čip čip čip
Stručnjaci su objavili da je jedan računalni čip prenio rekordnih 1,84 petabita podataka u sekundi preko optičkog kabla - što je dovoljno veliki propusni opseg za preuzimanje 230 milijuna fotografija, dakle više prometa nego što prođe kroz cijeli internet u jednoj sekundi.

Asbjørn Arvad Jørgensen s Tehničkog sveučilišta (Kopenhagen, Danska) i njegovi kolege upotrijebili su fotonski čip - tehnologiju koja omogućava da se optičke komponente ugrade u računalne čipove. Uspjeli su podijeliti tok podataka na tisuće odvojenih kanala i prenijeti ih sve odjednom na udaljenost 7,9 km.

Tim je prvo podijelio tok podataka na 37 sekcija, od kojih je svaki poslan niz zasebnu "jezgru" optičkog kabla. Zatim je svaki od tih kanala podijeljen na 223 dijela podataka koji su postojali u pojedinačnim dijelovima elektromagnetnog spektra. Taj "frekvencijski češalj" svjetlosti širom spektra omogućio je da se podaci prenesu u različitim bojama u isto vrijeme bez međusobnog miješanja, što je snažno povećalo kapacitet svake jezgre.

Iako su korištenjem goleme opreme prije toga već postignute brzine prijenosa podataka do 10,66 petabita u sekundi, ovo istraživanje postavlja novi rekord u prijenosu koji je posebno bitan jer upotrebljava samo jedan računalni čip kao izvor svjetlosti.

Tehnologija bi mogla omogućiti stvaranje jednostavnih pojedinačnih čipova koji mogu poslati mnogo više podataka od postojećih modela, smanjujući troškove energije i povećavajući opseg propusnosti.

'Možemo ići mnogo dalje!'

Količina podataka poslanih u eksperimentu bila je toliko ogromna da danas na svijetu ne postoji računalo koje bi moglo toliko brzo dostaviti ili primiti toliko informacija. U eksperimentima, tim je umjesto toga prosljeđivao "lažne podatke" kroz sve kanale i testirao izlaz, jedan po jedan kanal, da bi potvrdio da se sve šalje i da se može povratiti bez grešaka u procesu.

"Moglo bi se reći da je prosječan internetski promet u svijetu oko 1 petabita u sekundi. Ono što prenosimo jest dvaput više. To je nevjerojatno velika količina podataka koju šaljemo kroz manje od četvornog milimetra kabla. To samo pokazuje da s internetskim vezama možemo ići mnogo dalje nego što smo danas", zaključuje Jørgensen.

Čipu je potreban jedan laser koji neprekidno sija te koji je podijeljen na mnogo frekvencija, kao i odvojeni uređaji za kodiranje podataka u svaki od izlaznih tokova. No Jørgensen napominje da bi se oni mogli integrirati u sam čip, što bi cijelu aparaturu učinilo ne većom od kutije šibica.