© Gavriil Grigorov/TASS Host Photo Agency ST. P
Događa se u teškom trenutku za cjelokupnu svjetsku zajednicu, kada su na udaru gospodarstvo, tržišta i sama načela globalnog ekonomskog sustava. Mnoge trgovinske, proizvodne i logističke veze koje su prije bile narušene pandemijom sada prolaze nove testove. Štoviše, takvi ključni pojmovi za poslovanje kao što su poslovni ugled, nepovredivost vlasništva i povjerenje u svjetske valute temeljito su narušeni, potkopani, nažalost, od strane naših partnera na Zapadu, a to je učinjeno namjerno, ambiciozno, u ime očuvanja zastarjelih geopolitičkih iluzija.
"Unipolarni svijet je mrtav"
Danas ću iznijeti naše - kad kažem "naše", mislim na rusko vodstvo - svoje viđenje situacije u kojoj se nalazi globalna ekonomija. Detaljno ću se zadržati na tome kako Rusija djeluje u tim uvjetima i kako planira svoj razvoj u okruženju koje se dinamično mijenja.
Prije godinu i pol, govoreći na forumu u Davosu, još jednom sam naglasio da je era unipolarnog svjetskog poretka završila - s ovim želim početi, od toga se ne može pobjeći - završila se, unatoč svim pokušajima da se sačuva na bilo koji način. Promjene su prirodni tijek povijesti, budući da je civilizacijska raznolikost planeta, bogatstvo kultura teško spojiti s političkim, ekonomskim i drugim obrascima, obrasci ovdje ne funkcioniraju, obrasci koji su grubo, bezalternativno nametnuti iz jednog centra.
Mana je u samoj ideji prema kojoj postoji jedna, doduše jaka sila s ograničenim krugom približnih ili, kako se kaže, država koje su joj odane, a sva pravila poslovanja i međunarodnih odnosa, kada je to potrebno, se tumače isključivo u interesu ove sile. Kako kažu, radi se u jednom smjeru, ali igra ide u drugom. Svijet utemeljen na takvim dogmama je definitivno neodrživ.
"Novi centri moći imaju pravo štititi svoj nacionalni suverenitet"
Sjedinjene Države, proglasivši pobjedu u Hladnom ratu, proglasile su se glasnicima Gospoda na Zemlji, koji nemaju nikakve obveze, već samo interese, a ti se interesi proglašavaju svetima. Čini se da ne primjećuju da su se tijekom proteklih desetljeća na planetu formirali novi moćni centri koji su sve glasniji. Svaki od njih razvija svoje političke sustave i javne institucije, provodi svoje modele ekonomskog rasta i, naravno, ima pravo štititi ih, osiguravati nacionalni suverenitet.
Riječ je o objektivnim procesima, o istinski revolucionarnim, tektonskim promjenama u geopolitici, globalnoj ekonomiji, u tehnološkoj sferi, u cjelokupnom sustavu međunarodnih odnosa, gdje se značajno povećava uloga dinamičnih, perspektivnih država i regija, čiji interesi mogu više ne zanemariti.
Ponavljam, te su promjene temeljne, ključne i neumoljive. I pogrešno je vjerovati da vrijeme burnih promjena može, kako se kaže, čekati, pa da će se navodno sve vratiti u normalu, sve će biti kao prije. Neće.
No, čini se da vladajuće elite nekih zapadnih država upravo žive u takvim iluzijama. Ne žele primijetiti očite stvari, već se tvrdoglavo drže sjena prošlosti. Primjerice, smatraju da je dominacija Zapada u globalnoj politici i ekonomiji nepromjenjiva, vječna vrijednost. Ništa nije vječno.
"Oni koji druge ljude vide kao bića izvan zlatne milijarde su izgubili kontakt sa stvarnošću"
Štoviše, naše kolege ne poriču jednostavno stvarnost. Oni se pokušavaju suprotstaviti tijeku povijesti. Razmišljaju u terminima prošlog stoljeća. U zarobljeništvu su vlastitih zabluda o zemljama izvan tzv. "zlatne milijarde", sve ostalo smatraju periferijom, svojim dvorištem, i dalje ih tretiraju kao koloniju, a narodi koji tamo žive smatraju ih ljudima drugog reda, jer i sami sebe smatraju izuzetnim. Ako su izuzetni, onda su svi drugi drugorazredni.
