Alarmantno povećanje stope smrtnosti u 2021.: Zašto COVID cjepiva nesrazmjerno utječu na mlade muškarce (za sada)

Ubrzo nakon što je ranije ove godine primio svoju drugu dozu Pfizer COVID cjepiva, profesionalni ronilac Florian Dagoury, koji je među vodećim svjetskim rekorderima u statičkoj apneji (zadržavanje daha pod vodom), primijetio je čudne promjene u otkucaju srca u mirovanju i kapacitetu disanja. Četiri tjedna kasnije, nakon posjeta kardiologu, dobio je dijagnozu miokarditisa i trivijalne mitralne regurgitacije. Bez prethodne povijesti kardiovaskularnih bolesti, zaključio je da je te učinke izazvalo cjepivo Pfizer.

Profesionalnom brdskom biciklistu Kyleu Warneru također je nedavno dijagnosticiran perikarditis, zajedno sa sindromom posturalne ortostatske tahikardije, koja je počela ubrzo nakon što je dobio Pfizer injekciju. Kyle je svoje iskustvo podijelio na svom YouTube kanalu, a također je početkom studenog sudjelovao na okruglom stolu u američkom senatu o reakcijama na cjepivo.

Bivši nogometaš West Ham Uniteda Pedro Obiang hospitaliziran je na 10-15 dana ubrzo nakon što je primio cjepivo protiv COVID-a u srpnju. 29-godišnjaku je također rečeno da ima miokarditis i da se zbog toga ne može baviti bilo kakvim sportskim aktivnostima najmanje 6 mjeseci.

Isto tako, biciklist sa zlatnom olimpijskom medaljom 2016. Greg Van Avermaet bio je prisiljen napustiti ovogodišnje svjetsko prvenstvo nakon što je u lipnju pretrpio ozljedu od Pfizer cjepiva.

To je mali dio ukupnog broja istaknutih sportaša koji su do sada u 2021. iznenada oboljeli od kardiovaskularnih bolesti. Budući da je miokarditis izuzetno opasno stanje srca s potencijalnim trajnim oštećenjima, to može značiti da se ovi sportaši više nikada neće vratiti profesionalnim sportskim aktivnostima.

Uz to, dug je popis drugih mladih sportaša koji nisu bili te sreće, te su misteriozno ili neočekivano preminuli ove godine:

• Benjamin Taft (njemački nogometaš), star 33 godine, kolabira nakon utakmice, umire od srčanog udara.
• Luis Ojeda (argentinski nogometaš), star 20 godina, neočekivano je preminuo.
• David Jenkins (skakač srebrne olimpijske medalje i britanski trener), star 31 godinu, preminuo je neočekivano, a uzrok smrti trenutno nije poznat.
• Giuseppe Perrino (bivši profesionalni nogometaš), star 29 godina, preminuo je od srčanog udara tijekom utakmice.
• Avi Barot (igrač kriketa), star 29 godina, doživi zastoj srca i kasnije umire.
• Jens De Smet (nogometaš), star 27 godina, kolabirao je na terenu i preminuo od srčanog udara.

Gore navedeno navodi samo nekoliko primjera iznenadnih srčanih ozljeda, smrti ili smrti od nepoznatih uzroka koje su doživjeli mladi sportaši 2021. Te se pojave i medijski izvještaji sveobuhvatnije prate na nekoliko različitih web stranica. Na jednom njemačkom popisu nalazi se preko 75 izvještaja o sličnim događajima od lipnja 2021., dok drugi popis, objavljen na hebrejskom, dokumentira zapanjujuća 183 događaja od prosinca 2020. Ogromna većina dogodila se kod muškaraca, uključujući preko 100 smrtnih slučajeva.

Izraelski mediji dokumentiraju (prevedeno na engleski americasfrontlinedoctors.org) 500% povećanje iznenadnih srčanih/neobjašnjivih smrti među FIFA-inim sportašima u 2021. u usporedbi s prethodnom godinom.

Doista, dobro je poznato da je iznenadna smrt među sportašima veća nego u prosječnoj populaciji. Istraživanja sugeriraju da sportski učinak na poluprofesionalnoj/profesionalnoj razini predstavlja 2,4-4,5 povećan rizik od iznenadnog zastoja srca/smrti u odnosu na nesportaše. Osim toga, muškarci su u većoj mjeri pogođeni, gdje postoji otprilike tri do pet puta veći rizik od razvoja iznenadne srčane smrti u usporedbi s njihovim ženskim kolegicama. Miokarditis je samo jedan od temeljnih uzroka i smatra se da uzrokuje 4-9% srčanih događaja među sportašima. Podatke o ukupnom broju srčanih ozljeda kod sportaša diljem svijeta teško je dobiti, iako se procjenjuje da se iznenadna srčana smrt javlja kod jednog na 40.000-200.000 sportaša.

