Komentar: Sada su shvatili...


stop lockdown protest
© Pierre Crom/Getty Images
Novi radni dokument instituta za "Studije primijenjene ekonomije" Sveučilišta Johns Hopkins tvrdi da su mjere zaključavanja (odnosno, lockdown-i) zbog COVID-19 koje su nametnule različite vlade diljem svijeta imale "malo ili nimalo učinka" na smrtnost od COVID-19. Studija, koju su provela tri profesora iz različitih dijelova svijeta, također je pokazala da su mjere zaključavanja "nametnule ogromne ekonomske i socijalne troškove" i da su "neutemeljene i da ih treba odbaciti kao instrument smjernica pandemije".

Prema studiji objavljenoj ovog tjedna, zaključavanja su definirana "kao nametanje barem jedne obvezne, nefarmaceutske intervencije (NPI). NPI su bilo koji vladin mandat koji izravno ograničava mogućnosti ljudi, kao što su politike koje ograničavaju unutarnje kretanje, zatvaranje škole i poduzeća, te zabrana međunarodnih putovanja."

Studija je zatim suzila 18 590 studija na 34 "'kvalificirane' studije nakon tri razine pregleda." Iz tih potencijalnih studija, "24 kvalificiranih za uključivanje u metaanalizu" koristili su za donošenje zaključaka:
Bile su razdvojene u tri skupine: studije indeksa strogosti izolacije, shelter-in-placeorder (SIPO) (djelomična zaključavanja; zatvaranje neesencijalnih trgovina i poslovanja, te rad od kuće; op.prev.) i specifične NPI studije. Analiza svake od ove tri skupine podupire zaključak da su mjere izolacije imale mali ili nikakav učinak na smrtnost od COVID-19.

Točnije, studije o indeksu strogosti otkrivaju da su mjere izolacije u Europi i Sjedinjenim Državama samo smanjile smrtnost od COVID-19 u prosjeku za 0,2%.

Djelomična zaključavanja su također bila neučinkovita, samo su smanjila smrtnost od COVID-19 u prosjeku za 2,9%. Specifične NPI studije također ne pronalaze široke dokaze o primjetnim učincima na smrtnost od COVID-19.

Iako ova meta-analiza zaključuje da su mjere zaključavanja imale male ili nikakve učinke na javno zdravlje, nametnule su ogromne ekonomske i socijalne troškove tamo gdje su primijenjene. Iz toga slijedi da su politike zaključavanja neutemeljene.
Studija je nadalje elaborirala, te je istaknula opći zaključak "da zaključavanje nije učinkovit način za smanjenje stope smrtnosti tijekom pandemije, barem ne tijekom prvog vala pandemije COVID-19".

Kako je navedeno u studiji, "glavna svrha zaključavanja je spašavanje života".

Pa jesu li postigli cilj? Studija je ustvrdila da je na to pitanje odgovor jedno odlučno "ne":
Konačno, dopustite nam da proširimo našu perspektivu nakon što predstavimo našu meta-analizu koja se usredotočuje na sljedeće pitanje: "Što nam dokazi govore o učincima zaključavanja na smrtnost?"

Dajemo čvrst odgovor na ovo pitanje: Dokazi ne potvrđuju da mjere zaključavanja imaju značajan učinak na smanjenje smrtnosti od COVID-19. Učinak je mali ili nikakav.

Korištenje karantena jedinstvena je značajka pandemije COVID-19. Karantene nisu korištene u tolikoj mjeri tijekom niti jedne pandemije prošlog stoljeća.

Međutim, zaključavanja tijekom početne faze pandemije COVID-19 imale su razorne učinke.

Zaključavanja su pridonijela smanjenju gospodarske aktivnosti, povećanju nezaposlenosti, smanjenju školovanja, izazivanje političkih nemira, doprinos nasilju u obitelji i potkopavanje liberalne demokracije.

Ovi štete za društvo moraju se usporediti s dobrobitima zaključavanja, za koje je naša meta-analiza pokazala da su u najboljem slučaju marginalne. Ovakav standardni izračun koristi i štete dovodi do snažnog zaključka: zaključavanja treba odmah odbaciti kao instrument politike pandemije.
Studiju su provela tri profesora iz Danske, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država:
Jonas Herby (herby@cepos.dk) je posebni savjetnik u Centru za političke studije u Kopenhagenu, Danska. Njegovo istraživanje usmjereno je na pravo i ekonomiju. Magistrirao je ekonomiju na Sveučilištu u Kopenhagenu.

Lars Jonung (lars.jonung@nek.lu.se) je profesor emeritus ekonomije na Sveučilištu Lund, Švedska. Bio je predsjedavajući u Vijeću za fiskalnu politiku Švedske 2012.-2013., također i istraživački savjetnik u Europskoj komisiji 2000.-2010., te je bio glavni ekonomski savjetnik premijera Carla Bildta 1992.-1994. Doktorirao je ekonomiju na Sveučilištu California u Los Angelesu.

Steve H. Hanke je profesor primijenjene ekonomije te osnivač i sudirektor Instituta za primijenjenu ekonomiju, globalno zdravlje i studij poslovnog poduzetništva Johns Hopkins. On je viši suradnik i direktor Projekta problematičnih valuta na Institutu Cato, suradnik u National Reviewu, poznati reformator valute i trgovac valutama i robom. Prof. Hanke je bio u Vijeću ekonomskih savjetnika predsjednika Reagana, bio je savjetnik pet šefova stranih država i pet ministara stranih kabineta, a radio je i u uredima vlade Litve i Crne Gore...
Cijelu studiju možete pročitati ovdje.