Područje prodora turskih snaga u zapadni i istočno od gradova Tal Abyad i Ras Al-Ain
Civili u desetinama tisuća napuštaju ta područja, a zračni artiljerijski udari turskih snaga razaraju utvrde i zapovjedne centre kurdskih boraca. Scenarij po svemu podsjeća na kampanju u Afrinu, kada su YPG milicije odbile sporazum s Damaskom i vjerovale da će odbiti tursku ofenzivu, ali su nakon 2 mjeseca i 4 dana napustili posljednje selo u kantonu Afrin i predali ga turskim snagama i islamističkim proturskim milicijama.
Turska vojska je za sada fokusirana na ova dva grada i odbijanje napada kurskih boraca u Qamishliju, gdje Turci paze da ne uđu u sukob sa sirijskom vojskom koja kontrolira središte grada i izlaz prema jugu sa zračnom lukom, kao i granični prijelaz s Turskom. Iako sirijski Kurdi nemaju snage za napad na Tursku, borbe u ovom području se mogu tumačiti kao taktički sukob s ciljem da se u bitku uvuku Assadove trupe.
Glavne snage proturskih islamističkih milicija, kojih je ukupno oko 14 000, koncentrirane su na zapadu kurdskog područja, južno od Jarabulusa i na granici sa Sirijom.
Turska se snažno oslanja na zračne udare i artiljerijsku vatru. U masovni zračnim napadima sudjeluju deseci zrakoplova i bespilotnih letjelica. Glavni ciljevi bila su kurdska uporišta, terenski kampovi, skladišta streljiva, utvrde u blizini Qamishlija i drugi manji ciljevi.
Neki su objekti potpuno uništeni, a broj žrtava je nepoznat. Također, turska teška artiljerija granatira kurdske položaje na granici i okolnim selima. Kurdi izvještavaju o nekoliko ubijenih civila i desecima tisuća izbjeglica. Tursko zrakoplovstvo koje polijeće iz zračnih baza Incirlik i Konya poduprt je velikom aktivnošću izviđačkih i napadačkih dronova.
Kao odgovor na napad, Kurdi su u prvom danu kampanje granatirali turske gradove Karkamysh, Nusaybin, ali i sirijske gradove Jarabulus i Genderis koje su okupirali Turci. Granatirani su i položaji Turaka na samoj granici s turske strane.
U takozvanoj "Rojavi" je najavljena dobrovoljna mobilizacija, a stanovnike se poziva da uzmu oružje i odbiju tursku agresiju. U gradovima pod kurdskom upravom se održavaju skupovi protiv agresije, a Kurdi pozivaju "međunarodnu zajednicu" i Sjedinjene Države da uvedu "zonu zabrane leta" na sjeveru Sirije kako bi ih zaštitili od turskog zrakoplovstva.
Turska aktivno vodi i informacijsko-psihološki rat, "guše" se kurdski informativni kanali, prenose različite krivotvorine na društvenim mrežama kako bi se demoralizirao neprijatelja. Postoje prekidi u telefonskim komunikacijama u pograničnim regijama. Na granici, turska vojska i islamističke milicije preko megafona puštaju turske nacionalističke vojne marševe.
KURDI NAPUŠTAJU ZAROBLJENIKE ISIL-A?
Kurdi su službeno zaustavili sve velike operacije protiv ISIL-a i šalju pojačanja prema Tal Abyadu, Ras Al-Ainu i Qamishliju. Postoje i nagovještaji da "ako bude trebalo, onda će poslati i one koji su zaduženi za čuvanje kampova u kojima bu zarobljeni militanti ISIL-a i članovi njihovih obitelji". Samo u najavljenoj turskoj "sigurnosnoj zoni" takvih je kampova najmanje tri.
Komentar: Čini se da se to neće dogoditi. Kurdi bi bili uništeni od tog istog ISIL-a ako ih oslobode. ISIL je izgubio kontrolu nad bilo kojim gradom, ali još uvijek je aktivan usvajajući taktiku gerilskih napada u Siriji i Iraku. Kurdi neće "pucati u vlastitu nogu" puštajući bilo kojeg pripadnike ISIL-a: trenutno im služe u svrhu vršenja pritiska na svijet, a posebno na Europu, da zaustave odluku SAD-a o povlačenju.