U ovom trenutku nema dovoljno dokaza da se tvrdi da su svi ili čak većina ovih tragičnih događaja 2021. uzrokovani jednim ili drugim cjepivom protiv COVID-a. Ali imamo razumne razloge da postavimo pitanje je li moguće da su kampanje masovnog cijepljenja odgovorne za značajan dio ovih iznenadnih događaja u ovoj dobnoj skupini.

Nadalje, s obzirom na to da su srčani udari vjerojatno samo jedan niz ozljeda, razumno je zapitati se imaju li cjepiva protiv COVID-a sličan destruktivan učinak na zdravlje mladih ljudi općenito.

Uznemirujući trendovi u smrtnosti nakon masovnog cijepljenja

U radu pod naslovom 'Stručna procjena o štetnim učincima cijepljenja Pfizer-COVID-19' objavljenom u svibnju 2021., dr. Herve Seligman upozorio je da će masovno cijepljenje rezultirati značajnim brojem ozbiljnih štetnih posljedica i smrti, te da bi to nerazmjerno utjecalo na mlade. Pokazao je veću stopu smrtnosti od COVID-a kod cijepljenih u odnosu na necijepljene, a daljnje analize su pokazale da je za dob od 20-90 godina smrtnost od cijepljenja obrnuto proporcionalna dobi. On objašnjava:

"Što je jači imunološki sustav, manja je vjerojatnost da će razviti simptome uzrokovane COVID-19. Stoga su starije osobe više pogođene od mladih odraslih osoba, muškarci više nego žene, te osobe s već postojećim stanjima, uključujući pretile, nego fizički sposobne. Nuspojave cjepiva imaju tendenciju da se ponašaju suprotno. One su proporcionalne snazi ​​imunološkog sustava, budući da su mnoge nuspojave povezane s cjepivima pretjerane reakcije imunološkog sustava. One su češće kod mlađih odraslih osoba i kod žena, demografska slika je suprotna za COVID19."

Dokazi koji su od tada dostupni dokazali su da je upozorenje dr. Seligmana bilo točno. Ne samo da cjepivo NE štiti od umiranja od COVID-a, nego se čini da zapravo povećava rizik od smrti. Analiza Matthewa Crawforda o stopama smrtnosti u trinaest zemalja prije i nakon provedbe kampanja masovnog cijepljenja pokazala je nevjerojatnih 11,6 puta povećanje smrtnosti od COVID-a nakon cijepljenja.

Stopa smrtnih slučajeva zbog 'nenormalnih kliničkih nalaza' u SAD-u zadržala je stabilan prosjek do otprilike ožujka/travnja 2021. Iznenada je smrtnost počela rasti i nastavila je rasti sve do rujna. Ovo povećanje usko je povezano s tjednim dozama koje su primijenjene.

Nadalje, smrtnost je počela rasti otprilike u isto vrijeme kada je FDA odobrila 'autorizaciju za hitnu upotrebu' Pfizer cjepiva za adolescente u dobi od 12-15 godina.

Povećava se smrtnost mladih i adolescenata.

Dr. Steve Ohana i dr. Alexandra Henrion-Caude objavili su izvješće koje se bavi statistikom viška smrtnosti kod mladih osoba. Pokazalo se da je višak smrtnih slučajeva kod odraslih mlađih od 50 godina veći u zemljama koje su provodile kampanje masovnog cijepljenja (Velika Britanija, Izrael i Mađarska) u usporedbi s drugim zemljama koje nisu. Najveći porast zabilježen je u dobi od 20-29 godina.

Prema autorima:

"Čini se da je razlika između masovnog i umjerenog cijepljenja značajna u smislu rasta mortaliteta u mlađim dobnim skupinama i da je masovno cijepljenje povezano s većim rastom smrtnosti mladih osoba."

Više podataka iz Izraela pokazalo je sličan porast smrtnosti od svih uzroka između veljače i svibnja 2021. među mladima 20-29 godina:

Nadalje, istraživanje objavljeno od strane izraelskog profesora Retzef Levija pokazalo je veliki porast srčanih udara u osoba u dobi 20-49 između 1.1. - 31.5. 2021. u usporedbi s prethodne dvije godine.

