luka uae

Luka Al-Fujairah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
Danas smo objavili transkript govora vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Hamneija, koji je jasno poručio da Iran ne želi rat protiv Sjedinjenih Država, kao ni njihovih vazala u regiji, ali neće pregovarati o strateškim nacionalnim interesima.

Vrhovni vođa je to rekao jučer, a nakon njegova govora se u Saudijskoj Arabiji, tri dana nakon "sabotažnih napada" na naftne tankere u Perzijskom zaljevu, dogodio napad dronovima na saudijsku naftnu infrastrukturu. Rijad za napad optužuje jemenske Huti borce, koji su se, navodno, "infiltrirali duboko u saudijski teritorij i odgovorni su za ovaj napad".



Može li izbiti rat između Sjedinjenih Država i Irana?


Centar za Bliski istok Instituta Carnegie je objavio mišljenja nekoliko stručnjaka o mogućnosti izbijanja rata i pokretanja agresija protiv Islamske Republike. Stavovi stručnjaka su različiti i neki ne isključuju ni tu mogućnost.

Dalia Dassa Kaye, direktorica Centra za javnu politiku Bliskog istoka u korporaciji RAND, kaže kako postoje visoki rizici, ali se sukob može izbjeći.
"Iranska politika Trumpove administracije je povećala rizike vojnog sukoba, ali on nije neizbježan. Povlačenje SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom prije godinu dana izazvalo je događaje koji su doveli do trenutne eskalacije. U to vrijeme, zbog prigovora njegovih savjetnika, pa čak i prije nego što su se u upravu uključili još oštriji savjetnici poput Johna Boltona, predsjednik Donald Trump je slijedio kurs povlačenja iz sporazuma. Ponovno je uveo najšire moguće sankciju Iranu i potaknuo kampanju "maksimalnog pritiska" koja je Iran stjerala u kut bez ikakvog izlaza. Čak i ako predsjednik želi smanjiti eskalaciju, nije jasno može li poništiti dvije godine neprijateljskih mjera s nekoliko izjava ili pomirljivih objava na Twitteru. Naposljetku, konfrontacijski pristup prema Iranu predstavlja okosnicu njegovih regionalnih politika i blisko je usklađen s pristupom vođa kao što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu. To ne znači da će Sjedinjene Države napasti iranski teritorij.

No, baš kao što Izrael redovito udara iranske ciljeve u Siriji, moguće je da bi eskalacija, čak i slučajna, između američkih i iranskih milicija u Iraku mogla dovesti do američkih osvetničkih napada na zemlju. Unatoč njegovoj izraženoj odbojnosti prema vojnom sukobu na Bliskom istoku, američki predsjednik je pokazao spremnost za primjenu sile ograničenim vojnim napadom u Siriji u proljeće 2018. Kao rezultat toga, izgledi za vojni sukob, čak i ako je namjera takav konflikt držati ograničenim, mnogo su veći nego prije godinu dana", rekla je Dalia Dassa Kaye.
Elijah J. Magnier, glavni dopisnik kuvajtske medijske kuće Al-Rai kaže "kako su se tresla brda a rodio se miš".
"Tresla se brda a rodio se miš. Uvijek je bilo mnogo buke iz Sjedinjenih Država o Iranu, ali malo se toga promijenilo. Čini se da SAD vjeruju da će njihove stroge sankcije i novi propagandni rat zastrašivanja protiv Irana dužnosnike zemlje dovući za pregovarački stol i da će na kraju Iranci tražiti sastanak s predsjednikom Donaldom Trumpom. Ova kampanja započela je najavom nagomilavanja američkih vojnih snaga u Perzijskom zaljevu, kao da već nema više od dvadeset američkih baza u jedanaest zemalja koje okružuju Iran. Nakon toga slijedi curenje podataka o "neobičnom vrhunskom obavještajnom sastanku koje je održano u sjedištu CIA-e", gdje se raspravljalo o Iranu.