Otuda neodoljiva želja za kažnjavanjem, ekonomskim slamanjem onih koji se izdvajaju iz redova i ne žele se slijepo pokoravati. Štoviše, grubo i besramno nameću vlastitu etiku, poglede na kulturu i ideje o povijesti, a ponekad dovode u pitanje suverenitet i integritet država, stvaraju prijetnju njihovom postojanju.
"Dovoljno je prisjetiti se sudbine Jugoslavije i Sirije, Libije i Iraka"
Ako se nekog buntovnika ne može smiriti, onda ga pokušavaju izolirati ili, kako se sada kaže, "otkazati", izbrisati. Koristi se sve, pa i sport, olimpijski pokret, zabrana kulture, umjetnička remek djela, samo iz razloga što su njihovi autori "krivog" porijekla.
To je priroda trenutnog napada rusofobije na Zapadu i suludih sankcija Rusiji. Ludo i, rekao bih, nepromišljeno. Njihov broj, kao i brzina žigosanja, ne poznaju presedana.
"Sankcije su potpuno promašene"
Računica je bila jasna: drsko, naletom, slomiti rusko gospodarstvo, zbog uništenja poslovnih lanaca, prisilnog povlačenja zapadnih tvrtki s ruskog tržišta, zamrzavanja naše imovine, udariti na industriju, financije i standard života ljudi.
Nije uspjelo. Očito, nije išlo, nije se dogodilo. Ruski poduzetnici i vlasti radili su usredotočeno i profesionalno, građani su pokazali solidarnost i odgovornost.
Korak po korak normaliziramo gospodarsku situaciju. Prvo smo stabilizirali financijska tržišta, bankarski sustav i trgovačku mrežu. Tada se počelo zasićivati gospodarstvo likvidnošću i obrtnim kapitalom kako bi održali stabilnost poduzeća, zaposlenost i radna mjesta.
Sumorne prognoze o izgledima ruskog gospodarstva, koje su zvučale početkom proljeća, nisu se obistinile. Istovremeno, jasno je zašto je ova propagandna kampanja napuhana, odakle dolaze sve ove čarolije o dolaru za 200 rubalja i o kolapsu naše ekonomije u cjelini. Sve je to bilo i ostalo instrument informacijskog rata, faktor psihološkog utjecaja na rusko društvo, na domaće poslovne krugove.
Inače, neki od naših stručnjaka su podlegli takvom vanjskom pritisku i u svojim predviđanjima su polazili od neizbježnog kolapsa ruskog gospodarstva i kritičnog slabljenja nacionalne valute - rublje.
Život je opovrgao takva predviđanja. No, želio bih naglasiti i želim napomenuti da za nastavak postizanja uspjeha moramo što poštenije i realnije procijeniti situaciju, u isto vrijeme biti neovisni u svojim zaključcima i, naravno, vjerovati u svoje vlastite snage. Ovo je vrlo važno. Jaki smo ljudi i možemo se nositi sa svakim izazovom. Kao i naši preci, riješit ćemo svaki problem. O tome svjedoči cijela tisućljetna povijest naše zemlje.
Doslovno tri mjeseca nakon masovnog paketa sankcija suzbili smo rast inflacije. Nakon vrhunca od 17,8 posto, kao što znate, inflacija je sada na 16,7 posto i nastavlja padati. Gospodarska dinamika se stabilizira, javne financije su stabilne. Zatim ću napraviti usporedbu s drugima. Da, to je previše za nas, naravno. 16,7 posto je visoka inflacija. S tim moramo raditi i tako ćemo nastaviti, a siguran sam da ćemo postići pozitivan rezultat.
Prema rezultatima za prvih pet mjeseci ove godine, konsolidirani proračun je u suficitu od 3000 milijardi rubalja. Istodobno, samo u svibnju suficit saveznog proračuna je bio četiri puta veći od prošlogodišnjeg svibnja.
Danas nam je zadatak stvoriti uvjete za povećanje proizvodnje, povećanje ponude na domaćem tržištu i uravnoteženo s rastom ponude vratiti konačnu potražnju i bankovno kreditiranje gospodarstva.
Već sam rekao: poduzeli smo posebne mjere za popunu obrtnih sredstava poduzeća. Uključujući poslovanje u gotovo svim djelatnostima dobilo je pravo na odgodu premije osiguranja za drugi kvartal ove godine. Istodobno, proizvodna poduzeća imaju više mogućnosti i moći će iskoristiti kašnjenje u trećem tromjesečju. Zapravo, riječ je o beskamatnom kreditu od države.