Također je bila mnogo veća učestalost akutnih koronarnih sindroma u muškaraca i žena između 16-49 godina. Kao što je vidljivo iz donje tablice, najmlađa dobna skupina (16-19 godina) zabilježila je najveći postotak porasta za oba spola, a slijedi druga najmlađa dobna skupina (20-29 godina).


Počevši između 20. i 30. tjedna 2021., nagli porast viška smrtnosti dogodio se za Europljane u dobi od 15-44 godine i Amerikance u dobi od 24-44:

Nadalje, prekomjerna smrtnost od svih uzroka u SAD-u za mlađe od 24 godine također je u stalnom porastu od travnja ove godine:

Reakcije na cijepljenje nerazmjerno utječu na mlade i adolescente

Prema VigiAccess-u, bazi podataka Svjetske zdravstvene organizacije za dokumentiranje nuspojava na lijekove, bilo je više od 2,4 milijuna izvještaja o nuspojavama cjepiva protiv COVID-a od uvođenja. Trenutno se 42% njih javlja kod osoba mlađih od 44 godine, dok se samo 6% javlja u dobi od 75 i više godina.

Jedna od najozbiljnijih nuspojava je miokarditis, stanje koje uključuje akutnu ozljedu srčanih miocita, što zauzvrat aktivira imunološki sustav, što rezultira teškom upalom. U nekim slučajevima, trajna upala dovodi do trajnog oštećenja mišićnih stanica, zatajenja srca i smrti. Perikarditis je još jedna dokumentirana nuspojava, koja na sličan način uključuje upalu perikarda, koji je membrana koja inkapsulira srce.

Podaci prikupljeni iz sustava za izvještavanje o nuspojavama cjepiva (VAERS) u jednoj studiji jasno pokazuju da je pojava miokarditisa izazvanog cjepivom obrnuto proporcionalna dobi. Kao što se može vidjeti u nastavku, zapanjujući dio ovih događaja javlja se kod djece, adolescenata i mladih osoba. Ovo je za razliku od perikarditisa, koji zahvaća mnogo širu demografsku skupinu.

Reakcije na cijepljenje nerazmjerno utječu na mlade muškarce

Daljnje ispitivanje podataka pokazuje da se velika većina miokarditisa i perikarditisa nakon cijepljenja događa kod muškaraca. Nadalje, postoji mnogo veća vjerojatnost razvoja ovih nuspojava nakon primanja druge doze cjepiva tipa mRNA.


I iako apologeti Big Pharme u New York Timesu i drugdje dosljedno pokušavaju umanjiti ovo stanje kao "blago i privremeno", postoji ozbiljna i opravdana zabrinutost zbog dugoročnih zdravstvenih učinaka koje to može imati:

Virusni miokarditis dovodi do smrti 2 od 10 ljudi nakon 2 godine i 5 od 10 nakon 5 godina. Nije blag. To je mrtvi srčani mišić.

Ne možete imati "blagi miokarditis" - na isti način ne možete biti "malo trudni".

Smrtnost mladih muškaraca u porastu

Nije iznenađujuće da je od uvođenja cjepiva za mlade osobe i adolescente u nekoliko zemalja svjedočilo zabrinjavajućem porastu viška smrtnosti među mladim muškarcima. U Austriji je za 2021. uočen ogroman porast viška smrtnosti kod mladića u dobi od 15 i više godina. U usporedbi s prethodnom godinom, smrtnost je porasla za 32% u dobi od 15-24 godine i 21% u dobi od 25-34 godine. Manje drastičan porast zabilježen je i kod muškaraca u dobi od 35-44 godine.

Ovi se smrtni slučajevi ne mogu pripisati COVID-u, jer je stopa smrtnosti među ženama pokazala potpuno suprotan trend, s manjim brojem smrtnih slučajeva za sve dobne skupine.

Engleska i Wales također su svjedoci sličnog trenda među muškom djecom u dobi od 10-14 godina. Exposé je prikazao službene ONS podatke koji otkrivaju da je od uvođenja COVID cjepiva za djecu u dobi od 12+, došlo je do porasta 86% smrtnih slučajeva u muškaraca u odnosu na 2020. Zapanjujuće, u 40. tjednu je zabilježen porast od 600%, nakon čega slijedi tjedan nakon 41. koji je pokazao jednako uznemirujući porast od 200%.