Općenito, prvi dan su se provodile pripremne faze, koje prethode samoj invaziji. Tursko zrakoplovstvo sustavno razara gomilu ciljeva, pokušavajući uništiti zapovjedni i opskrbni sustav SDF snaga i tako osigurati pogodne uvjete za napredovanje kopnenih snaga. Artiljerijska vatra usmjerena je na uništavanje i slabljenje fronta SDF snaga. Čim se ti ciljevi ostvare, može se očekivati masovni napad uz korištenje velikog broja teških i lakih oklopnih vozila, koji će podržati napad velikih skupina militanata takozvane Sirijske nacionalne armije, konglomerata islamističkih skupina odanih Turskoj i Muslimanskom bratstvu, koji će djelovati kao topovska hrana i jamčiti Ankari da spasi živote svojih vojnika.
Operacija je već započela i mnogo toga ovisit će o ocjeni rezultata artiljerijske vatre i zračnih napada.
Općenito, nema ozbiljnih vojnih i diplomatskih uvjeta koji bi spriječili Tursku da postigne svoje glavne vojne ciljeve. Ako se i pojave prepreke, vjerojatnije će biti političke i ekonomske prirode, posebno ako Trump bude pritisnut od američkog establišmenta da uvede sankcije protiv "prijatelja Recepa" i turske ekonomije.
Govoreći općenito o onome što se dogodilo i što će se dogoditi, podsjetimo na proročki članak njemačkih blogera "Taktički savez s američkim imperijalizmom dovodi do poraza", napisan još u ljeto 2016., još prije Kirkuka u Iraku, Afrina i Rojave. Autori kao da su gledali u kristalnu kuglu.
"U kurdskom taboru se sada čuju pritužbe o izdaji od strane Sjedinjenih Država. Bivši američki dobrovoljac koji se borio za Kurde rekao je: "Odluka SAD-a je šamar u lice Kurdima. Ali, ne samo za Kurde, već i za strane dobrovoljce koji su se borili za njih. Zapadni dragovoljci u kurdskim redovima su iznenada otkrili da su crvene zvijezde na uniformama američkih specijalnih snaga samo trake.
Komentar: Interes SAD-a je da se brinu za svoje saveznike u NATO-u, a ne da daju prioritet sirijskim kurdskim militantima koji su se za njih borili, a za to im je davan novac i vojna oprema u zamjenu za njihove usluge: američki strateški položaj na Bliskom istoku i kontrola nad vrlo bogatim naftnim i plinskim poljima koja zauzimaju nešto manje od četvrtine sirijskog teritorija.
Za YPG je službeni stav Washingtona o turskoj invaziji "izdaja američke vlade." Oni koji su ranije davali zračnu podršku Kurdima za napad na Islamsku državu, sada prisiljavaju Kurde na povlačenje. S obzirom na to da su Kurdi prethodno raskinuli savez sa sirijskom vladom, ali i s Rusijom, Kurdi su sada potpuno ovisni o američkom imperijalizmu.
Dakle, tko je stvarno ušao ovdje? Kao da bi imperijalizam mogao promijeniti svoju prirodu. Vjerovali ste grabežljivcu koji vas je hranio i ponašao se poslušno, nadajući se da vas neće progutati. Stotine vojnika poginulo je u bitkama za oslobođenje Manbija od ISIL-a. Uzalud, jer samo je pitanje vremena kad će ga zauzeti proturski militanti povezani s Al-Qaidom ili turskom vojskom.
Možemo reći da arapska nacionalistička vlada Sirije i Putinova Rusija slijede svoje nacionalne interese u borbi protiv američkog imperijalizma u borbi za zone utjecaja i resursa. Ipak, strateški savez Kurda Sirijskog Kurdistana sa sirijskom vladom, Rusijom i Iranom se čini perspektivnijim od "saveza" s američkim imperijalizmom, koji je glavni neprijatelj naroda. Taj je put manje apstraktan, unatoč tvrdnji da je Rusija jednako imperijalistička sila kao i kurdski saveznici", pisali su njemački novinari još 2015.
Nije kriv ni kurdski narod kao takav. Prije svega su krive vođe YPG i PPK snaga i vrh Stranke demokratske unije (PYD) koja predstavlja sirijske Kurde.
Imali su tri godine za pregovore s Assadom i da u zamjenu za ispunjenje umjerenih zahtjeva Damaska sebi osiguraju zaštitu pod sirijskom zastavom. Ali njihovi zahtjevi su bili pretjerani, pa aktualni pozivi Damasku i Moskvi da "zaštite Kurde od zlog Erdogana" opet nisu dobili pozitivan odgovor.