Odgođena plaćanja premija osiguranja ubuduće neće trebati plaćati, kako kažu, odjednom. To se može učiniti u jednakim ratama u roku od 12 mjeseci počevši od lipnja sljedeće godine.
Od svibnja je smanjena stopa na povlaštene hipoteke. Sada je devet posto. Istovremeno, sam program povlaštenih hipoteka produžen je do kraja ove godine. Kao što sam već rekao, svrha takve mjere je pomoć građanima u rješavanju stambenih problema, podrška građevinarstvu i srodnim djelatnostima, a mi tamo zapošljavamo milijune radnika.
Nakon oštrog rasta u proljeće, kamatne stope u ruskom gospodarstvu postupno padaju, a Središnja banka snižava ključnu stopu. S tim u vezi, smatram mogućim još jednom sniziti stopu na povlaštene hipoteke, sada na sedam posto.
Ali na što biste trebali obratiti pažnju? Trajanje programa ostaje isto - do kraja ove godine. To znači da naši građani koji ovom povlasticom žele poboljšati svoje životne uvjete moraju je iskoristiti do kraja ove godine.
Očuvani su i maksimalni iznosi zajma: 12 milijuna rubalja za Moskvu i Sankt Peterburg i šest milijuna rubalja za ostale subjekte Federacije.
Dodao bih da nam je općenito važno povećati dostupnost dugoročnih financijskih sredstava i kredita za gospodarstvo. U bliskoj budućnosti, naglasak na potpori poslovnoj aktivnosti trebao bi se prebaciti s mjera fiskalnih poticaja na tržišne mehanizme bankovnog kreditiranja.
Ovaj proces svakako treba podržati. Stoga ćemo za povećanje kapaciteta Tvornice projektnog financiranja izdvojiti 120 milijardi rubalja iz Fonda nacionalne skrbi. Takva mjera omogućit će dodatno pozajmljivanje za tražene inicijative i projekte u iznosu od oko pola bilijuna rubalja.
"Sankcije su mač s dvije oštrice"
Drage kolege. Već sam rekao da ekonomski blitzkrieg protiv Rusije u početku nije imao šanse za uspjeh. Istovremeno, sankcije kao oružje, kao što znate, a praksa posljednjih godina to dobro pokazuje, ima dvije oštrice. Istim ideolozima i projektantima nanosi usporedivu, pa čak i veću štetu.
I ne radi se samo o trenutačnim očitim posljedicama. Znamo da se među čelnicima europskih zemalja, na razini neformalnih razgovora, kako kažu, krišom raspravlja o vrlo uznemirujućim izgledima, da se sankcije mogu primijeniti ne samo protiv Rusije, već i protiv svake nepoželjne države, ali prije ili kasnije mogu utjecati na sve, uključujući same članice EU i europske kompanije.
Do sada nije došlo do ovoga, ali europski političari su već zadali ozbiljan udarac svom gospodarstvu - učinili su to sami, svojim rukama. Vidimo kako su se društveni i ekonomski problemi pogoršali u Europi, a i u Sjedinjenim Državama, kako rastu cijene robe, hrane, struje i goriva za automobile, kako kvaliteta života Europljana opada, a konkurentnost poduzeća se gubi.
"Gubici EU sljedeće godine će biti veći od 400 milijardi dolara"
Prema riječima stručnjaka, samo izravni, "izračunati" gubici Europske unije od groznice sankcija tijekom iduće godine mogli bi premašiti 400 milijardi dolara. Tolika je cijena odluka ljudi odvojenih od stvarnosti i donesenih protivno zdravom razumu.
Ove troškove izravno snosi stanovništvo i kompanije Europske unije. Rast inflacije u nekim zemljama eurozone već je premašio 20 posto. Govorio sam o našoj inflaciji, ali zemlje eurozone ne provode nikakve posebne vojne operacije, a inflacija je u nekima porasla i do 20 posto. Sjedinjene Države također imaju neprihvatljivu inflaciju, najvišu u posljednjih 40 godina.