Drugo istraživanje koje je proveo The Exposé bavilo se smrću među tinejdžerima u dobi od 15 do 19 godina od početka primljenog cjepiva za ovu dobnu skupinu. Pokazalo je nevjerojatnih 63% povećanje za muškarce, zajedno sa 16% za žene. Zanimljivo je da je treći tjedan lipnja zabilježio porast od 500% muških smrtnih slučajeva, zajedno sa 700% u tjednu koji je završio 3. rujna. Nasuprot tome, u istom razdoblju zabilježeno je povećanje od "samo" 17% među ženskim smrtnim slučajevima:

U ovom trenutku, podaci su sasvim jasni da nešto ubija djecu, adolescente i mlade ljude po mnogo većoj stopi prije nego što su uvedene kampanje masovnog cijepljenja. Podaci također pokazuju da su muškarci nesrazmjerno pogođeni ozljedama cjepivom, a to se odražava u dostupnim statistikama smrtnosti.

Kako bismo pokušali razumjeti ove nalaze i razumjeti zašto se to događa, prvo moramo ispitati temeljne mehanizme koji stoje iza toga kako cjepiva nanose takvu štetu.

Mehanizmi ozljede i smrti od cjepiva

Ogromna većina reakcija na cjepiva dokumentirana je nakon primljenih formulacija baziranih na mRNA (Pfizer i Moderna). Međutim, značajan dio javlja se i kod adenovirusnih DNA vektorskih cjepiva (J&J i AstraZeneca). Vrijedi napomenuti da sva ova 'cjepiva' dijele važne sličnosti koje će na kraju pomoći da se objasni ozbiljnost i učestalost štetnih događaja:

• Svako od gore navedenih cjepiva temelji se na novoj tehnologiji koja se razlikuje od tradicionalnih inaktiviranih virusnih cjepiva
• Svako od gore navedenih cjepiva osmišljeno je da "nauči" ljudske stanice da sintetiziraju strani protein SARS-CoV-2 spike (koji ću nazvati SPIKE)

Slijedi kratki pregled mehanizma djelovanja u ovim vrstama tehnologije:

Adenovirusna DNA vektorska cjepiva sadrže DNK koja kodira za SPIKE umotan u virus koji se ne replicira (adenovirus čimpanze). Nakon injekcije, virusni vektor prodire u stanicu, ulazi u jezgru i stvara glasničku RNA (genetske upute za sintezu proteina). Ovu mRNA zatim naš vlastiti stanični stroj koristi kao predložak za početak sinteze šiljastog (SPIKE) proteina. SPIKE fragmenti zatim migriraju na površinu stanice, gdje ih adaptivni imunološki sustav kasnije identificira kao strane, koji počinje stvarati zaštitna antitijela protiv ovog proteina. Cilj je osigurati buduću imunološku memoriju stvaranjem antitijela protiv bilo kojeg virusa koji također izražava SPIKE.

S druge strane, 'cjepiva' temeljena na mRNA ne koriste vektor adenovirusa, već umjesto toga inkapsuliraju modificiranu mRNA unutar emulzije lipidnih nanočestica koja sadrži polietilen glikol, a to funkcionira tako da olakšava isporuku mRNA u stanicu. Na sličan način kao i vektor adenovirusne DNA, novoisporučena mRNA daje potrebne upute stanici da započne sintetizirati velike količine stranog SPIKE-a, koji zatim migrira na površinu stanice i pokreće adaptivni imunološki odgovor. Još jednom, ovo je s ciljem povećanja dugoročne proizvodnje antitijela protiv bilo koje buduće virusne prijetnje.

Svako od gore navedenih cjepiva ubrizgava se u ruku, za čiji se sadržaj izvorno pretpostavljalo da ostaje unutar deltoidnog mišića i možda u lokalnim limfnim čvorovima izazivajući proizvodnju antitijela. Istraživači su vjerovali da protein SPIKE nije ušao u sustavnu cirkulaciju. Međutim, noviji dokazi pokazali su da je točno suprotno, pokazujući mjerljive razine SPIKE u krvi primatelja mRNA cjepiva.

Zapravo, druga farmakokinetička studija u Japanu koja je koristila Pfizerovu tehnologiju cjepiva pokazala je lipidne nanočestice koje sadrže mRNA u praktički svakom organu, uključujući mozak, srce, jetru, nadbubrežne žlijezde, bubrege, crijeva, spolne organe i slezenu, gdje su ostale mnogo dulje nego što se prvobitno očekivalo.To znači da se SPIKE doslovno eksprimira u tkivima po cijelom tijelu, na mnogo višim razinama nego što bi ikad bio prisutan u virusnoj infekciji, te se zadržava.

