© Tom BjorklundNeandertalski otac i kćer
Znanstvenici su analizirali DNK 13 pojedinaca neandertalaca iz dviju jama u gorju Altaj na jugu Sibiru, a rezultate istraživanja objavili su u časopisu Nature.
Proučavano obitavalište bilo je i lovni logor, ondje su pronađeni ostaci bizona i konja uz raznoliko kameno oruđe.
Jedan od autora studije, Richard Roberts, kazao je da je istraživanjem utvrđeno kako je skupina od 10 do 20 neandertalaca živjela u podnožju Altaja prije 54.000 godina, prenosi njemačka agencija dpa.
Mnogi od njih bili su blisko povezani, među njima otac i kćerkica te par rođaka u drugom koljenu - dječak i odrasla žena, možda njegova rođakinja, teta ili baka.
Sekvencioniranje genoma neandertalca 2010. godine za što je zaslužan Šveđanin Svante Pääbo, nedavni dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, omogućilo je da se viša dozna o neandertalcima, liniji praljudi koja se ugasila, a nastanjivala je zapadnu Euroaziju u razdoblju od prije otprilike 430.000 do 40.000 godina i blisko je povezana s modernim čovjekom.
Zahvaljujući arheološkim iskopinama, danas se zna da su neki neandertalci pokapali svoje mrtve, izrađivali naprednije oružje, čak ga i ukrašavali, što je daleko od slike primitivnih praljudi koja se dugo vezivala uz tu liniju.
"Naša nova studija prva je koja analizira DNK iz zuba ili kostiju više neandertalaca koji su živjeli u to vrijeme", kaže Roberts sa Sveučilišta Wollongong u Australiji.
"Zadnjih godina, više je nizova dokaza koji pokazuju da su neandertalci posjedovali tehničke vještine, kognitivne sposobnosti i simbolično ponašanje jednako dojmljivo kakvo je imao naš predak Homo sapiens", ističe Roberts.
"Naša genetička istraživanja daju novu socijalnu dimenziju slici o neandertalcima", dodaje.
Područje Sibira u Rusiji izuzetno je plodno za istraživanje drevnog DNK-a jer je hladnoća pomogla očuvati krhke i ujedno dragocjene tragove. Upravo je u tom području objavljen genom čovjeka iz Denisove, također jedne ugašene linije praljudi koja je naziv dobila prema istoimenoj pećini, podsjeća Institut Max Planck za evolutivnu antropologiju u Leizpigu u Nejmačkoj.
© Bence ViolaPećina Čagirskaja, Sibir
Komentar: Dodatni izvještaji govore da:
Chris Stringer, voditelj istraživanja ljudske evolucije u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da nedostatak genetske raznolikosti nije nužno značajan faktor u izumiranju neandertalaca, koji su nestali prije otprilike 40.000 godina. Rekao je da druga nalazišta neandertalaca koja su bila aktivna otprilike u isto vrijeme, poput Vindije u Hrvatskoj, ukazuju na veće i raznolikije populacije.
Autori studije rekli su da obiteljska grupa koju su otkrili možda ne predstavlja društveni život cijele neandertalske populacije. Preporučili su buduća istraživanja koja uključuju genetsko sekvenciranje više neandertalskih pojedinaca i zajednica.
Stanovnici dviju pećina vjerojatno su bili u interakciji - pješačili su do istih stijena kako bi izradili svoje kameno oruđe - podupirući njihovu genetsku vezu. Neandertalci su lovili kozoroge, konje, bizone i druge životinje koje su putovale dolinama rijeka iznad pećina.
Čagirskaja i Okladnikov nalaze se unutar 100 kilometara od pećine Denisova, jedne od najvažnijih lokacija u proučavanju ljudske evolucije. To su mjesto zauzimali neandertalci, rani moderni ljudi i denisovci, nedavno identificirana vrsta izumrlih ljudi koja je otkrivena na temelju DNA izvučene iz jednog malog prsta.
...
"Ono što ovaj rad čini posebno izvanrednim je to što sekvencionirani pojedinci nisu raspršeni široko po golemom prostranstvu neandertalskog postojanja, već su koncentrirani u određenoj točki u vremenu i prostoru, dajući tako prvu sliku obiteljske grupe", rekla je Lara Cassidy, docentica na Odjelu za genetiku na Trinity Collegeu u Dublinu.
Otac i kći
"Trebalo je ponajprije identificirati koliko je pojedinaca bilo u zajednici", objašnjava paleogenetičar Stéphane Peyrégne, jedan od autora studije.
Njegova ekipa koristila se novim tehnikama kojima su izolirali ljudski DNK koji je često 'utopljen', zapravo zaražen mikrobima.
Utvrdili su ostatke 13 neandertalaca od kojih sedam muškaraca i šest žena među kojima su pet bila djeca i adolescentice, piše agencija AFP.
Grupa iz Sibira nije se miješala s drugim vrstama - Sapiens i Denisova - kakav je bio slučaj s drugim neandertalcima iz drugih razdoblja.
Genetika razlikovnost je vrlo slaba što je znak velike krvne bliskosti i života u maloj zajednici od 10 do 20 pojedinaca, a riječ je mnogo manjem krugu od zajednica u kojima je živio Homo saipens.
"Ipak ta zajednica nije bila potpuno izolirana", tumači Stéphane Peyrégne. Jer žene su se selile iz jedne zajednice u drugu kako bi rađale, a muškarci su ostajali u rodnome klanu.
Da se radi o takvom funkcioniranju, koje je također prevladavalo u zajednici Homos sapiensa, upućuje genetička raznolikost kromosoma X koji se prenosi muškom linijom i koji je slabiji od mitohondrijskog DNK-a koji se prenosi s majke.
Geni su tako potvrdili povezanost oca i kćeri adolescentice, te s druge strane mladog dečka i odrasle žene koja je možda bila njegova rođakinja, teta ili baka. To su izravni dokazi da su ti pojedinci pripadali istoj obitelji i živjeli u istom razdoblju.
Znanstvenici su također utvrdili da je genetska raznolikost kromosoma Y prenesena na mušku liniju bila niža nego u slučaju mitohondrijskog DNK, koji se prenosi s majki.
To govori da je najmanje 60 posto žena došlo iz druge zajednice, kažu znanstvenici.
"Zahvaljujući genetici imamo konkretniju sliku o tome kako je izgledala zajednica neandertalaca. Čini se mnogo humanija", komentira Benjamin Peter koji je bio supervizor istraživanja uz nobelovca Svantea Pääboa.
Komentari čitatelja
na naše novosti