Da, naravno, inflacija u Rusiji također je još uvijek na dvoznamenkastoj razini. No, već smo izvršili indeksaciju socijalnih davanja i mirovina, podigli minimalnu plaću i dnevnicu, čime smo zaštitili najsiromašnije građane. A, zauzvrat, visoke kamatne stope omogućile su čuvanje štednje ljudi u ruskom bankarskom sustavu.
Naravno, za poslovne predstavnike je razumljivo: visoka ključna stopa pritišće gospodarstvo, što je razumljivo. Za građane je to u većini slučajeva ipak plus i vraćali su bankama znatnu količinu novca uz visoku kamatu.
To je glavna razlika u odnosu na zemlje Europske unije, gdje rast inflacije izravno dovodi do smanjenja realnih dohodaka stanovništva i jede njihovu ušteđevinu, a sadašnja kriza opterećuje prvenstveno građane s niskim primanjima.
Porast troškova europskih kompanija i njihov gubitak ruskog tržišta također imaju ozbiljne dugoročne posljedice. Rezultat je ovdje očit - gubitak globalne konkurentnosti i sustavno usporavanje rasta europskog gospodarstva, i to u godinama koje dolaze.
Sve to dovodi do pogoršanja dubokih problema u zapadnim društvima. Da, naravno, imamo dovoljno svojih problema, ali o tome moram sada govoriti, jer oni stalno upiru prstom u nas, ali i sami imaju dovoljno problema. O tome sam govorio i u Davosu. Izravna posljedica djelovanja europskih političara i ovogodišnjih događaja bit će daljnje zaoštravanje nejednakosti u tim zemljama, što će zauzvrat dodatno podijeliti njihova društva, ali ne samo u razini blagostanja, već i u vrijednosnim orijentacijama različitih skupina u ovom društvu.
Da, sada su ta proturječja potisnuta, "pometena pod tepih". Demokratske procedure, izbori u istoj Europi, da budem iskren, ponekad pogledam što se tamo događa, koje snage dolaze na vlast, sve to izgleda kao paravan, jer političke stranke slične blizancima smjenjuju se na vlasti. Međutim, suština se ne mijenja. Pravi interesi građana i nacionalnog biznisa guraju se sve dalje na periferiju.
Takvo odvajanje od stvarnosti i od zahtjeva društva neminovno će dovesti do naleta populizma i rasta ekstremnih, radikalnih pokreta, do ozbiljnih društveno-ekonomskih promjena, do degradacije, a u bliskoj budućnosti i do promjene elita. Tradicionalne skupine, kao što vidite, gube cijelo vrijeme.
"EU je definitivno izgubila politički suverenitet"
Pojavljuju se neke nove formacije, ali ako se malo razlikuju od tradicionalnih, imaju i male šanse za opstanak.
Svi pokušaji da se u lošoj igri navuče dobro lice, sve priče o navodno prihvatljivim troškovima u ime pseudojedinstva ne mogu sakriti ono glavno: Europska unija je konačno izgubila politički suverenitet, a njezine birokratske elite plešu na tuđe melodije, prihvaćaju sve što im se kaže odozgo, nanose štete vlastitom stanovništvu i vlastitom gospodarstvu, vlastitom poslu.
"Ekonomski kolaps nije stvar proteklih mjeseci i kampanje u Donbasu"
Što je tu još od temeljne važnosti? Pogoršanje situacije u globalnoj ekonomiji nije stvar od posljednjih mjeseci, a sada ću se fokusirati na stvari koje smatram iznimno važnima. Ovo što se događa nije rezultat posljednjih mjeseci, naravno da nije. Štoviše, nije rezultat specijalne vojne operacije koju je izvela Rusija u Donbasu. Takve izjave su iskreno i namjerno iskrivljavanje činjenica.
Oštar porast inflacije na tržištima roba i sirovina je činjenica mnogo prije ovogodišnjih događaja. Svijet je dosljedno doveden u takvu situaciju dugogodišnjom neodgovornom makroekonomskom politikom tzv. zemalja G7, uključujući nekontrolirano emitiranje i gomilanje neosiguranih dugova. Štoviše, ti su se procesi samo ubrzali i intenzivirali s početkom koronavirusne pandemije 2020. godine, kada su i ponuda i potražnja za robom i uslugama na globalnoj razini drastično smanjene.
Pitanje je kakve veze ima naša vojna operacija u Donbasu? To uopće nema veze s tim.