Zašto je ovo relevantno? SPIKE protein izvorno se smatrao savršenim antigenom zbog navodnog nedostatka sposobnosti da nanese štetu tkivima domaćina. Prema CDC-u, modificirani SPIKE protein je "bezopasni antigen". No, većina dokaza sada pokazuje da je SPIKE, daleko od toga da je "bezopasni antigen", zapravo izuzetno otrovna molekula sposobna pokrenuti tešku, sistemsku upalu. Stalno izlaganje ovom otrovu moglo bi pomoći u objašnjenju većine, ako ne i svih, nuspojava i smrti od cjepiva.
Toksičnost SPIKE proteina

Nakon kontakta sa stanicama, SPIKE ima vrlo visok afinitet za receptore enzima koji pretvara angiotenzin (ACE2), sveprisutno izražen na površini brojnih tipova stanica smještenih u plućima, mozgu, krvnim žilama, srcu i mnogim drugim organima. Kod infekcije COVID-19, vezanje ACE2 receptora smatra se primarnim mehanizmom ulaska virusa u stanicu. Nakon vezanja, ACE2 se internalizira i razgrađuje, što uzrokuje gubitak funkcije receptora. Obično je ACE2 uključen u sustavnu regulaciju kardiovaskularnog sustava i služi kao važan regulator renin-angiotenzinskog sustava (RAS). Velik broj studija su pokazala protuupalna, antioksidativna, anti-apoptotička i antifibrotička svojstva funkcije ACE2 receptora, te se smatra visokom zaštitnom protiv kardiovaskularnih ozljeda svih vrsta, uključujući miokarditis.

Vezivanje na ACE2 receptor ne samo da onemogućuje/blokira njegovu uobičajenu funkciju, već pokreće kaskade stanične signalizacije koje stimuliraju ekspresiju proupalnih gena i pokreću upalni odgovor. SPIKE protein sam je sposoban uzrokovati raširenu vaskularnu upalu.

Stoga je svako tkivo ili stanica koja eksprimira ACE2 receptore izuzetno osjetljiva na učinke ovog proteina. U endotelnim stanicama koje oblažu krvne žile, SPIKE pokreće upalnu kaskadu što rezultira disfunkcijom vaskularnog endotela, poremećenom biodostupnošću dušikovog oksida što smanjuje sposobnost vazodilatacije i inducira vaskulitis. Nedavno se pokazalo da SPIKE povećava propusnost vaskularnog endotela narušavanjem proteina barijere uske spojnice, a smatra se da ovaj učinak dodatno povećava oštećenje kardiovaskularnog sustava i sistemsku upalu. Aktivacija puta komplementa i drugih upalnih medijatora pokreće sistemsko stanje prokoagulacije. SPIKE vezanje sa ACE2 na trombocitima pokazalo je da uzrokuje agregaciju trombocita ovisno o dozi, što može dovesti do smrtonosne tromboze (zgrušavanja krvi). Mikroangiopatija (bolest malih krvnih žila) nije ograničena na plućne kapilare, već se može pojaviti u cijelom krvožilnom sustavu i zahvatiti svaki organ uključujući mozak, jetru i srce.

Pokazalo se da čak i kratkotrajna izloženost spike proteinu proizvodi dugotrajne promjene u ekspresiji gena što olakšava kroničnu upalu. Također se pokazalo da SPIKE sadrži superantigensku regiju sposobnu aktivirati T-stanice, što je rezultiralo masivnom proizvodnjom proupalnih citokina uključujući IFNγ, TNFα i IL-2. Ovaj sistemski "hiperinflamatorni" odgovor citokinske oluje odgovoran je za oštećenje tkiva više organa. Nedavno se pokazalo da ovaj protein doslovno uklanja lipide sa staničnih membrana u odsutnosti ACE2 receptora, pokazujući izravan destruktivni učinak SPIKE-a na stanične membrane.

SPIKE ne samo da se veže s ACE2, već se pokazalo da pojačava sustavnu upalu vežući Toll-like receptor 4 (TLR4). TLR4 detektira molekularne obrasce povezane s patogenom kao što je bakterijski lipopolisaharid i, kao i drugi TLR, odgovoran je za modulaciju urođenog imunološkog odgovora. TLR4 može potaknuti hiperupalu aktiviranjem proupalnih transkripcijskih čimbenika kao što je NF-Kappa Beta. Nedavne studije na životinjama pokazale su povećano stvaranje proupalnih citokina, srčane hipertrofije srca (povećan) i smanjenog srčanog sistoličke funkcije kod miševa tretiranih sa SPIKE, a autori zaključuju da TLR4 aktivacija može biti jedan od vodećih mehanizama iza srčanih ozljeda.

