA odmah sve prihvatila ili - neki će danas tako zaključiti - da uopće nije ni dolazila na vlast.

Dakako, mnogi danas više ni ne vjeruju u osnovnu misiju SYRIZA-e te će zaključiti kako je ovaj cijeli projekt zapravo imao za cilj dovesti grčki narod u još teži položaj, a Tsipras je bio "Trojkin agent" od početka. To su već ozbiljne optužbe za koje bi trebalo imati puno više argumenata od njihovog katastrofalnog neuspjeha.

Prije će biti da je Tsipras jedan tipičan predstavnik nove europske ljevice koja je ideološki posve korektna, koja ima odlično zaokružene stavove, ali je često do boli naivna. Kritiku koju dobiva iz redova "zastarjele" militantnije ljevice, one pred kojom se zgraža gledajući njihovo vješanje nekakvih portreta na mjestima sastanaka, odbacuje, ali ne bi trebala.

Moderna ljevica naivna je u trenutku kada, svjesno ili nesvjesno, nastoji se distancirati od anti-kapitalističkih ideala. Naivna je kada počinje vjerovati u koegzistenciju, a u to vjeruje jer pogrešno smatra da su progresivne pobjede novog doba zbog nekog razloga zasluga kapitalizma.

Za razliku od nekih drugih u SYRIZA-i, Tsipras je od početka pokazao kako pripada "naivnom krilu" ove stranke.

Njegov bivši ministar financija, Yanis Varoufakis, mnogo bolje je shvaćao stvar. Njegovi nastupi pred EU ministrima financija, odnosno pred Eurogrupom, pokazali su mu s kime ima posla. Reakciju na svoja argumentirana izlaganja opisao je otprilike ovako: "Vrlo moćni ljudi pogledaju vas u oči i kažu vam: 'U pravu ste po pitanju toga što govorite, ali svejedno ćemo vas zdrobiti'".

Varoufakis je jučer u razgovoru za medije dao pojedine "informacije iznutra" po pitanju što se zapravo sve događalo zadnjih 5 mjeseci. Ističe kako je to bio strašan turbulentan period za kojeg mu je drago da je završio. Navodi kako je spavao po svega 2 sata na noć.

Njegov odnos s Tsiprasom se skroz raspao pred sam kraj pregovora. Jutro nakon referenduma prije tjedan dana Varoufakis je podnio ostavku, danas znamo i zašto. Kako sam ističe, dok je narod vani slavio na trgu Syntagma, Tsipras je okupio najuži kabinet i rekao kako će se prihvatiti sve što Trojka ponudi. Varoufakis, koji je već i do sada teško prihvaćao pojedina stajališta Vlade, nije mogao sudjelovati u takvom procesu.


Komentar: Ovdje možete pročitati cijeli intervju s Varoufakisom: Dealing with monsters: Yanis Varoufakis on the impossible battle for Greece (interview)

Na pitanje hoće li biti šokiran ako Tsipras podnese ostavku odgovorio je:
Ništa me više ne šokira ovih dana - naša Eurozona je veoma negostoljubivo mjesto za dobre i pristojne ljude. Ne bi me šokiralo ni to da nastavi ovim putem i prihvati jako loš sporazum. Mogu razumjeti da on (Tsipras) osjeća da ima odgovornost prema ljudima koji ga podupiru, podupiru nas, da se ne dopusti da ova država postane propala država.

Ali ja neću izdati svoje vlastito uvjerenje, koje sam brusio još u 2010., da ova država mora prestati produljivati i pretvarati se, moramo prestati uzimati nove zajmove pretvarajući se da smo time riješili problem, a nismo, jer smo naš dug učinili još neodrživijim pod uvjetom daljnjih mjera štednje koje još više umanjuju našu ekonomiju; i prebacuju teret dalje na ono što već nemamo, stvarajući humanitarnu krizu. To je nešto što neću prihvatiti, nešto čega ne želim biti dio.

Na kraju je ispalo da je referendum bio samo davanje dodatnog legitimiteta Alexisu Tsiprasu i njegovoj Vladi. No, taj legitimitet je onda Tsipras i izgubio prihvaćajući brutalne mjere štednje.

Tsipras je sada postao ono protiv čega se borio još od svojih mladih prosvjedničkih dana na ulicama Atene. Sada se protiv njega pokreću prosvjedi, sada se na ulicama Atene pale zastave stranke SYRIZA, a gnjev i razočarenje grčkog naroda gotovo je nemoguće opisati.

Bivši grčki ambasador Leonidas Chrysanthopoulos ističe: "Ovo je smrt Grčke. Ove apsurdne mjere nemaju veze s Europskom Unijom u koju smo ušli 1981. Ove mjere su Grčku pretvorile u njemačku koloniju".


Komentar: U gore spomenutom intervjuu postavljena su i sljedeća pitanja Varoufakisu:

Koji je najveći problem u općenitom funkcioniranju Eurogrupe?


