Nicolás Maduro
© UnknownNicolás Maduro 
Nakon što su ilegalno napali Venezuelu u nastojanju da otmu predsjednika zemlje, Nicolása Madura, i prevezu ga u Sjedinjene Države kako bi mu se sudilo za navodno kršenje američkih zakona o drogama, američki su se dužnosnici doveli u poziciju u kojoj su sada prisiljeni osigurati osuđujuću presudu. Uostalom, kako će izgledati ako Maduro bude oslobođen takvih optužbi i izađe iz američkog Okružnog suda kao slobodan čovjek? Što onda?

Nepotrebno je reći da Madurovi odvjetnici osporavaju zakonitost same otmice. Ali imaju tešku bitku jer američki sudovi tradicionalno smatraju da čak i ako se strani kazneni optuženik ilegalno dovede u američku jurisdikciju, kazneni progon se ipak može nastaviti.

Naravno, često sam se pitao kakav bi bio odgovor američkih dužnosnika da su agenti stranog režima ilegalno ušli u Sjedinjene Države, oteli nekog visokog američkog dužnosnika, uključujući američkog predsjednika, i prevezli ga natrag u svoju zemlju kako bi mu se sudilo za navodno kršenje zakona o drogama njihove zemlje. Imam osjećaj da bi američki dužnosnici vrištali kao luđaci što su uhvaćeni u vlastitu zamku.

U svakom slučaju, samo iz političkih razloga, za očekivati ​​je da američki dužnosnici neće stati ni pred čim kako bi osigurali osudu Madura. Na primjer, kada je Maduro pokušao koristiti novac venezuelske vlade za plaćanje svojih odvjetnika, američki dužnosnici rekli su "Ne!" Rekli su da američke sankcije protiv Venezuele zabranjuju korištenje takvih sredstava za Madurovu obranu, unatoč činjenici da je bio predsjednik kada je otet i unatoč činjenici da je bio predsjednik kada je navodno počinio te prekršaje vezane uz drogu.

Međutim, na kraju su američki dužnosnici popustili pred argumentima obrane da njihov smiješan stav o sankcijama lišava Madura prava na odvjetnika, što je jedno od prava zajamčenih Poveljom o pravima.

Zapravo, ne mogu se ne zapitati zašto nisu prevezli Madura u Guantanamo Bay umjesto u New York City. Budući da američki dužnosnici već dugo tvrde da je Madurov režim bio narkoteroristički režim, mogli su ga poslati u centar za mučenje i zatvaranje Pentagona i CIA-e na Kubi, gdje bi ga mogli doživotno zatvoriti bez pravičnog sudskog postupka i suđenja pred porotom te ga mučiti do kraja života.

Odabravši korištenje kaznenopravnog sustava uspostavljenog Ustavom, umjesto alternativnog "pravosudnog" sustava Pentagona i CIA-e u Gitmu koji je uspostavljen nakon napada 11. rujna, američki dužnosnici su sada učinkovito ograničili svoje mogućnosti. S obzirom na ogromne političke posljedice oslobađajuće presude, sada su prisiljeni dobiti osuđujuću presudu - puno više nego u standardnom slučaju rata protiv droge.

Naravno, moguće je da će se sve to učiniti pošteno i pravedno putem relevantnih i kompetentnih dokaza koji će uvjeriti porotu izvan razumne sumnje u njegovu krivnju.

Ali postoji i mogućnost zlonamjernog, mračnog ponašanja od strane saveznih tužitelja.

Na primjer, kada su napali Venezuelu i ubili oko 100 nevinih ljudi, nisu se zadovoljili samo otmicom Madura. Oteli su i njegovu suprugu i optužili je za zločine povezane s drogom.

Naravno, moguće je da postoje dokazi da je i ona prekršila američke zakone o drogama dok je bila prva dama zemlje. Ali postoji i još jedna mračna mogućnost: Iskoristiti je kao polugu kako bi se osiguralo priznanje krivnje od strane samog Madura. Drugim riječima, prednost otmice i optužbe Madurove supruge mogla bi se očitovati sljedećom vrstom ponude priznanja krivnje koju su američki dužnosnici ponudili Maduru: Ako priznate krivnju, dat ćemo vam relativno blagu kaznu i, što je još važnije, pustiti vašu suprugu na slobodu. Ako umjesto toga idete na suđenje, učinit ćemo sve što možemo da je osudimo i kaznimo je s nekoliko desetljeća zatvora.

Stoga bi se Maduro našao u neugodnoj poziciji da ide na suđenje i riskira slobodu i dobrobit svoje supruge, umjesto da prizna krivnju i zaštiti svoju suprugu od zla.

Postoji još jedna mogućnost, s druge strane: da će američki dužnosnici koristiti krivokletstvo, bilo svjesno ili nesvjesno, kako bi osigurali osuđujuću presudu. Sigurno ne bi bio prvi put da su američki dužnosnici koristili krivokletstvo kako bi osudili nekoga za koga "znaju" da je kriv za neki prekršaj vezan uz drogu.

Nedavno su američki dužnosnici nagovorili privremenu predsjednicu Venezuele, Delcy Rodriguez, koja je pretvorena u američku marionetu, da u Sjedinjene Države pošalje Venezuelanca po imenu Alex Saab, koji je bio bliski Madurov saveznik. Prethodno se Saab suočio s više kaznenih prijava ovdje u Sjedinjenim Državama kada ga je predsjednik Biden pomilovao u sklopu razmjene zatvorenika s Venezuelom.

Pa zašto su ga američki dužnosnici vratili u Sjedinjene Države? Gotovo je sigurno da planiraju da on potkrijepi njihov slučaj protiv Madura svjedočenjem na suđenju. Ali pitanje je: Može li se vjerovati bilo čemu što Saab kaže, s obzirom na implicitnu prijetnju da će ga američki dužnosnici osvetoljubivo progoniti zbog bilo kakvih optužbi koje nisu vjerojatno bile obuhvaćene Bidenovim pomilovanjem? Ne bi li imao ogroman poticaj reći što god američki dužnosnici žele da kaže?

Naravno, u središtu cijele ove šarade rata protiv droge je sam rat protiv droge. Pokazalo se da je to jedan od najvećih uništavača slobode i dobrobiti američkog naroda u povijesti SAD-a. Također je bio glavni faktor u smrti, razaranju i korupciji u stranim zemljama, a da ne spominjemo korupciju među američkim i stranim dužnosnicima. Među najboljim stvarima koje američki narod ikada može učiniti kako bi vratio Ameriku na pravi put jest da odmah okonča ovaj zli i nemoralni program vraćanjem legalizacije svih droga.