Dobro ste procijenili. Uzvišenost i oholost kojima neki teže dok podupiru i odobravaju tako gnusna djela protiv djece, nemoćnih, normalnih ljudi, siromašnih, nejakih, bespomoćnih, prosto ostavlja bez daha. Ipak, pozivam Vas, pitam Vas, molim Vas, nemojte klonuti duhom oplakujući ova teška vremena. Posebno nemojte izgubiti nadu. I to posebice jer je činjenica da smo stvoreni za ovo vrijeme. Da. Godinama mi učimo, vježbamo, treniramo i samo čekamo da se ulovimo u koštac s točno ovom dužnosti.
Odrasla sam na Velikim jezerima i prepoznajem kvalitetnu lađu kad je vidim. Što se tiče duša, nikad nije bilo više sposobnih lađa u vodi nego što je to upravo sada diljem svijeta. I posve su opremljene i kadre signalizirati jedna drugoj kao nikada prije u povijesti čovječanstva.
Pogledajte s pramca; tamo su milijuni barki pravedničkih duša u vodi s vama. Iako vaša glazura može podrhtavati od svakog vala u ovom zapljenjenom moru, uvjeravam vas da dugački trupci koji čine vaš pramac i krmu dolaze iz veće šume. To vrsno drvo je poznato da izdržava oluje, drži se zajedno, ostaje snažno, i da napreduje, bez obzira na sve.
U crnim vremenima postoji sklonost da se krene odustajati zbog toga što je na svijetu puno nepravde koja se ne ispravlja. Nemojte se fokusirati na to. Postoji također sklonost da se prepusti slabosti razmišljajući o onom što je van vašeg dosega, o onom što još ne može biti. Nemojte se fokusirati u tom smjeru. To je isto kao da uzalud trošite vjetar bez da ste podigli jedra.
Trebaju nas, to je sve što možemo znati. I kao se budemo susretali s otporom, još ćemo više susretati velike duše koje će nas pozdravljati, voljeti nas i voditi nas, i znat ćemo ih prepoznati kad se pojave. Zar niste rekli da vjerujete? Zar niste rekli da ste se zakleli slušati glas veći od vas? Zar niste tražili milost? Zar ne znate da biti u milosti znači predati se većem glasu?
Naš zadatak nije popraviti cijeli svijet odjednom, već dati sve od sebe da popravimo onaj dio svijeta koji nam je u dosegu. Svaka mala, staložena stvar koju jedna duša može napraviti kako bi pomogla drugoj duši, kako bi pomogla nekom dijelu ovog jadnog napaćenog svijeta, bezgranično će pomoći. Nije nam dano da znamo koja djela i od čijih ruku će potaknuti kritičnu masu koja će se preliti u dugotrajno dobro.
Ono što je potrebno za dramatičnu promjenu jest akumulacija djela, dodavanje, nadodavanje, i još dodadavanja, nastavljanje. Znamo da za dolazak pravde i mira nisu potrebni svi na Zemlji, već samo mala, odlučna skupina koja se neće predati kad vjetar udari prvi, drugi, ili stoti put.
Jedna od najstaloženijih i najmoćnijih akcija koju možete napraviti kako bi intervenirali u olujnom svijetu jest da ustanete i pokažete svoju dušu. Duša na palubi sjaji kao zlato u tamnim vremenima. Svjetlost duše baca iskre, može ispaljivati rakete, stvara signalne vatre, uzrokuje da se zapale prave stvari. Pokazati luč duše u mračnim vremenima punim sjena, kao što je ovo naše - biti vatren, divlji, i pokazati milost drugima; djela su neizmjerne hrabrosti i najveće potrebe.
Duše koje se bore i muče pale svoje svjetlo uz pomoć drugih duša koje su potpuno obasjane i spremne su to pokazati. Ako ćete pomoći smiriti metež, to je jedna od najjačih stvari koje možete napraviti.
Uvijek će biti trenutaka kada ćete biti obeshrabljeni. I ja sam bila beznadna i očajna puno puta u svom životu, ali to stanje nema svoju sobu u mom domu. Ja ga neću ugostiti. Nije mu dozvoljeno da jede iz mog tanjura.
Razlog je sljedeći: U srži svojih kostiju ja znam nešto, kao što to znate i vi. To je da nema očajavanja i beznađa kad se sjetite zašto ste došli na Zemlju, kome služite, i tko vas je poslao ovdje. Dobre riječi koje govorimo i dobra djela koja činimo nisu naše vlasništvo. To su riječi i djela Onoga koji nas je poslao ovdje. U tom duhu, nadam se da ćete zapisati sljedeće na svoj zid: Kad je velika lađa u luci i usidrena, ona je na sigurnom, u to nema sumnje. Ali to nije ono za što se velike lađe grade.
Komentari čitatelja
na naše novosti