Iz pisma Ellen Lord slijedi da su trenutni planovi Europske unije u području obrane prijetnja desetogodišnjoj integraciji transatlantske obrambene industrije i vojne suradnje unutar Sjevernoatlantskog saveza.
Washington je posebno nezadovoljan usvajanjem zakona o Europskom obrambenom fondu, koji državama članicama Europske unije omogućava pozivanje neeuropskih zemalja na sudjelovanje u projektima, dok će bilo koji od tih projekata biti u potpunosti intelektualno vlasništvo Europske unije.
Osim toga, Sjedinjene Države nisu zadovoljne ni uvjetima europskog Programa trajne strukturirane obrambene suradnje (PESCO), čiji je cilj bliža suradnja 25 država članica Europske unije, izvještava španjolski s El Pais.
Zamjenica američkog državnog tajnika je također izrazila mišljenje da će razvoj obrambenih kapaciteta u Europi dovesti do dupliranja vojnih sustava koji ne mogu mijenjati jedan drugoga,
To samo troši obrambene resurse i stvara rivalstvo između NATO saveza i Europske unije, poručila je Ellen Lord.
Sjedinjene Države također inzistiraju na tome da se u projektima koji su u okviru europske odredbe o intelektualnom vlasništvu i kontroli izvoza u sektoru obrane, te da se ukine klauzula o pravu veta koja zemlji koja vodi jedan ili drugi projekt omogućava nadzor nad projektom. Konkretno, traži se slobodno natjecanje američkog vojno-industrijskog kompleksa u sektoru europske obrane iz kojeg su SAD ovom odredbom de facto izbačene.
Europska komisija je ranije predložila povećanje ulaganja u sigurnost u proračunskom razdoblju Europske unije od 2021. do 2027. godine za 40%, kao i za stvaranje Europskog fonda za obranu. Zahvaljujući ulaganjima iz zajedničkog fonda, EU očekuje da Europa postane jedan od četiri najveća ulagača u području obrambenih istraživanja i tehnologija.
U tom kontekstu se može promatrati i upozorenje Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), think tanka sa sjedištem u Londonu, koji je prošlog tjedna objavio studiju prema kojoj će europskim zemljama članicama NATO pakta, ako SAD izađu iz Sjevernoatlantskog saveza, godišnje trebati 350 milijardi dolara izdataka da jamče približno istu razinu obrane u slučaju, na primjer, ruske agresije. Prema toj studiji će Europi trebati tenkovi, ratni brodovi, zrakoplovi, sustavi Patriot i druga oružja, vjerojatno američka, a još uvijek je upitno može li jamčiti obranu u slučaju napada velesile poput Rusije, upozorio je Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji je dobio na uvid izvješće Međunarodnog instituta za strateške studije.
No, čini se da su na razini EU odlučili da zemlje članice mogu razvijati vlastite obrambene industrije, neovisno o američkom vojno-industrijskom kompleksu, što je razljutilo Trumpovu administraciju i natjeralo gospođu Ellen Lord da Federici Mogherini uputi pismo u kojem SAD zabranjuju zemljama Europske unije da razvijaju svoja oružja i obrambene kapacitete.
Podsjetimo da je Europski parlament u više navrata pozvao na stvaranje vojske Europske unije, a predsjednik Francuske Emmanuel Macron je u jesen 2018. Pokrenuo inicijativu za stvaranje europskih oružanih snaga. Njemačka kancelarka Angela Merkel se također složila da EU treba vlastitu vojsku, što je glasno odjeknulo u Washingtonu, gdje predsjednik Donald Trump priprema nacrt plaća obrane NATO saveznika po formuli "100 plus 50%".
Prema ovom izračunu, europske NATO zemlje moraju Washingtonu platiti 150% troška raspoređivanja američkih snaga i oružja na njihovom teritoriju, a dio iznosa će im biti "oprošten" ako svoju vanjsku politiku usklade s vanjskopolitičkim kursom Bijele kuće, što trenutno nije slučaj u odnosima s Iranom, prema Kini, djelomično prema Venezueli i drugim svjetskim žarištima.
Pismo koje je Federici Mogherini uputila zamjenica američkog državnog tajnika, Ellen Lord se može protumačiti kao otvorena prijetnja i vjerojatno će voditi daljnjem zahlađenju odnosa Washingtona s europskim kancelarijama, posebno s Berlinom i Parizom.
"Plan B" Washingtona je podjela EU i stvaranje alternative NATO paktu
"Ako Europa pokuša stvoriti vlastite vojne strukture, Sjedinjene Države će potaknuti unutarnju europsku podjelu i stvoriti alternativu NATO paktu", rekao je politički analitičar Alexander Rahr, koji je komentirao informacije o pisanim zahtjevima Washingtona zemljama EU da zaustave neovisni razvoj vojno-industrijskog kompleksa i obrambenog sektora.