Nedavno se pokazalo da se SPIKE veže s proteinima integrina u plućima i neuropilinom-1, transmembranski protein u mozgu koji je uključen u razvoj neurona i rast aksona. Učinci toga još nisu poznati.

SPIKE također ima visok afinitet za monoamin oksidaze, jednak njegovom afinitetu za ACE2. MAO (A i B) su klasa enzima koji su intrinzično uključeni u regulaciju neurokemikalija. Oni djeluju na metabolizam (razgradnju) neurotransmitera amina kao što su dopamin, serotonin, noadrenalin i feniletilamin. Funkcionalne abnormalnosti u MAO-u povezane su s poremećajima u ponašanju/neuropsihijatrijskim poremećajima i nekim neurodegenerativnim stanjima. Pokazano je da će formiranje kompleksa SPIKE-MAO značajno smanjiti aktivnost enzima smanjenjem afiniteta enzima prema njegovim supstratnim neurotransmiterima. Očekuje se da će to dovesti do viška neurotransmitera amina koji će vjerojatno značajno promijeniti ukupnu neurokemijsku ravnotežu i raspoloženje/kogniciju/moždanu funkciju.

Još jedna važna točka za zabrinutost je teoretska sposobnost SPIKE-a da pokrene autoimunost. Autoimunost izazvana cjepivom dokazana je za nekoliko drugih stanja. Smatra se da se to događa unakrsnom reaktivnošću između stranih antigena dobivenih iz cjepiva s proteinima domaćina.

Slijedi pojednostavljeni pregled kako bi to moglo funkcionirati: Prilagodljivi imunološki sustav funkcionira kao sustav za prepoznavanje uzoraka. Posjeduje složen skup alata dizajniranih da identificiraju obrasce koje povezuje s patogenom infekcijom (molekularni obrasci povezani s patogenom). Imunološki sustav ima pamćenje i može "pamtiti" specifičan slijed aminokiselina ili "uzorak" antigena, a u nekim slučajevima postoji homologija slijeda s proteinima domaćina (koji se naziva "molekularna mimikrija"). To znači da molekularni uzorak povezan s patogenom/stranim antigenom dijeli strukturne sličnosti s određenim proteinima vlastitog tijela domaćina. U ovom slučaju, protutijela protiv patogena (ili hrane, ili bilo koje druge vrste antigena) također mogu biti unakrsno-reaktivni sa samim sobom i potaknuti autoimuno uništavanje naših vlastitih tkiva.

Khavinson i kolege pronašli su značajnu homologiju sekvenci između SPIKE i raznih ljudskih proteina:

Da stvar bude gora, unakrsna reaktivnost SPIKE antitijela s proteinima ljudskog tkiva potvrđena je u dva navrata ovdje i ovdje, naglašavajući potencijal za razvoj multi-sistemske autoimunosti:

Ovi antigeni tkiva domaćina uključuju:

• Transglutaminaza 2 i 3 - proteini odgovorni za popravak tkiva, antitijela povezana s celijakijom, IBD i artritisom
• ENA - proteini koji se nalaze u staničnoj jezgri, antitijela povezana sa SLE i nespecifična sistemska autoimunost
• Osnovni protein mijelina (MBP) - protein uključen u mijelinizaciju živaca, protutijela povezana s multiplom sklerozom
• Mitohondriji - izvor proizvodnje ATP-a unutar stanice
• Nuklearni antigen (NA)
• α-Miozin - Funkcionalni protein srčanog mišića. Antitijela su uključena u miokarditis i druge srčane bolesti
• Peroksidaza štitnjače (TPO) - Enzim smješten unutar štitnjače, povezan s Hashimotovim tireoiditisom.
• Kolagen - najzastupljeniji strukturni protein u tijelu
• Claudin 5+6 - protein odgovoran za održavanje integriteta epitelne barijere, antitijela povezana s propusnom barijerom
• S100B - protein uključen u funkciju mozga

Autori tog rada upozoravaju:

"Postoje razlozi za sve mjere opreza uključene u razvoj cjepiva, među kojima su i neželjene nuspojave. U svjetlu informacija o unakrsnoj reaktivnosti SARS-CoV-2 proteina s ljudskim tkivima i mogućnost izazivanja autoimunosti, pogoršanja već nezdravih stanja ili na drugi način rezultiranja nepredviđenim posljedicama, bilo bi razumno provesti opsežnije istraživanje u vezi s autoimunim induciranjem sposobnosti antigena SARS-CoV-2. Promicanje i provedba takvog agresivnog programa "putovnica o imunizaciji" u cijelom svijetu u nedostatku temeljitih i pomnih sigurnosnih studija može nanijeti ogromnu cijenu za čovječanstvo u obliku još jedne epidemije, ovoga puta rastuće plime povećanih autoimunih bolesti i godina patnje koje dolaze s njima."