"FED i ESB su upalili štamparski stroj i bjesomučno bacaju novac u opticaj"
Ne izmišljajući ili ne želeći koristiti druge recepte, vlasti vodećih zapadnih ekonomija jednostavno su pokrenule tiskarski stroj i na tako jednostavan način počeli su pokrivati dosad neviđene proračunske deficite.
Već sam spomenuo ovu brojku. U posljednje dvije godine ponuda novca u Sjedinjenim Državama porasla je za više od 38 posto. Prije su za takvo povećanje trebala desetljeća, ali ovdje u dvije godine 38 posto je 5900 milijardi dolara. Za usporedbu, samo nekoliko zemalja u svijetu ima veći bruto domaći proizvod.
Novčana ponuda Europske unije, pak, također je naglo porasla tijekom tog razdoblja. Njen je volumen povećan za oko 20 posto, odnosno 2500 milijardi eura.
U posljednje vrijeme sve više slušam o tzv. - ako ćete me ispričati, ne volim ovdje studirati, niti se volim ni na koji način spominjati, ali ne mogu. samo reci - svi slušamo o takozvanoj "Putinovoj inflaciji" na Zapadu. Kad to vidim, uvijek pomislim: kome je ova glupost namijenjena? Onima koji ne znaju čitati i pisati, to je sve. Ljudi koji barem znaju čitati razumiju što se događa.
Rusija, naše akcije oslobađanja Donbasa nemaju apsolutno nikakve veze s tim. Današnji rast cijena, inflacija, problemi s hranom i gorivom, benzinom, u energetskom sektoru u cjelini rezultat su sustavnih grešaka u ekonomskoj politici sadašnje američke administracije i europske birokracije. Evo razloga, i samo u ovome.
Reći ću i o našem djelovanju. Da, imalo je neko značenje, ali korijen je upravo u njihovoj pogrešnoj ekonomskoj politici. Za njih je početak naše operacije u Donbasu spas koji im omogućuje da za vlastite pogrešne račune okrive druge, u ovom slučaju Rusiju. Ali svi koji imaju barem osnovnu školu razumiju prave razloge postojećeg stanja.
Tiskali su novac u ogromnim količinama, i što onda? Gdje su otišla sva ta sredstva? Očito i u kupnju roba i usluga izvan zapadnih zemalja, tamo su tekli novac kojeg štampaju. Doslovno su počeli "vakumirati", grabljati globalna tržišta. Naravno, nitko nije razmišljao o interesima drugih država, pa tako i onih najsiromašnijih, niti je htio razmišljati o tome. Ostale su im samo ono što se zove, kako naš narod kaže, grudve, i to po astronomskim cijenama.
Dakle, ako je na kraju 2019. uvoz robe u Sjedinjene Američke Države iznosio oko 250 milijardi dolara mjesečno, do sada je narastao na 350 milijardi dolara. Primjetno je da je rast iznosio 40 posto, što točno odgovara neosiguranom pumpanju dolarske novčane mase posljednjih godina. Tiskali su, dijelili novac i za taj novac izvlačili svu robu s tržišta trećih zemalja.
Dopustite mi da dodam još nešto. Sjedinjene Države su dugo bile glavni dobavljač hrane na svjetskom tržištu, zasluženo ponosne na svoju poljoprivredu, poljodjelske tradicije, ovo je primjer za mnoge, usput, i za nas također. Ali danas se uloga Amerike dramatično promijenila. Od neto izvoznika hrane postala je neto uvoznik. Grubo govoreći, štampaju novac i prevlače robne tokove preko sebe, kupujući hranu po cijelom svijetu.
U Europskoj uniji bilježe se još veće stope rasta uvoza robe. Jasno je da je tako naglo povećanje potražnje, koje nije potkrijepljeno ponudom proizvoda, pokrenulo val nestašica i globalnu inflaciju. Odatle dolazi ova globalna inflacija. U posljednjih nekoliko godina poskupjelo je gotovo sve na svijetu: sirovine, roba široke potrošnje, a posebno hrana.
Da, naravno, te zemlje, uključujući i države, nastavljaju uvoziti, ali je ravnoteža između izvoza i uvoza već u drugom smjeru. Već sada, po mom mišljenju, ima 17 milijardi više uvoza nego izvoza. To je ono o čemu se radi.
Prema UN-u, još u veljači ove godine, globalni indeks troškova hrane bio je 50 posto veći nego u svibnju 2020., a kompozitni indeks robe udvostručio se u istom razdoblju.
