mariupol eva bartlett
© Eva Bartlett
Prema nedavnim izvještajima zapadnih medijia, ruske snage su pokopale do 9.000 mariupoljskih civila u "masovne grobnice" u gradu zapadno od ukrajinskog grada. Ova izvješća koriste satelitske snimke kao navodni dokaz i ponavljaju tvrdnje dužnosnika lojalnih Kijevu da su "tijela možda bila pokopana u slojevima" i da su "Rusi kopali rovove i punili ih leševima svaki dan tijekom travnja".

Otišla sam na dotično mjesto i nisam našla nikakve masovne grobnice.


Dana 23. travnja, pridružila sam se novinaru RT-a Romanu Kosarevu u posjetu lokaciji, u gradu Mangush. Ono što sam vidjela bile su nove, uređene grobne parcele uključujući i neke još prazne - proširenje groblja koje već postoji na tom mjestu. Nema masovne jame. Mnogi grobovi imaju natpise s imenima i datumima rođenja pokojnika, kada su podaci dostupni, a preostale parcele su numerirane prema ukopu.

Budući da mediji u suštini kopiraju iz istog izvora - bivšeg gradonačelnika Mariupola Vadyma Boichenkoa (koji se čini da je sada daleko od grada) - citirat ću iz članka Washington Posta.

Boichenko je, navodi se u članku, "mjesto nazvao 'novom Babinim jarom', referencirajući se na jednu od najvećih masovnih grobnica u Europi koja se nalazi u predgrađu Kijeva, gdje su 1941. nacisti ubili 33.000 Židova tijekom Drugog svjetskog rata."

Ovo je ironično na nekoliko razina. Gradonačelnik koji opravdava neonaciste koji su pomahnitalo divljali u gradu - posebice one iz bojne Azov, koji su koristili civile kao živi štit, okupirali i militarizirali civilnu infrastrukturu, izravno pogubili civile - uspoređuje navodne (nepostojeće) masovne grobnice s nacističkim pokoljem iz Drugog svjetskog rata.

U međuvremenu, kijevski režim ponovno je prepisao povijest, čineći naciste iz Drugog svjetskog rata i njihove suradnike herojima nacije. Najozloglašeniji primjer je Stepan Bandera [ukrajinski političar i časnik] iz Drugog svjetskog rata.

Druga Boichenkova alarmantna tvrdnja bila je ta da je navodna "masovna grobnica" "najveći ratni zločin 21. stoljeća". Tek smo 22 godine u 21. stoljeću, ali već smo vidjeli američku invaziju i uništenje Iraka, sravnjivanje sirijske Raqqe, tekući rat Saudijske Arabije u Jemenu - sve su to mnogo jači konkurenti od "masovne grobnice" Manguša koju nigdje ne možemo pronaći.

U stvarnosti, lokacija ima oko 400 pojedinačnih parcela, uključujući gotovo 100 praznih. 9.000 tijela i "najveći ratni zločin 21. stoljeća" bile su neprovjerene tvrdnje gradonačelnika koji je pobjegao iz svog grada, promovirane od medijima koji su na dnu članaka priznali da ne mogu neovisno provjeriti tvrdnje - ali do tada je šteta već učinjena.

Grobari opovrgavaju tvrdnje o masovnim grobnicama

Dok smo obilazili lokalitet, stigla su dvojica odgovornih za ukope, a kada su im predočene optužbe bivšeg gradonačelnika o masovnim grobnicama, oštro su odbacili te tvrdnje.

"Ovo nije masovna grobnica i nitko ne baca tijela u jamu", rekao mi je jedan.


Prema njihovim riječima, svaku osobu pokapaju u lijesu i u zasebnu grobnicu, podaci se evidentiraju u mrtvačnici, a kada postoje dokumenti o imenu i dobi, parcela se označava s natpisom i s tim podacima. Inače se koristi broj.

Zanimljivo je da su također istaknuli da jedan dio novih grobova uključuje pokopane ukrajinske vojnike. "I oni su ljudi", rekao je jedan od muškaraca.

Za one koji sumnjaju u lokaciju, pogledajte Romanovo izvješće: njegove snimke iz drona pokazuju da je ovo točno ista lokacija kao što je prikazano na satelitskim slikama koje koriste zapadni mediji.

Mariupol eva bartlett
© Eva Bartlett
U međuvremenu, kako je Roman primijetio dok je hodao, Ukrajina je ranije optužena za masovne grobnice. Naveo je čelnika DPR-a Denisa Pushilina koji je izjavio da je od 2014. otkriveno najmanje 300 takvih lokacija.

Također je govorio i o onome čemu je svjedočio. "Godine 2014. ili 2015., otkrivene su masovne grobnice dok su se borci Azova ili Aidara povlačili iz regije Donjeck. Čak sam vidio jednu ženu: iskopana je, imala je svezane ruke na leđima, bila je u kasnoj fazi trudnoće i imala je rupu u glavi, što znači da je bila pogubljena."

Američki novinar George Eliason, koji već dugi niz godina živi u Lugansku, pisao je o tim navodnim zločinima. U dokumentarcu o tom pitanju, rekao je: "Ovdje sam pet minuta i rečeno mi je da su prvih pet ljudi koje su pronašli, svi s odsječenim glavma. Svi su bili civili. Tko to radi ljudima?"

Ova priča o masovnoj grobnici u Mangušu još je jedan lažnjak zapadnih korporativnih medija, koji su prethodno gurali priče o bebama iz inkubatora koje su irački vojnici bacali na pod, gurali lažne priče o oružju za masovno uništenje u Iraku i prenosili izvještaje o kemijskom napadu u Doumi koji se nikada nije dogodio - da spomenemo samo neke od njihovih obmana.


U međuvremenu, kada sam bila u Mariupolju 21. i 22. travnja, da, došlo je do razaranja - zahvaljujući istim neonacističkim i regularnim ukrajinskim snagama koje su zauzele gornje katove stambenih zgrada i koristile ih kao vojne položaje, izazivajući uzvratnu vatru na zgrade - ali vidjela sam i ljude na ulicama i početak procesa čišćenja prije ponovne izgradnje.


Ponovit ću ono što sam rekala o izvještavanju zapadnih medija o Siriji (što je prema mom iskustvu, s terena u toj zemlji, uglavnom nepošteno): i oni koji promiču te obmane i ratnu propagandu također imaju krv na rukama.


Nakon bezbrojnih laži koje su proizašle iz usta zapadnih korporativnih medija, nadam se da će ljudi kritično razmišljati kad god se iznese nova tvrdnja, posebno kada tu istu tvrdnju ponavljaju uobičajeni sumljivci kao u zboru.


Eva Bartlett je kanadska neovisna novinarka. Provela je godine na terenu pokrivajući konfliktne zone na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Palestini (gdje je živjela skoro četiri godine). Pogledajte njezinu proširenu biografiju na blogu U Gazi. Pratite ju i na Twitteru na @EvaKBartlett.