Konačno, druga studija na životinjama otkrila je da su SPIKE-inducirana patogena autoantitijela rezultirala autoimunim napadima na brojne organe, krvarenjima i dovela do spontanog pobačaja, neonatalne smrti i mrtvorođenosti kroz ono što su njezini autori nazvali "auto-napadom ovisan o antitijelima".

Ukratko, cijepljenje daje domaćinu genetske upute za sintetiziranje velikih količina iznimno toksičnog proteina, koji ulazi u cirkulaciju i koji je pronađen u praktički svakom organu. SPIKE je molekula koje uzrokuje velike upale i sposobna je potaknuti sistemsku upalu i disfunkciju krvnih žila, nanijeti oštećenje u više organa, što također ima visok potencijal za pokretanje razvoja autoimunosti specifične za organ.

Bez detaljnog opisivanja mehanizma svake nuspojave, u ovom trenutku je prilično jasno zašto je cijepljenje povezano s toliko ozbiljnih nuspojava.

Zašto su nuspojave cjepiva i smrtni slučajevi češći kod mladih ljudi?

Iste osobine koje djeci, adolescentima i mladim odraslim osobama pružaju snažnu imunološku zaštitu od COVID-19 (i drugih zaraznih bolesti) nažalost su iste osobine koje ih čine eksponencijalno podložnijim ozbiljnim nuspojavama i smrti od cijepljenja.

Podsjetimo da su pojedinci stariji od 65 godina činili samo 15% nuspojava cjepiva protiv COVID-a, ali su, prema nedavnim procjenama CDC-a, odgovorni za najmanje 76% smrtnih slučajeva od COVID-a u SAD-u (iako je taj postotak vjerojatno mnogo veći). To se barem djelomično može objasniti imunosenscencijom, koja je prirodna posljedica starenja. Sposobnost postavljanja stanični posredovane obrane protiv novih infekcija počinje slabiti zbog smanjene dostupnosti naivnih T-stanica. Osim toga, plazma B stanice s nižom specifičnošću antigena znače da su starije osobe također manje sposobne stvarati zaštitna protutijela protiv novih infekcija. Starenje je povezano s kroničnom upalom niske razine, ali i s manjom fleksibilnošću i imunološkom reaktivnošću na nove nadolazeće prijetnje. Stoga su starije osobe podložnije smrti zbog izlaganja novoj virusnoj/bakterijskoj infekciji.

S druge strane, osobe u dobi od 0 do 64 godine čine samo 20% smrtnih slučajeva od infekcije COVID-om (što je, opet, upitna statistika), ali čine najmanje 72% reakcija na cjepivo. U dobi ispod 49 godina, stopa preživljavanja COVID-a je veća od 99,8%. Izračun dr Michael Yeadona sugerira da djeca imaju više od 50 puta veću vjerojatnost da umru od cijepljenja nego od COVID-19 infekcije. To ne iznenađuje jer mlađi pojedinci posjeduju snažan, reaktivan imunitet na nove prijetnje. Njihova sposobnost stvaranja visoko specifičnih antitijela i iniciranja snažne reakcije T-stanica na potencijalne patogene pruža im gotovo 100% zaštitu od virusnih infekcija kao što je COVID-19. Međutim, upravo taj imunološki odgovor postaje praktična opasnost kod cijepljenja jer su primarni mehanizmi ozljede cjepivom uzrokovani pretjeranom reakcijom imunološkog sustava. Što je imunološki sustav jači, to je veća šteta uzrokovana reakcijom na cjepivo.

Zašto se učinci najčešće javljaju kod muškaraca?

Čini se da je mio/perikarditis jedna od najčešćih nuspojava koja se javlja ubrzo nakon cijepljenja i, kao što smo vidjeli, nesrazmjerno pogađa muškarce. Kardiovaskularne ozljede i bolesti su češći u muškaraca čak i izvan konteksta cijepljenja. I urođene i adaptivne imunološke stanice uključene su u nuspojave cjepiva, i ključne spolne razlike postoje u dinamici imunološkog sustava i odgovoru na infekcije/upalne okidače. Poznato je da cjepiva protiv COVID-a, posebno druga doza i pojačivači, stimuliraju snažan imunološki odgovor potaknut TH1, koji vjerojatno uključuje aktivaciju TLR-a na SPIKE protein.