"Kad je tako, zašto davati robu za dolare i eure?"
U kontekstu inflatorne oluje, mnoge zemlje u razvoju postavljaju si razumno pitanje: zašto mijenjati robu za dolare i eure, koji gube na težini pred našim očima? Zaključak se nameće sam od sebe: ekonomiju imaginarnih entiteta neminovno zamjenjuje ekonomija stvarnih vrijednosti i imovine.
Prema MMF-u, sada postoji 7100 milijardi dolara i 2500 milijardi eura u globalnim deviznim rezervama, a taj novac deprecira po stopi od oko osam posto godišnje.
Ali, osim toga, u svakom trenutku može biti i zaplijenjen, ukraden, ako se Sjedinjenim Državama nešto ne sviđa u politici pojedinih država. To je, po mom mišljenju, postalo apsolutno realno za jako puno zemalja koje svoje zlatne i devizne rezerve drže u tim valutama.
Prema riječima stručnjaka, u narednim godinama, a radi se o objektivnoj analizi, pokrenut će se proces pretvaranja globalnih rezervi od valuta koje gube vrijednost u stvarne resurse kao što su hrana, energija i druge sirovine. Očito će ovaj proces dodatno potaknuti globalnu inflaciju dolara.
Što se Europe tiče, neuspješna energetska politika, slijepa opklada na obnovljive izvore i spot opskrbe prirodnim plinom, što je dovelo do naglog povećanja cijene energije, koji se bilježi od trećeg kvartala prošle godine, također dao dodatni negativan doprinos rastu cijena, opet ponavljam, mnogo prije početka naše operacije u Donbasu. Nemamo apsolutno nikakve veze s tim. I sami su tamo napravili stvari, cijene su skočile u nebo, ali opet traže krivce.
"Pogrešna procjena sa sankcijama je blokirala izvoz naših umjetnih gnojiva"
Pogrešne kalkulacije Zapada ne samo da su utjecale na rast cijene mnogih roba i usluga, već su dovele i do smanjenja proizvodnje gnojiva, prvenstveno dušika, proizvedenih iz prirodnog plina. Općenito, samo od sredine prošle do veljače ove godine svjetske cijene gnojiva porasle su za više od 70 posto.
Nažalost, danas nema preduvjeta za promjenu ovakvih cjenovnih trendova. Naprotiv, u ovoj pozadini blokiran je rad poduzeća i logistika isporuke gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. Time se situacija dodatno dovodi u ćorsokak.
Nije teško izračunati daljnji razvoj događaja. Nedostatak gnojiva znači smanjenje prinosa, što znači da će se povećati rizici nedovoljne ponude hrane na svjetskom tržištu, još više će rasti cijene, što prijeti glađu prvenstveno u najsiromašnijim zemljama, a to će biti u potpunosti na savjesti administracije Sjedinjenih Država i europske birokracije.
Još jednom da naglasim: ovaj problem se nije pojavio danas, ne u posljednja tri-četiri mjeseca, i sasvim sigurno nije nastao ruskom krivnjom, kako sada govore neki demagozi, pokušavajući prebaciti odgovornost za sve što se događa u svjetske ekonomije na našu zemlju.
Naravno, možda bi nam bilo drago čuti da smo tako svemoćni da dižemo inflaciju u nebo na Zapadu, u SAD-u, u Europi, da radimo nešto od čega svi padaju u groznicu. Možda bi bilo lijepo da osjetimo takvu moć, ali to nije istina. Situacija je godinama sazrijevala, potaknuta kratkovidnim djelovanjem onih koji su navikli rješavati svoje probleme na tuđi račun, koji su se oslanjali i oslanjaju se na mehanizam financijske emisije kako bi nadmašili, povukli trgovinske tokove i time pogoršavaju deficite i izazivaju humanitarne katastrofe u pojedinim regijama.
Htio bih dodati: ovo je u biti ista grabežljiva kolonijalna politika, ali, naravno, u novom obliku, u novom izdanju, puno suptilnijem i sofisticiranijem. Nećete odmah shvatiti što se događa.
Sada je najvažniji zadatak cijele svjetske zajednice povećati ponudu prehrambenih proizvoda na globalnom tržištu, uključujući i zadovoljavanje potreba zemalja kojima je hrana posebno potrebna.
