coronavirus
"Sve je ovo digresija. Prava moć, moć za koju se moramo boriti noću i danju, nije vlast nad stvarima, već nad ljudima. Kako jedan čovjek nametne svoju moć nad drugim? ... Natjera ga da pati. Poslušnost nije dovoljna. Osim ako ne pati, kako možete biti sigurni da se pokorava vašoj volji, a ne svojoj? Moć je u nanošenju boli i poniženja. Moć je u kidanju ljudskih umova na komade i ponovnom sastavljanju u nove oblike po vašem izboru. Počinjete li uviđati kakav svijet stvaramo? — George Orwell, "1984."

"Postajemo robovi u trenutku kada ključeve definicije stvarnosti u potpunosti predamo nekom drugom, bilo da to je biznis, ekonomska teorija, politička stranka, Bijela kuća, Newsworld ili CNN." - B.W. Powe
COVID-19 je magično nestao.

Nakon više od dvije godine neprekidnog bombardiranja "vijestima" o Covidu, više od tjedan dana nije ih bilo u mainstream naslovima. Mediji daju i mediji oduzimaju.

Kroz besprijekorno brisanje 'Covid krize', oni koji su odgovorni za te štete pokušavaju nas natjerati da zaboravimo što su učinili nama, našim obiteljima i trajnu štetu koju su nanijeli društvu.

Prisjetite se kako je izgledao život prije dvije godine i zamislite da vam je netko rekao da bi "hitna zdravstvena situacija" zahtijevala represiju cijelog društvenog i gospodarskog života.

Upadljivo je to kako su se javnozdravstvene naredbe brzo pomaknule od "izravnavanja krivulje" i "usporavanja širenja" na obuzdavanje, pokoravanje, praćenje kontakata, društvenu izolaciju, karantenu, pokrivanje lica, de facto kućni pritvor zvani "zaključavanja" (termin zatvor/logor za robove), i obavezna eksperimentalna cjepiva.

Kako bi nas "zaštitile", vladine su politike prerasle iz bezazlenih uputa u drakonske uredbe.

Ograničenje prava na obavljanje osnovnih gospodarskih transakcija; ograničenje prava na slobodu kretanja; ograničenja prava na vjeru; suspenzija prava na obrazovanje; uskraćivanje prava na život; oduzimanje prava na primanje ili odbijanje medicinske pomoći; obustava javnih skupova; suspenzija porota; suzbijanje prava na slobodu izražavanja; uskraćivanje prava na okupljanje i još mnogo toga postala su nova načela rada "Covid svijeta".

Institucija policijske države biosigurnosti rođena je prema zdravstvenim vlastima i drugima koji imaju moć stavljanja u karantenu nekoga za koga se smatra da je "zaražen" ili da je jednostavno bio u kontaktu s navodnim "slučajem".

Kako bi se to činilo potrebnim i prihvatljivim, proveden je intenzivan psihološki napad punog spektra na naš senzibilitet. Covid-19 je promoviran kao 'nova crna smrt' .

'Ljudi važnog izgleda' su nam rekli da će milijuni umrijeti, da je cijeli planet u opasnosti, da je potreban globalni odgovor i da se svi moraju uskladiti s programom, dok "heroji" i "stručnjaci" preuzimaju odgovornost za ovaj novi globalni rat kako bi svi mi bili sigurni.

Nelogične fraze, osmišljene da hipnotiziraju javnost u savitljivo mentalno stanje, ponavljale su se opet i iznova u svim medijima, u gotovo svakoj društvenoj instituciji i sa svih plakata obljepljenih na svim šetnicama javne sfere.

"Poravnajte krivulju", "Novo normalno", "Socijalna distanca" i "Slijedite znanost" postali su nacionalni Covid slogani. Medijski megafoni nemilosrdno su ubacivali dvosmislen govor u javnu psihu. Oksimoroni i eufemizmi dominirali su obrisima bilo koje i svih rasprava "vezanih za Covid".

Takve je jezične manipulacije spremno apsorbirao i neprimjetno prihvatio velik dio javnosti, te su postale frazeologija dvosmislenog mišljenja ere Covida.

Mantre iz ere Covida pratila je flota psihološki dezorijentirajućih i proizvoljnih 'pravila', 'savjeta' i 'smjernica' koje su se brzo postavljale, selektivno provodile i naknadno mijenjale.

Nitko nije bio pošteđen.

Djeca su bila izložena stalnim psihološkim napadima, bili su označeni kao 'super širitelji' i rečeno im je da se drže podalje od bake i djeda kako ne bi "ubili baku".

Djelujući u magli psihičke traume, svi su se kretali kroz svijet lišen osmijeha i smijeha, gdje su lica bila skrivena maskama i zagušena tkaninom.

Ova salva brutalizirajućih manipulacija osmišljena je kako bi nas uvjetovala da prihvatimo tiranske namete "Nove normale". Emocionalni danak, zbog izazivanja straha od COVID-a i medijske histerije, doveo je do toga da se građanstvo psihički pokorilo poput institucionaliziranih zatvorenika koji bi došli moliti za "izlaz".

Predodređeni i jedini "dopušteni" izlazak iz ove virusne noćne more zahtijevao je da društvo prihvati čarobni "lijek" odnosno "čudotvorno" cijepljenje. Ovo medicinsko čudo je obećavalo da će biti toliko učinkovito da će biti potrebno iz godine u godinu.

Kad se nije prihvatio, to se je nametnulo.