Trumpova administracija namjerno naglašava informacije o svojim aktivnostima, ali ne uspijeva zastrašiti Iran. Trumpova administracija još uvijek ne shvaća da Iran drukčije gleda na cijelu situaciju. Prije svega, Iran nema povjerenja u američku upravu, što od samog početka isključuje mogućnost pregovora. Drugo, nedavna najava iranskog predsjednika Hassana Rohanija da će se Iran djelomično povući iz nuklearnog sporazuma sklopljenog s pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, plus Njemačkom, uspjela je ublažiti apele iranskih radikala za povratak vojnoj proizvodnji. U sljedećih 60 dana se očekuje daljnje povećanje napetosti. Međutim, čini se da rat nije na vidiku, jer, barem do danas, niti jedna od zainteresiranih strana nema namjeru pokrenuti pravi rat. Vrhovni iranski vođa, ajatolah Ali Hamnei, rekao je da će, ako SAD ne ispoštuju svoje obveze, Iran "raskinuti nuklearni sporazum". Nikad nije rekao da će Iran napasti SAD", rekao je Elijah J. Magnier.
Judith Miller, pomoćna suradnica na Institutu Manhattan, istraživačka novinarka i bivša dopisnica The New York Timesa
u Trumovim odlukama vidi želju, ali ne i strategiju.
"Maksimalni pritisak" predsjednika Donalda Trumpa protiv Irana povećao je ekonomski pritisak na Teheran i napetosti u Perzijskom zaljevu, ali to ne znači da je rat neizbježan. Tvrdoglavci Bijele kuće mogu tvrditi da će pojačani američki pritisak ili dovesti do promjene režima u Iranu, njihovog neartikuliranog cilja, ili do zaustavljanja iranske agresije na susjede Islamske Republike i Sjedinjene Države. Baš kao što je pokojni ajatolah Ruhollah Homeini naposljetku popustio pod pritiskom i pio "otrovani kalež" kako bi okončao barbarski iračko-iranski rat kojeg je pokrenuo irački vođa Saddam Hussein, tvrde jastrebovi, njegov nasljednik će se s vremenom povući pod američkim pritiskom. To je želja, a ne strategija", kaže Judith Miller.

"Administracija nikada nije objasnila kako bi povlačenje iz nuklearnog sporazuma s Iranom, ma koliko to bilo loše, spriječilo Iran da podupire terorizam u inozemstvu, da prijeti američkim saveznicima u regiji ili da nastavi s teokratskom represijom kod kuće. Odgovor na manjkavosti sporazuma nije trebao biti jednostrano povlačenje, nego diplomatski i ekonomski pritisak na Teheran da se sporazum poboljša.

Nedavni pritisak administracije da se iranski izvoz nafte silom svede na nulu je također dodatno odvojio Washington od njegovih europskih saveznika i potkopava ono što je bio glavni cilj i republikanskih i demokratskih prethodnika, a to je zaustavljanje proliferacije nuklearnog naoružanja u najvažnijoj strateškoj regiji svijeta. Iran i Irance će nedvojbeno povrijediti najnovije američke mjere, ali rat još uvijek nije "neizbježan" iz jednog ključnog razloga: ni Trump ni ajatolah Ali Hamnei ne žele vojni sukob. Unatoč tvrdolinijašima u kući, Trump zna da su ratovi loši za posao i za Dow Jones, a rijetko idu prema planu. Iranski vladari će zauzvrat radije tražiti ekonomsku pomoć od ostalih partnera u nuklearnom sporazumu, osobito europskih zemalja, dok čekaju kraj prvog Trumpovog mandata i njegovu moguću zamjenu dosljednijim demokratskim nasljednikom. To također može biti želja, ali Iran dobro zna cijenu rata. Također se zna da bi pribjegavanje terorizmu moglo izazvati američku vojnu odmazdu koju Iran želi izbjeći", zaključuje američka analitičarka Judith Miller s Instituta Manhattan.
Jarrett Blanc, viši stručni suradnik u programu geoekonomije i strategije pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir, također govori o neizbježnosti rata i tvrdi da Trumpovo okruženje čini sve da do rata dođe.
"Neizbježan? Naša stvarnost može izgledati kao televizijska emisija, ali to još uvijek nije Igra prijestolja, s planovima i razvojem događaja, koja nas tjera na strašnu i besmislenu borbu. Je li rat sada teže spriječiti? Nažalost da. Predsjednik Donald Trump ne želi rat, ali on je sam i okružen s ljudima koji rade na tome i kao da samo sporadično obraća pozornost na njihove spletke. Što je slučaj, na primjer, s njegovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Johnom Boltonom, koji obavještajne službe izvještava o mogućim iranskim prijetnjama i navodno prethodno planirane vojne operacije Sjedinjenih Država.

Protiv Irana su i jastrebovi koji će doslovno imati dobit od sukoba Irana sa Sjedinjenim Državama, kao i profesionalci koji se možda bore za obrambene pripreme SAD-a. Ova napeta situacija znači da zapovjednici niže razine i možda samo djelomično kontrolirani opunomoćenici mogu namjerno ili nenamjerno izazvati sukob u kojem će se viši zapovjednici boriti da njime upravljaju", zaključio je Jarrett Blanc.
Elijah J. Magnier: Od Karbale do Al-Fujairaha - Sabotaža je umanjila šanse za rat