U tom je pogledu Assad sigurno potpuno u pravu kada govori o odgovornosti kurdskih vođa za ono što se trenutno događa. Za Kurde ovo je još jedna okrutna lekcija. Hoće li im išta ostati za budućnost?
Kao što smo rekli, jučer do podne je turska vojska postila značajan uspjeh istočno od Tal Abyad-a i zapadno od Ras Al-Aina, zauzevši nekoliko sela. U večernjim satima 10. listopada su turska vojska i islamisti FSA okupirali su 18 naselja i zabili klinove u kurdskim područjima.
Što se tiče vojnih žrtava, Erdogan je već oko podneva objavio da je uništeno više od 100 kurdskih "boraca". Do večeri su se žrtve očito povećale, obzirom na visoki intenzitet borbi. Kurdi tvrde da su uništili nekoliko desetaka boraca takozvane Sirijske nacionalne armije, te ubili 7 do 10 turskih vojnika i časnika, a 5 ih je zarobljeno. Kurdi također tvrde da su uništili nekoliko tenkova, oklopnih vozila projektilima iz protutenkovskih sustava. Gubici Turaka djeluju prihvatljivo, pogotovo jer za sada troše uglavnom "topovsko meso" bivših milicija islamističke Slobodne sirijske vojske.
RUSIJA I SAD ULOŽILI VETO U VIJEĆU SIGURNOSTI NA REZOLUCIJU PROTIV TURSKE
Na diplomatskom polju, turska ofenziva može ići dalje, jer su Rusija i SAD noćas uložili veto na rezoluciju kojom bi Vijeće sigurnosti osudilo kampanju u sjevernoj Siriji.
Sjedinjene Američke Države i Rusija u Vijeću sigurnosti UN-a nisu odobrile osudu operacije "Izvor mira" koju su turske snage pokrenule na sjeveru Sirije.
Neke zemlje su tražile da se u ovom međunarodnom tijelu osudi operacija, ali to nisu odobrili SAD i Rusija.
Na zahtjev pet zemalja članica Europske unije je u Vijeću sigurnosti UN-a održana zatvorena sjednica o situaciji na sjeveroistoku Sirije i turskoj operaciji "Izvor mira".
Njemačka je snažno osudila operaciju te je, kako tvrde diplomatski izvori, pokušala da i ostale zemlje zajedničkom deklaracijom osude tursku akciju na sjeveru Sirije. Ipak, SAD i Rusija nisu odobrile takav prijedlog, te su obje u svojim priopćenjima izbjegle upotrijebiti riječ "osuda".
Nakon sjednice je američka veleposlanica pri UN-u Kelly Craft ponovila raniji stav da SAD ne podržava odluku Turske o operaciji, dodajući da se Turska obavezala da se u Siriji neće dogoditi humanitarna kriza.
Pet članica EU, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Belgija i Poljska, nakon sjednice su uputile zajedničko priopćenje u kojem su izrazile duboku zabrinutost zbog turske operacije u Siriji te pozvale Ankaru da zaustavi operaciju.
Erdogan je ranije EU upozorio da "ne pretjeruje", jer će u protivnom otvoriti vrata za 3,6 milijuna izbjeglica i poslati ih Europskoj uniji.
ARAPI U SDF SNAGAMA SE NE ŽELE BORITI PROTIV TURSKE
Kao što smo ranije naveli, SDF snage broje oko 27 000 kurdskih boraca i 5000 Arapa. Međutim, arapske jedinice SDF snaga su nemirne i ne žele se boriti protiv Turaka, tako da možete gledati smiješne prizore u kojima vojna vijeća pojedinih gradova snimaju video zapise u kojima se zaklinju boriti za "Rojavu" i da će se boriti s Turcima. Ali sama činjenica snimanja takvih videa nagovještava da nisu sva vojna vijeća spremna premjestiti milicije na granicu. Zapravo, Turska se nada da će njena invazija biti potpomognuta i pobunom lokalnih proturskih Arapa i Turkomana koji bi, prema njihovom planu, trebali razbiti vojna vijeća SDF snaga, podići turske zastave i obradovati "osloboditelje".