"Upozorenje Washingtona ekonomskim i političkim posljedicama u slučaju da Europska unija nastavi razvijati vlastite obrambene projekte je ultimatum, izražen tonom vladara koji ne priznaje nikakve alternative", rekao je njemački politolog Alexander Rahr.
Kao što smo naveli, pismo Washingtona navodi kako trenutni planovi Europske unije u području obrane ugrožavaju desetogodišnju integraciju transatlantske obrambene industrije i vojne suradnje unutar NATO pakta. Washington je izrazito nezadovoljan usvajanjem pravilnika Europskog obrambenog fonda koji zemljama članicama EU omogućava da pozovu neeuropske zemlje da sudjeluju u projektima, koji bi u isto vrijeme u cijelosti bili u intelektualnom vlasništvu Europske unije.
Američka strana se protivi smanjenju njihovog utjecaja u Europi kroz bilo koju inicijativu, ali je posebno bolno ako smanjenje tog utjecaja bude posljedica neke vrste novog vojnog saveza.
Isključivo zbog vlastitih interesa su Sjedinjene Države uvijek jačale NATO pakt, kako bi kroz njega Europu zadržale pod svojim okriljem. To je uobičajena strategija Sjedinjenih Država, gdje još uvijek vjeruju da su pobijedili u Prvom i Drugom svjetskom ratu, da su same izvojevale pobjedu u Hladnom ratu i Europu dobile kao ratni trofej.
Američko vodstvo i elite su uvjereni da bi Europa trebala plaćati NATO. Najbolja potvrda tome su žučne rasprave tijekom koje se ozbiljno raspravlja o tome da svaka europska zemlja treba izdvajati 2% bruto nacionalnog proizvoda za obranu i taj novac uplaćivati u zajedničku NATO blagajnu.
"Ali iznenađen sam naivnošću nekih Europljana, uglavnom Nijemaca i Francuza, koji vjeruju da će uspjeti pružiti otpor volji Sjedinjenih Država i izgraditi europsku obranu", rekao je njemački stručnjak Alexander Rahr.
"Amerikancima će se vrlo teško oduprijeti. Reći će da su najprije dužni platiti NATO, a ne neke svoje vojske, a ako i dalje budu stvarali svoju vojsku, onda mogu zaboraviti na NATO. Mislim da će u tom slučaju Amerikanci sami stvoriti alternativu NATO paktu i to će biti savez američkih najodanijih vojnih saveznika", tvrdi politolog.
Nije teško pretpostaviti koje bi se zemlje pridružile takvom bloku. Međutim, tada bi u Europskoj uniji nastala dva vojna bloka s očito suprotstavljenim interesima i ciljeva, što bi u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju moglo stvoriti uvjete za novi rat na europskom kontinentu.
Prema Alexanderu Rahru, Amerikanci će prije svega imati potporu Poljske, Velike Britanije, Rumunjske i baltičkih zemalja, koje, iako nisu tako jake kao ostatak Europe, također imaju glas u NATO paktu.
"Njemačka i Francuska Amerikancima nisu toliko zanimljive. Ne žele se nigdje boriti na strani Sjedinjenih Država, ne žele plaćati, a čak razmišljaju o stvaranju konkurentske vojne strukture. I ovdje se Europa može suočiti s vrlo ozbiljnim raskolom. Sjedinjene Države, čak i s vrlo malim naporima svoje diplomacije, dobit će potporu vlada istočne Europe, za koje je NATO važniji od europske vojske. I na kraju će većina zemalja NATO članica pod američkim pritiskom odustati od ideje paneuropskog sigurnosnog saveza. Zbog toga će Njemačka i Francuska biti gubitnici. To je najvjerojatniji scenarij razvoja događaja", rekao je njemački stručnjak.
Prijetnja Washingtona ekonomskim i političkim posljedicama, ako EU nastavi razvijati vlastite obrambene projekte, zapravo je upozorenje koje je europskim kancelarijama naglas uputio vladar transatlantskog bloka koji ne priznaje nikakve alternative. U tom smislu se u odnosu na Europu po prvi put čuju komentari američke administracije o vojnim savezima, iako je, obzirom na američki stav o NATO paktu, čudno da se to i prije nije dogodilo.
"Amerikanci neće oklijevati podijeliti Europu ako, suprotno upozorenjima iz Washingtona, počne stvarati vlastite vojne strukture. S druge strane, jedina šansa da Europa postane neovisna od Sjedinjenih Država je da počne razmišljati o vlastitoj obrambenoj strategiji. Da, morat ćemo tražiti nove strateške partnere i revidirati međunarodne odnose, uključujući one s Rusijom i Kinom. Put u tom smjeru bit će vrlo težak, ali je u budućnosti sve moguće", zaključio je Alexander Rahr.
Komentari čitatelja
na naše novosti