YV: [Da vam dam primjer...] U jednom trenutku je predsjednik Eurogrupe odlučio ići protiv nas i efektivno nas ugasiti, dati nam do znanja da je Grčka esencijalno na putu izlaska iz Eurozone. ... Postoji konvencija da komunikacija mora biti vođena sa svim članovima koji su umiješani u trenutnu problematiku, i predsjednik jednostavno ne može sazvati sastanak Eurozone a da pritom isključi neku državu članicu. Predsjednik je na to rekao: "Oh, siguran sam da mogu to učiniti". Zatim sam zatražio stručno mišljenje. To je stvorilo malu pomutnju. Na oko 5-10 minuta sastanak je stao, službenici i dužnosnici su razgovarali jedni s drugima, preko telefona, i na kraju mi se obratio jedan dužnosnik, neki pravni stručnjak, i rekao sljedeće: "Pa, Eurogrupa zakonski ne postoji, ne postoji sporazum koji je oformio ovu grupu."

Stoga, ono što imamo je nepostojeća grupa koja ima najveću moć određivanja života Europljana. Ne mora odgovarati nikome, jer ne postoji u zakonu, nijedna minuta se ne bilježi, i povjerljiva je. Nijedan građanin ne zna što je rečeno unutar grupe. ... To su odluke gotovo života i smrti, a nitko od članova ne mora nikome odgovarati za svoje postupke.

I je li ta grupa kontrolirana njemačkim stavovima?


YV: Oh, kompletno do kraja. Ne stavovima, nego od njemačkog ministra financija. Sve je to kao vrlo dobro uštiman orkestar, a on je direktor. Sve se odvija usaglašeno. Ima trenutaka kada se ne odvija tako, ali on sazove sastanak i vrati sve na mjesto.


No, izgleda kako ovo nije kraj, Berlin vjerojatno želi još, zadnji udarac - rušenje SYRIZA-e s vlasti. SYRIZA sada može pasti na razne načine: unutarnjom pobunom, demonstracijama na ulicama, gubitkom parlamentarne većine, itd.

No, SYRIZA je već izgubila. Pod njenim vodstvom Grčka je pretvorena u ekonomsku koloniju pod kontrolom njemačkih banaka.

Grčka je izgubila svoj suverenitet, a SYRIZA svoj kredibilitet. Čak i zakoni koje je SYRIZA donijela od dolaska na vlast sada će morati biti ukinuti. Naime, prema dogovoru s Trojkom, svi zakoni koji nisu dogovoreni s njima i koji su "protivni obvezama programa" biti će ukinuti.

Čak ni vodeći mediji na Zapadu ne skrivaju da je ovo potpuno gušenje Grčke. Bloomberg je objavio izvještaj s naslovom: "EU zahtjeva potpunu kapitulaciju od Tsiprasa". Guardian pak piše: "Grčka kriza: predajte fiskalni suverenitet u zamjenu za kredit, Merkel poručuje Tsiprasu".

Njemačka i druge EU sile sada tretiraju grčku kao poraženi i okupirani teritorij. Kao i u slučaju drugih kolonija, zemlji se sada uzima njeno bogatstvo dok joj se u isto vrijeme nameće diktatorska kontrola.

Grčki narod je izdan i sada se mora što prije pribrati. Nasamareni su, dali su Tsiprasu dodatni referendumski legitimitet tako da Trojka sada može reći - "Evo, doslovno je narod odabrao ove mjere". To je, dakako, van pameti - narod je u ogromnom broju, s preko 61% glasova, odbacio mjere štednje, ali je već dan nakon prevaren kao malo tko u povijesti.

Čak i The Wall Street Journal piše: "Prije tjedan dana, Grci su slavili na ulicama nakon referenduma na kojem su snažno odbacili uvjete novog europskog kredita. U nedjelju su pak te iste ulice pune zbunjenih ljudi koji si pokušavaju objasniti kako je moguće da su sada suočeni s gutanjem još žešćih mjera kada su ih upravo odbacili".

Ne trebaju dugo biti zbunjeni. Grčki narod mora se brzo otrijezniti od ovog šoka i nešto naučiti. Tsipras im laže kada kaže da je ovim sramotnim dogovorom spasio zemlju od još veće katastrofe. Nije on spašavao zemlju, spašavao je grčku elitu, grčku buržoaziju, a cijenu će platiti grčke mase, grčka radnička klasa od koje se sada očekuje da prihvati samoubojstvo.


Komentar: Cijenu će svakako platiti grčki narod, ali Tsipras, prema svemu sudeći, nije imao namjeru spašavati grčku elitu, već narod i svoju zemlju, iako će to zbog krajnjih posljedica građanima vjerojatno malo značiti.


Neki kažu da se Prvi svjetski rat vodio puškama, Drugi tenkovima, a Treći će se voditi bankama. Očito već živimo u vremenu kada se nekim novim načinima zauzimaju države.