"Rusija će povećati izvoz hrane, ali prvo onima kojima najviše treba"
Rusija, osiguravajući svoju unutarnju sigurnost hrane, svoje unutarnje tržište, može značajno povećati izvoz hrane i gnojiva. Primjerice, obim naših isporuka žitarica iduće sezone mogao bi se povećati na 50 milijuna tona.
Prioritetno ćemo slati svoje isporuke u one zemlje u kojima je potreba za hranom najveća i gdje postoji opasnost od porasta broja gladnih. Prije svega, riječ je o afričkim zemljama i regiji Bliskog istoka.
Međutim, tu postoje poteškoće, koje također nastaju ne našom krivnjom. Da, formalno su i na rusko žito, hranu i gnojiva Amerikanci uveli sankcije, a za njima i Europljani. Onda su to Amerikanci otkazali, jer su shvatili gdje su, ali Europljani nisu. Njihova birokracija jednostavno radi poput mlinskog kamena iz osamnaestog stoljeća. Stoga svi shvaćaju da su napravili neku glupost, ali to je teško vratiti natrag iz birokratskih razloga.
Dakle, ponavljam, Rusija je spremna dati svoj doprinos uravnoteženju svjetskih poljoprivrednih tržišta i mi, naravno, pozdravljamo otvorenost za dijalog o ovom pitanju od strane kolega iz UN-a koji razumiju akutnost globalnog problema s hranom. Predmet takvog razgovora može biti stvaranje normalnih uvjeta - logističkih, financijskih i transportnih - za povećanje ruskog izvoza hrane i gnojiva.
Što se tiče - a ne mogu ne spomenuti i ovo, nažalost, jer ima mnogo nagađanja o tome - ukrajinske isporuke hrane na svjetska tržišta, mi se tu ne miješamo. Zaboga. Nismo mi minirali crnomorske luke Ukrajine. Neka maknu mine i osigurat ćemo sigurnost ovih civilnih brodova. Tu uopće nema pitanja.
Ali o čemu se radi? USDA procjenjuje da je to šest milijuna tona pšenice, a prema našim procjenama negdje oko pet. Ima još sedam milijuna tona kukuruza. I to je to. A ako imamo na umu da se u svijetu proizvodi 800 milijuna tona pšenice, onda pet milijuna tona za svjetsko tržište, kao što razumijete, uopće ne čini neki udio.
Ipak, postoje mogućnosti izvoza, i to ne samo preko crnomorskih luka. Molim, izvozite preko Bjelorusije. Usput, to je najjeftiniji način. Preko Poljske, Rumunjske - kako i koliko hoćete. Postoji pet ili šest opcija preuzimanja.
Ne radi se o nama, nego o ljudima koji su na vlasti u Kijevu. Neka sami odluče što će, ali neka se u ovom slučaju barem ne fokusiraju na svoje gospodare iz inozemstva.
Ali postoji još jedna opasnost da se ovim zrnom plati za isporučeno oružje. Tada će to biti jako tužno.
"Sa Zapadom je jednostavno bilo nemoguće postići bilo kakve nove dogovore"
Dragi prijatelji. Kao što sam već rekao, moderni svijet prolazi kroz eru kardinalnih promjena. Međunarodne institucije se raspadaju i propadaju. Sigurnosna jamstva su obezvrijeđena. Zapad je u osnovi odbio ispuniti svoje ranije obveze. S njim je jednostavno bilo nemoguće postići bilo kakve nove dogovore.
U sadašnjoj situaciji, u pozadini rastućih rizika i prijetnji za nas, odluka Rusije da provede specijalnu vojnu operaciju bila je iznuđena. Teška, svakako, ali prisilna i potrebna.
To je odluka jedne suverene zemlje koja ima bezuvjetno pravo, inače na temelju Povelje UN-a, braniti svoju sigurnost. Odluka je usmjerena na zaštitu naših građana, stanovnika narodnih republika Donbasa, koji su osam godina bili podvrgnuti genocidu od strane režima u Kijevu i neonacista koji su dobili punu zaštitu Zapada.
Zapad ne samo da je nastojao provesti "antiruski" scenarij, već je vodio i aktivan vojni razvoj, doslovno pumpajući Ukrajinu oružjem i vojnim savjetnicima. To nastavlja činiti i sada. Iskreno govoreći, nitko se ne obazire na razvoj gospodarstva, dobrobit ljudi koji tamo žive. To ih ne zanima, nikako, ali sada nema novca za stvaranje uporišta NATO-a na istoku za borbu protiv Rusije, za njegovanje agresije, mržnje i rusofobije.