Započinjanje srčanog oštećenja kod miokarditisa povezano je s pojačanim imunitetom posredovanim Th1 stanicama, što uključuje značajno povećanje proupalnih Th1 citokina Interferon-gama (IFN-y) i faktora nekroze tumora-alfa (TNF-a). Zanimljivo je da je nedavna analiza korištenjem metoda biologije računalnih sustava identificirala ključne signalne uloge za IFN-y i TNF-alfa u miokarditisu izazvanom cjepivom. Poznato je da muškarci imaju veću sklonost proupalnim Th-1 dominantnim imunološkim odgovorima, s jačom aktivnošću NK stanica i citotoksičnim imunitetom T-stanica koje mogu uzrokovati prekomjerno uništavanje tkiva ako se ne kontrolira.

Imunološke stanice imaju hormonske receptore koji reagiraju na razlike u koncentracijama hormona i androgeni kao što je testosteron povećavaju dominaciju Th1, dok se pokazalo da estrogeni inhibiraju te odgovore i kod muškaraca i kod žena i mogu imati protuupalne učinke. Nadalje, pokazalo se da testosteron smanjuje srčanu funkciju nakon akutne ozljede srca povećanjem oštećenja tkiva proupalnim citokinima. S druge strane, estrogeni djeluju protuupalno, smanjuju destrukciju tkiva i žene imaju pojačanu zaštitu od autoimunog miokarditisa.

Stoga je moguće da je niži testosteron i viši estrogen jedan od razloga zašto žene reagiraju na infekciju ili traumu s manjom upalom srca u usporedbi s muškarcima. Ove spolne razlike stoga mogu pomoći u objašnjenju zašto vidimo veći porast smrtnosti među muškarcima ubrzo nakon cijepljenja.

Znači li to da su cjepiva protiv COVID-a sigurna za žene?

Muškarci statistički imaju ozbiljnije, neposredne reakcije na cijepljenje, vjerojatno zbog temeljnih spolnih razlika u imunološkoj funkciji. Povećana imunost posredovana stanicama muškaraca čini ih osjetljivijima na specifična stanja ubrzo nakon cijepljenja, kao što je miokarditis.

Međutim, sasvim je moguće da će žene doživjeti isto toliko štetnih događaja, iako im može trebati dulje da se razviju i vjerojatno će se manifestirati na različite načine. Zanimljivo je da žene čine oko 78% svih autoimunih patologija. Najmanje je dvostruko vjerojatnije da će razviti mnogo širi raspon autoimunih stanja u usporedbi s muškarcima, a u nekim slučajevima i do 10-20 puta vjerojatnije. Poput muškaraca, ova se opažanja vjerojatno mogu objasniti spolnom razlikom u imunološkoj predispoziciji i funkciji.

Kao što je gore prikazano, važno je napomenuti da žene imaju značajno veću predispoziciju za imunološku patologiju uzrokovanu Th-2 i posredovanom antitijelima. S obzirom na ono što sada znamo o unakrsnoj reaktivnosti SPIKE proteinskih protutijela sa samoantigenima, vjerujem da je vrlo vjerojatno da će cijepljenje protiv COVID-a pridonijeti razvoju dugotrajne autoimunosti u značajnom udjelu primatelja cjepiva. To će najvjerojatnije utjecati na žene. A budući da simptomatske manifestacije kronične autoimunosti mogu potrajati nekoliko godina, možda još ne možemo vidjeti učinke na populaciju.

Zaključak

Dugoročni učinci ove nove tehnologije potpuno su nepoznati. Mnogi vodeći svjetski znanstvenici i liječnici, uključujući izumitelja tehnologije mRNA cjepiva dr. Roberta Malonea, upozorili su na opasnosti i potencijalne dugoročne nuspojave masovnog cijepljenja protiv COVID-a. To uključuje rašireni razvoj teške autoimune bolesti, prionske bolesti i druge potencijalno smrtonosne neurološke poremećaje, masovnu neplodnost, stvaranje smrtonosnih novih varijanti, trajnu inkorporaciju strane mRNA u ljudski genom i ovisnost o antitijelima koje dovodi do povećane osjetljivosti na smrt od izloženosti virusu.

Uvođenjem cjepiva protiv COVID-a za mlađu djecu, sasvim je moguće da će učinci postati izraženiji među ovom demografskom skupinom, a da su vlasti imale ikakve brige za zdravlje stanovništva, ovaj masovni eksperiment bi odmah bio zaustavljen.