Jedna od upečatljivih karakteristika medijskog blitzkriega oko "pandemije" Covida - ili, točnije, izvještavanja o "pandemiji" - jest ta kako je iznimno nalikovao na "Rat protiv terorizma" ili dapače, na bilo koji rat, kada se promatra isključivo u smislu njegovog učinka.

Nošenje maski postalo je domoljubna dužnost. "Sigurnosno kazalište" postalo je obilježje svakodnevice. Ogroman pokolj politike Covida odbačen je kao "kolateralna šteta".

Izgubljeni u zvuku i bijesu ovog medijskog bombardiranja bili su dokazi, promatranje i mjerenje - 3 ključna stupa znanosti.

Oni su zamijenjeni lažnim prognozama, računalno generiranim procjenama i drugim 'znanstvenim metrikama' koje se ne dovodi u pitanje koje su "predviđale" da će bolnice biti prepune, da će se mrtvačnice izliti na ulice i da će krematoriji ostati bez goriva odlažući sva tijela.

Iako su izravna promatranja i stvarni znanstveni podaci pokazali da ništa od toga nije istina, javnozdravstveni aparat i medijska moćna sila osigurali su da javnost ne bude izložena takvoj herezi.

Digitalna zavjesa masovne makartijevske cenzure spustila se na ovaj "Vrli novi svijet" histerije bez činjenica.

Nikakvi dokazi nisu mogli usporiti propagandni stroj koji je ostao u visokoj brzini, ispljuvajući neprekidni tok pobožnih slogana i pretjeranih popisa smrtnih slučajeva.

Namjeravani učinak bila je rasprostranjena panika, što je rezultiralo kolektivnom psihozom koja je negirala sva razmišljanja.
"Nemamo vremena!"

"Moramo djelovati odmah!"

"Slušajte "stručnjake!"

"Slijedite znanost!"

"Nemamo "luksuz" kritičkog mišljenja!"
I najvažnije:
"Svi koji dovode u pitanje "službeni" narativ moraju biti osuđeni."
Pojednostavljeno, Covid-19 nije bio epidemiološki događaj, to je bila psihološka operacija.

Dvije godine kasnije, dok birokrati i političari ukidaju ograničenja Covida kako bi ugušili rastuće nemire, možemo biti uvjereni da će inzistirati na zadržavanju "prava" da ih ponovno nametnu po svojoj volji.

Sve dok "nove varijante vrebaju odmah iza ugla", javnozdravstveni birokrati i profiteri od pandemije mogu izmisliti sljedeću "hitnu zdravstvenu situaciju" kako bi nametnuli više zatvaranja za bilo koji "virusni događaj" koji prikladno odgovara njihovim političkim i financijskim ciljevima.

Iako je propaganda Covida nestala, imperativ je da držimo brdo laži pod lupom i nastavimo otkrivati ​​ogromnu korupciju koja definira "eru Covida". To je jedini put prema pravdi i nužan je za obranu od budućih epizoda "pandemijske" histerije.

U konačnici, ne može biti sveobuhvatne rasprave i potpunog razumijevanja razornih posljedica politike 'Covid krize' bez povijesne i aktualne analize uloge medicinske industrije u promicanju društveno-ekonomskih i političkih programa koji idu u korist vladajućim elitama.

Važno je razumjeti da je industrija javnog zdravstva sada izravno povezana s globalnim tržištima i djeluje na temelju zahtjeva tih financijskih konglomerata. Proizvedene pandemije sada su ogromne mogućnosti ulaganja koje povećavaju bogatstvo milijardera i dodatno učvršćuju njihovu moć.

Također je potrebno prepoznati da primarna svrha medicinske industrije nije više "umjetnost liječenja", nego da je financijski instrument koji koristi ulagačima.

'Mi ljudi' također moramo prepoznati da je medicinska industrija sada potpuno naoružana kao kazneni sustav dizajniran da procesuira, dehumanizira i kontrolira svaku osobu u sustavu. Pred našim očima, izbliza smo vidjeli kako je puko biološko postojanje kriminalizirano tim sustavom.

Čarobni čin nestanka Covida iz medijskih pogleda i percepcije javnosti nije posljedica nikakvog medicinskog čuda ili prirodne putanje virusa koji gubi svoju moć. Izveli su ga isti oni koji su ovu stvarnost proizveli i počinili bezbrojne zločine, i to je koordinirano u pokušaju da pobjegnu na stražnja vrata, izbjegnu daljnju javnu istragu i izbjegnu bilo kakve pravne posljedice.

Iako je priča o virusu skoro gotova, čarolija koja ga je stvorila nije prekinuta.

Hitna poruka, koju moramo razumjeti iz ove posljednje dvije godine, jest ta da smo pod stalnim psihološkim ratom i to već duže vrijeme.

Nećemo istinski pobijediti dok se univerzalno ne utvrdi da medicinska sloboda nije pregovaračka roba koju kontroliraju državni birokrati, politički oportunisti ili medicinski kartel.

Nema pobjede sve dok ideologija da država kontrolira našu tjelesnu autonomiju nije temeljito odbačena.

Ova priča nije gotova sve dok pojedinci i institucije, koji su obmanjivali javnost i cenzurirali i proganjali glasove neslaganja u protekle dvije godine, javno ne odgovaraju.

Ova borba nije gotova.
Michael Bryant je slobodni novinar/aktivist i istraživač koji se trenutno prvenstveno fokusira na probleme zdravstvene slobode. Njegov rad je objavljen na HealthFreedomDefense.org