Danas se naši vojnici i oficiri, milicija Donbasa bore da zaštite svoj narod. Oni brane pravo Rusije na slobodan i siguran razvoj kao velike multinacionalne zemlje koja sama donosi odluke, sama određuje svoju budućnost, oslanja se na svoju povijest, kulturu i tradiciju i odbacuje sve pokušaje nametanja pseudo-vrijednosti, dehumanizacije i morala degradacije izvana.
"Sve zadaće vojne kampanje će biti ostvarene"
Sve zadaće specijalne vojne operacije sigurno će biti riješene. A ključ za to su hrabrost i herojstvo naših vojnika, konsolidacija ruskog društva, čija podrška daje snagu i samopouzdanje ruskoj vojsci i mornarici, duboko razumijevanje ispravnosti i povijesne pravde naše stvari i izgradnja i jačanje jake suverene sile - Rusije.
Što želim naglasiti? Suverenitet u XXI stoljeću ne može biti djelomičan, fragmentaran. Svi njegovi elementi jednako su važni, međusobno se pojačavaju i nadopunjuju.
Stoga nam je važno ne samo braniti svoj politički suverenitet i nacionalni identitet, nego i jačati sve ono što određuje gospodarsku neovisnost zemlje, njezinu financijsku, kadrovsku, tehnološku neovisnost.
Sama konstrukcija zapadnih sankcija izgrađena je na lažnoj tezi da Rusija nije suverena s gledišta gospodarstva i da je kritično ranjiva. Toliko su bili poneseni širenjem mitova o zaostalosti Rusije, o slabosti njezine pozicije u svjetskoj ekonomiji i trgovini, da su i sami, očito, povjerovali u to.
Planirajući svoj ekonomski blitzkrieg, nisu primijetili i jednostavno su zanemarili stvarne činjenice kako se naša zemlja promijenila posljednjih godina.
A te su promjene rezultat našeg planiranog rada na stvaranju održive makroekonomske strukture, osiguravanju prehrambene sigurnosti, implementaciji programa zamjene uvoza, formiranju vlastitog platnog sustava i tako dalje.
Naravno, ograničenja i sankcije su postavili mnoge teške zadaće za našu zemlju. Neka poduzeća i dalje imaju problema s komponentama. Brojna tehnološka rješenja postala su nedostupna našim tvrtkama. Logistika je narušena.
No, s druge strane, sve nam to otvara nove mogućnosti i često pričamo o tome, ali to je istina. Sve je to poticaj za izgradnju gospodarstva koje ima puni, a ne djelomični tehnološki, proizvodni, kadrovski, znanstveni potencijal i suverenitet.
Naravno, ovako složen problem ne može se riješiti, kako kažu, u jednom trenutku. Moramo nastaviti sa sustavnim radom osmišljenim za budućnost. Upravo tako djeluje Rusija koja provodi dugoročne planove razvoja gospodarskih sektora i jačanja socijalne sfere. A sadašnji testovi samo donose prilagodbe i dorade ovih planova, ali ne mijenjaju njihov strateški fokus. A danas bih se zadržao na ključnim principima na temelju kojih će se razvijati naša država i naše gospodarstvo.
Prvi je otvorenost. Istinski suverene države uvijek su predane ravnopravnom partnerstvu, davanju doprinosa globalnom razvoju. A, naprotiv, oni koji su slabi i ovisni, u pravilu su zauzeti traženjem neprijatelja, usađivanjem ksenofobije ili konačno gubitkom originalnosti, neovisnosti, slijepo slijedeći gospodara.
Rusija, unatoč činjenici da naši zapadni, da tako kažem, "prijatelji" doslovno sanjaju o tome, nikada neće krenuti putem samoizolacije. Štoviše, širimo se i nastavit ćemo širiti kontakte i suradnju sa svima koje to zanima, koji žele surađivati s nama. Ima ih mnogo, neću ih nabrajati. To je velika većina ljudi na Zemlji. Sada neću nabrajati sve ove zemlje, svi znaju za njih.
Nastavit će se...
Komentar: Govor Vladimira Putina na XXV Petrogradskom ekonomskom forumu (Drugi dio)