Troje američkih analitičara očito ne poznaju bliskoistočnu stvarnost kao posebni dopisnik kuvajtske medijske kuće
Al-Rai Elijah J. Magnier, koji je u svom članku objavljenom nakon "sabotaže" na naftnim tankerima u Perzijskom zaljevu podsjetio na odlučnost Iranaca kada brane svoje nacionalne interese.
"Dana 11. siječnja 2007. godine su američke snage pretresle Ured za vezu Irana u iračkom gradu Erbilu, glavnom gradu kurdske autonomne regije na sjeveru zemlje. Uhvatili su nekoliko časnika Iranske revolucionarne garde. Devet dana kasnije su komandosi na čelu s časnikom Hezbollaha i pripadnicima iračkog otpora skupine Asaeb Ahl Al-Haq šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra izveli smion napad usred bijela dana u provinciji Karbala. Vozeći američke automobile, koji su pripadali jednom iračkom ministru, zarobili su i ubili pet američkih vojnika i časnika. To je jezik koji Iran koristi za slanje poruka Sjedinjenim Državama. Nepogrešivu poruku bez iranskih otisaka prstiju", podsjeća Elijah J. Magnier.

"U nedjelju ujutro, 12. svibnja ove godine se u 04:00 po lokalnom vremenu čula se jaka eksplozija u luci Ujedinjenih Arapskih Emirata Al-Fujairah, koja je ozbiljno oštetila pet teretnih brodova. Štetu su pretrpjeli tankeri Al-Marzoqah, Al-Miraj, Al-Majd, Al-Amijal i Khamsa Ashra, ali nije bilo mrtvih ni ranjenih, niti izlijevanja kemikalija ili goriva. Među brodovima su bila dva naftna tankera iz Saudijske Arabije. Bila je to čista, jeftina, brza i vrlo učinkovita operacija s golemim rezultatom. Ona je okončala šanse ne samo za rat između Sjedinjenih Država i Irana ovog ljeta, nego i za rat između Hezbollaha i Izraela.

Sabotaža je pokazala što bi se moglo dogoditi gospodarstvima bliskoistočnih zemalja i svjetskom izvozu nafte u slučaju da Iran bude stjeran u kut i napadnut. SAD i njihovi bliskoistočni saveznici možda ne mogu ni zamisliti na što je Iran sposoban u slučaju rata, čak i ako nikakav opipljiv dokaz sabotaže ne upućuje na Teheran. Ako pokrene rat bez jasnog cilja ili rezultata, Trump će morati pažljivo razmisliti o svom ponovnom izboru 2020. godine", piše Elijah J. Magnier.

Al-Fujairah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima se nalazi 140 kilometara od Hormuškog tjesnaca, drugog po veličini svjetskog utvrđenog naftnog raskrižja, koji je potpuno prolazan od 1983. godine. Prvi naftni terminal počeo je s radom 2006. godine, a drugi 2010. godine.

Tjesnac je bio miniran od strane Irana tijekom iračko-iranskog rata '80-ih. Bez obzira tko stoji iza ove profesionalne sabotaže u UAE, ona šalje jasnu poruku da izvoz nafte neće biti moguć ako Iran ne bude mogao izvoziti svoju naftu. Također se navodi da će svijet pretrpjeti nagli porast cijena nafte. Sirova nafta Brent je nakon sabotaže na burzi u Londonu poskupjela na 71,89 dolara za barel. Što će se dogoditi ako Iran bude opkoljen i ako mu "presjeku dovod kisika", kao što su obećali američki predsjednik Donald Trump i njegov tim?

Ako ne bude mogao prodavati svoju naftu, Iran je zaprijetio da će zatvoriti Hormuški tjesnac. SAD i njegovi bliskoistočni partneri pokušavali su stvoriti druge mogućnosti, kako bi u ekstremnom slučaju izbjegli korištenje Hormuškog tjesnaca. Sabotaža Al-Fujairaha dogodila se nedaleko od američke mornaričke baze Fujairah, što se može tumačiti kao dvostruka poruka.

Sabotaža, koju su vlasti u Ujedinjenim Arapskim Emiratima poricale sve do poslijepodnevnih sati, dogodila se ubrzo nakon što je objavljeno da SAD šalju zrakoplove i bombardere B-52 u Perzijski zaljev kako bi zastrašili Iran i suprotstavili se mogućem napadu na pomorski promet u Hormuškom tjesnacu. Malo je vjerojatno da su SAD očekivale tako neposredan i izravan odgovor.

Prije godinu dana je predsjednik Donald Trump povukao Sjedinjene Države iz nuklearnog sporazuma između Irana i svjetskih sila sklopljenog 2015. Ponovo je uveo teške jednostrane sankcije s ciljem da uruši iransko gospodarstvo. Iran je tada upozorio da će početi čuvati tešku vodu i obogaćivati uranij na većim razinama, ali je dao rok 60 dana Europi da pronađe način kako će zaobići američke sankcije. Nedavni događaj sa sabotažom u Al-Fujairahu govori kako su mogući i drugi odgovori na američku agresiju.