gasprom
© istock.com/Firmafotografen
Vrhunac cijena prirodnog plina u Europi upravo je probilo važnu psihološku razinu od 1000 dolara za tisuću kubnih metara, ili dolar po kubiku. To već ima značajne posljedice diljem Europe. U Velikoj Britaniji tvornice gnojiva ne mogu raditi po takvim cijenama i zatvorene su. To će kasnije i s vremenom uzrokovati inflaciju cijena hrane, ali trenutni učinak je uskraćivanje pakiranog mesa i piva potrošačima zbog nedostatka suhog leda koji je nusproizvod proizvodnje gnojiva.

U međuvremenu, skroz s druge strane od onoga što je ostalo od Europske unije, u baltičkim državama cijene struje sada su 10 puta veće nego samo preko granice - u Rusiji. Naravno, dobrodošli su kupiti jeftinu i obilatu struju iz Rusije, ali ona bi morala doći preko Bjelorusije i Litve, a Litavci su strateški uništili odnose s Bjelorusijom dajući utočište odbjegloj Tikhanovskayi, kraljici kotleta, koja je svojevrsni bjeloruski Juan Guaidó.

S druge strane Bjelorusije nalazi se Ukrajina, gdje su stvari još zabavnije. Još u proljeće 2019. Ukrajina je odbila ljubaznu ponudu Rusije da joj proda plin za 240-260 dolara za tisuću kubika (četvrtina trenutne najviše cijene) i umjesto toga odlučila se na kupovinu na promptnom tržištu. Rezultat je da Ukrajini treba 13 milijardi kubika plina u skladištu kako bi prošla sezonu grijanja, a ima manje od 5. Ali uvijek može kupiti što joj treba na promptnom tržištu, zar ne?

Ne!

Ukrajina je švorc i nema proračuna za tu svrhu. Srećom, još uvijek može kupovati jeftinu struju od Rusije — barem dok ukrajinski nacionalisti ne odluče dignuti u zrak dalekovode prema Rusiji kao što su to učinili s onima za ruski Krim prije nekog vremena, uzrokujući tamo nestašice energije i prisiljavajući Ruse da izgrade energetski most s kopna do Krima u procesu koji je trajao skoro godinu dana.

No, za razliku od Ukrajine, koja je švorc, zemlje unutar EU ne moraju se smrzavati jer mogu samo kupiti plin koji im je potreban na promptnom tržištu, u obliku tekućeg prirodnog plina, zar ne?

Ne!

Tržište LNG-a je globalno, a istočnoazijski konkurenti Europe - Kina, Južna Koreja i Japan - uvijek ih mogu nadmašiti za dostupnu opskrbu. Ove tri zemlje desetljećima imaju strukturne deficite sa Sjedinjenim Državama i nagomilale su nezdravu zalihu američkog saveznog duga. S obzirom da se SAD sada bliži nacionalnom bankrotu i/ili izaziva hiperinflaciju dolara dopuštajući svom državnom dugu da prijeđe prag od 30 bilijuna dolara, oni su željni istovariti što je više moguće ove zalihe, mijenjajući je za potrebnu robu kao što je prirodni plin. Nije ih puno briga koliko će plin koštati jer će konačna cijena američkog duga biti nula i uvijek je nešto bolje nego ništa. Dakle, postoji velika šansa da će EU ove zime drhtati u mraku u znak solidarnosti s Ukrajinom.

Ali stvari su puno bolje u Sjedinjenim Državama koje su, uostalom, ponosni izvoznik prirodnog plina zahvaljujući onome što je ostalo od njegove industrije "frackinga".

Opet krivo!

Industrial Energy Consumers of America (IECA), grupa za lobiranje u kemijskoj i prehrambenoj industriji, upravo je zatražila da Ministarstvo energetike SAD-a postavi ograničenja na izvoz LNG-a. U protivnom će, kažu, vrlo visoke cijene prirodnog plina brojna američka poduzeća učiniti nekonkurentnima i prisiliti ih na zatvaranje. Cijene su već porasle za 41% tijekom prošle godine. No, to nije dovoljno za poticanje proizvodnje: proizvodnja prirodnog plina u SAD-u pada zajedno s brojem platformi za bušenje, a količina plina u skladištu trenutno je 7,4% ispod prosjeka prethodnih pet godina. Pokušaj postavljanja ograničenja na izvoz LNG-a prouzročit će glasno vrištanje lobista energetske industrije, koji imaju dosta utjecaja na Capitol Hillu i rezultiraju dugotrajnim političkim bitkama u ionako oštro podijeljenom i neugodnom američkom Kongresu.

U međuvremenu, u EU-u, postoji nešto što se može odmah učiniti kako bi se ova kriza spriječila: uključiti NordStream2, koji je upravo dovršen, ostavljajući po strani europske birokratske protokole koji će protegnuti proces certificiranja i odbacujući doista idiotsko ograničenje da se koristi samo s 50% kapaciteta. Ruski Gazprom bio bi savršeno spreman potpisati dugoročni ugovor o opskrbi po razumnoj cijeni, baš kao što je to učinio s Mađarskom prije samo nekoliko dana.

Ali za sada se takva promjena mišljenja čini malo vjerojatnom. S jedne strane, fundamentalisti slobodnog tržišta još uvijek slijepo vjeruju da će slobodno tržište nekako spriječiti smrzavanje njihovih ljudi; s druge strane, čini se da ekolozi vjeruju da bi smrzavanje bilo pošten čin koji će pomoći spasiti planet od pregrijavanja.

Dok dođe sljedeće proljeće, otapanje snijega može otkriti politički krajolik prepun smrznutih leševa zaštitnika okoliša i ljubitelja slobodnog tržišta. Svi bismo im trebali poželjeti svu sreću, naravno, zaslužili to ili ne.
O autoru

Dmitrij Orlov je inženjer i autor nekoliko knjiga, uključujući The Five Stages of Collapse. Njegova web stranica je Club Orlov, a Patreon stranica je ovdje.