iranski naftni tanker
© REUTERS / NOVINSKA AGENCIJA ZAPADNE AZIJEŠteta se vidi na iranskom naftnom tankeru Sabiti, koji je plovio Crvenim morem, 13. listopada 2019. godine
Prije manje od deset dana je napadnut iranski tanker u Crvenom moru, a vijest je već zaboravljena i nitko je ne spominje. S druge strane se još priča o napadima na saudijska naftna postrojenja i tankere u Perzijskom zaljevu, iako se tim incidentima više nema što dodati.

Prema informacijama iz Teherana je curenje nafte iz napadnutog iranskog tankera je odmah zaustavljeno ili je svedeno na minimum. Nije bilo žrtava, tanker je ostao na površini i nije bilo prijetnje da bi mogao potonuti. U Teheranu se sve više vjeruje da je njihov tanker napadnut. Ali kome to treba i tko bi mogao stajati iza ovako odvažnog napada? Iran, za razliku od drugih, ne optužuje nikoga bez dokaza. Ali analizira i pokušava shvatiti tko je mogao ispaliti dva projektila, kako je navodno proveden napad, na iranski tanker i pogodio dva odvojena spremnika za naftu.

PRVA VERZIJA: SAUDIJSKA ARABIJA STOJI IZA NAPADA

Najjednostavnija stvar koja vam može pasti na pamet je da je napad na iranski tanker nafte odgovor na nedavne napade na skladišta nafte kompanije Saudi Aramco na istoku zemlje. Tada su Saudijska Arabija i Sjedinjene Države gotovo odmah nakon napada nedvosmisleno rekli da iza svega stoji Islamska Republika, iako do sada nisu predstavljeni nikakvi dokazi, a Iran je kategorički odbacio sve optužbe. Štoviše, jemenski Huti su izjavili da je to njihov "rad" i pokazali su projektile i dronove koje su koristili.

Iranski tanker se nalazio oko 100 kilometara od saudijske luke Džeda, a raketni sustavi ove zemlje su lako mogli prijeći nekoliko stotina kilometara, stoga je tehnički i vojno takav napad bio sasvim moguć. Osim toga, Sjedinjene Države mogle bi potaknuti Saudijsku Arabiju da odgovori Iranu zbog nedavnih terorističkih napada i obećati im punu podršku u svemu, uključujući u vojno-tehničkom smislu, pa čak i u otvorenoj obrani. Saudijci su mogli podleći iskušenju da odgovore Iranu i pokažu cijelom svijetu da su oni i dalje glavni u Crvenom moru i da u potpunosti kontroliraju brodove u ovoj regiji.

Ova verzija ima tri nedostatka. Prvo, ako Iran utvrdi da Saudijska Arabija stoji iza raketnog napada, Saudijce ništa neće spasiti od teške odmazde od Irana, čak i uz punu američku vojno-političku potporu. Drugi nedostatak, Crveno more odmah nakon ovog terorističkog napada postaje nesigurna zona, barem za brodski promet, što će najizravnije utjecati na gospodarstvo susjednih država, prije svega na ekonomiju Saudijske Arabije koja ima vrlo dugu granicu s ovim morem. Treće, naftni posao Saudijske Arabije u Perzijskom zaljevu bit će ili obustavljen ili još više kompliciran, jer je Perzijski zaljev gotovo u potpunosti pod kontrolom Irana. Oko 80% saudijske nafte izvozi se kroz Hormuški tjesnac, jer se sva veća nalazišta nafte nalaze se na istoku zemlje, uz obale Perzijskog zaljeva.

Dakle, ova je verzija najjednostavnija, ali i naivnija i najgluplja, jer je mogla biti čin državnog samoubojstva Saudijske Arabiju.