Kurdi sve više koriste argument zarobljenih terorista ISIL-a za pritisak na zapadne "saveznike". Zbog slabljenja sigurnosti kampova ISIL-a već su zabilježeni slučajevi strijeljanja militanata i članova njihovih obitelji. Kurdi zapravo pokušavaju ucjenjivati globalnu zajednicu tvrdnjom da više neće čuvati teroriste ISIL-a.
Iako je teško govoriti o nekakvom oživljavanju "kalifata" na teritoriju sjeverne Sirije, bjegunci će se pridružiti redovima postojećih ćelija ISIL-a ili će otići u druge "vilajete", na primjer u Irak, gdje sada imaju više mogućnosti za aktivno djelovanje.
S vojne točke gledišta, turska se operacija razvija u očekivanim okvirima. U narednom tjednu bi Turci trebali potpuno opkoliti i zauzeti Tal Abyad i Ras Al-Ain te nekoliko desetaka pograničnih sela. Također treba očekivati pojačani pritisak na područje graničnog prijelaza Zemalka, kako bi se preuzela kontrola nad glavnim kanalom za opskrbu Kurda iz Iraka, iako je taj prijelaz već djelomično blokiran s iračke strane u Feish-Kaburu.
Sudeći po intenzitetu bombardiranja, treba očekivati intenziviranje kopnenih operacija u regijama Qamishli i Kobani, kao i napredak prema gradu Ain Issa prem Raqqi. Pod Manbijom su operacije proturskih milicija i dalje vrlo spore, što se objašnjava prisutnošću američkih trupa.
Moguća aktivnost sirijske vojske, proiranskih milicija i ruskog kontingenta ovisit će o tome hoće li se Kurdi složiti s uvjetima Assada ili ne. Ako se slože, tada će Assad i njegovi prijatelji zauzeti taj dio i spasiti Kurde, civile u prvom redu, a YPG snage će se morati integrirati u SAA. Ako se Kurdi ne slože, Turci će ih poraziti, zauzeti veliko područje i Kurde potjerati sve do Iraka. Tako će YPG snage imati beskorisni dio teritorija, odakle čak i nigdje neće biti moguće prodati naftu, jer će Turska i Sirija vjerojatno uspostaviti trgovinsku blokadu. SAD će ovu enklavu moći snabdijevati samo zrakom, a to će za Washington biti dodatni politički i financijski trošak. Washington to razumije, pa vojna i obavještajna zajednica sada vrši pritisak na Kongres da poništi Trumpove odluke i prisili Tursku da prestane prije nego bude prekasno.
Može nastati i nevjerojatna utrka s vremenom u kojoj će turska vojska težiti ka postizanju glavnih operativnih ciljeva prije nego politički i ekonomski pritisak na Tursku postane nepodnošljiv. U ovoj situaciji bi Kurde trebali pružati otpor u "sigurnosnoj zoni" što je dulje moguće, ali nema jamstava da će uspjeti, jer su u ovom trenutku za sirijske Kurde svi scenariji nepovoljni, osim saveza s Assadom i Rusijom.
Komentar: Zaista iznenađuje, da u datim okolnostima, sirijsko kurdsko vodstvo nije realno smanjilo svoja očekivanja u pregovorima sa sirijskom vladom u vezi s njihovim zahtjevom za formiranjem federacije u zemlji. Kurdi su zatražili od Damaska da im omoguće zadržavanje kontrole nad vrlo bogatim naftnim i plinskim poljima sirijskog teritorija. Nadalje, Kurdi su zatražili da im se pruži potpuna kontrola enklave na granicama s Turskom bez ikakvog prisustva ili aktivnosti sirijske vojske! Sirijska vlada ne želi djelovati kao granična kontrola i želi povratiti kontrolu nad cijelom sirijskom teritorijom, takođe želi okončati nagodbu koju Kurdi nude SAD-u i Izraelu, slično onome što se dogodilo s iračkim Kurdima.
Kurdi ostaju najveći gubitnici. Ono što se dogodilo u Afrinu je sjajan primjer koji je pokazao nesposobnost Kurda da sami obrane svoj teritoriij. Pobjegli su napuštajući svoj grad, ali odbili su dopustiti sirijskoj vladi da ga kontrolira.
Ako okupacijske kurdske snage ne postignu dogovor sa sirijskom vladom - i to vrlo brzo - malo će se biti mjesta gdje će se moći skloniti. Predsjednik Assad spreman je primiti Kurde širom raširenih ruku - pod uvjetom da okončaju svoje oslanjanje na američku zaštitu.