DRUGA VERZIJA: SAD I SAUDIJSKA ARABIJA STOJE IZA NAPADA

Ova je verzija prilično uvjerljiva, jer Saudijci mogu samo direktnim sudjelovanjem uz tehničku podršku Amerikanaca poduzeti takvo nešto. Saudijci su se nesumnjivo željeli osvetiti Iranu zbog nedavnih napada, ali sami se ne bi se usudili provesti u djelo takav samoubilački plan. Ovaj napad je koristan Sjedinjenim Državama jer još uvijek ne mogu kazniti tvrdoglavi i nepokolebljivi Iran. I vidjeli su priliku Saudijskoj Arabiji.

Ovim korakom naivni Saudijci još više ovise o Sjedinjenim Državama, jer će se sada, drhteći od straha, smrtno bojati iranskog odgovora. Za Iran je jedno jasno da Saudijci bez pune pomoći i podrške Sjedinjenih Država ne bi mogli krenuti u takvu avanturu. Ali pomoć i podrška SAD-a nije besplatna i dobiva se u potpuno porobljavajućim uvjetima.

TREĆA VERZIJA: SAD SAME STOJE IZA RAKETNOG NAPADA NA IRANSKI TANKER

Ova je verzija najbliža istini. SAD sukob dviju zaraćenih država guraju u novi, potpuno otvoreni vojni sukob. Ova je situacija izuzetno povoljna za Amerikance. Prvo, Saudijci će kupiti sva oružja koje će im Sjedinjene Države ponuditi po bilo kojoj cijeni, jer je u pitanju očuvanje vlasti saudijskih monarha. Gotovo sve zemlje Perzijskog zaljeva i zemlje koje izbijaju na Crveno more u potpunosti će ovisiti o pomoći i podršci Sjedinjenih Država pred takozvanom "prijetnjom iranske odmazde". Treće, samo Sjedinjene Države, s izuzetkom Irana, mogu po želji osigurati manje ili više prihvatljive uvjete plovidbe u Perzijskom zaljevu i sada u Crvenom moru.

ČETVRTA VERZIJA: IZRAEL JE NAPAO IRANSKI NAFTNI TANKER

Izrael dugo želi uspostaviti kaos i zaustaviti razvoj susjednih država, kočeći njihove planove tako da lakše može provoditi plan stvaranja Velikog Izraela od Nila do Eufrata. U novije vrijeme izraelske tajne službe, zajedno sa svojim kolegama iz Sjedinjenih Država, dale su glavni doprinos stvaranju terorista ISIL-a. Puno je dokaza da su Izrael i Sjedinjene Države pružale stalnu podršku teroristima. Nije slučajno što su se mnogi analitičari pitali zašto ISIL uopće ne napada Izrael? Bilo bi logično da takvi ultraradikalni muslimani u prvom redu napadnu cionistički entitet.

ISIL je poražen u zajedničkim akcijama sirijske vojske, ruskog ratnog zrakoplovstva i specijalnih snaga, Hezbollaha i iranskih savjetnika. Izuzetno je povoljno za Izrael da se u ratu nađu vodeće sile Perzijskog zaljeva, čime bi dodatno oslabio svoje geopolitičke rivale. Izrael ima sve mogućnosti za izvođenje napada na iranski tanker, uključujući čamce u bazi ratne mornarice u Eilatu, zrakoplove F-35 isporučene od strane Sjedinjenih Država, krstareće rakete "Delilah" i navođene bombe "Spice 1000".

U svakom slučaju, teroristički napad je tankerski rat podigao na novi razinu, na stepenicu više. Dostava nafte kroz Crveno more više nije 100% sigurna.

Iranci službeno još nikoga ne optužuju, što je još jedan dokaz mudrosti vodstva u Teheranu. Ali ako Iranci utvrde da je njihov tanker pretrpio raketni napad i koja je od ovih verzija točna, onda ćemo sigurno biti svjedoci iranske odmazde. No, ona ne mora biti izravna, kako mnogi zamišljaju, već asimetrični napad protiv počinitelja koji će mu nanijeti nesagledive štete. Kako i gdje će se taj napad provesti, ako ga bude, to će odlučiti i organizirati general Qassem Suleimani, zapovjednik Quds snaga za inozemno djelovanje Iranske revolucionarne garde.