© Press TV
Imperijalni dužnosnici, čak i u "diplomatskoj" ulozi, nastavljaju drsko izjavljivati da je njihova izuzetna kontrola nad svijetom obvezna.
Ako to nije slučaj, mogli bi se pojaviti konkurenti i ukrasti svjetla pozornice - pod monopolom američkih oligarhija. To je, naravno, apsolutna anatema.
Imperijalni modus operandi protiv geopolitičkih i geoekonomskih konkurenata ostaje isti: lavina sankcija, embarga, ekonomskih blokada, protekcionističkih mjera, kultura otkazivanja, vojno nagomilavanje u susjednim nacijama i razne prijetnje. Ali najviše od svega, ratnohuškačka retorika - trenutno doseže razmjere groznice.
Hegemon je možda "transparentan" barem u ovoj domeni jer još uvijek kontrolira ogromnu međunarodnu mrežu institucija, financijskih tijela, političara, izvršnih direktora, propagandnih agencija i industriju pop kulture. Stoga ova navodna neranjivost rađa drskost.
Panika u "vrtu"
Dizanje u zrak Sjevernog toka (NS) i Sjevernog toka 2 (NS2) - svi znaju tko je to učinio, ali osumnjičenog se ne smije imenovati - podiglo je na sljedeću razinu dvostruki imperijalni projekt prekida jeftine ruske energije Europi i uništavanje njemačkog gospodarstva.
Iz imperijalne perspektive, idealna sporedna radnja je pojava Intermariuma pod kontrolom SAD-a - od Baltika i Jadrana do Crnog mora - predvođenog Poljskom, koja provodi neku vrstu nove hegemonije u Europi, na tragu Inicijative triju mora.
Ali kako stvari stoje, to ostaje mokar san.
U sumnjivoj "istrazi" o tome što se stvarno dogodilo s NS i NS2, Švedska je dobila ulogu Čistača, kao da se ovdje radi o nastavaku krimi trilera Pulp Fiction Quentina Tarantina.
Zato se rezultate "istrage" ne može podijeliti sa Rusijom. Čistač je bio tamo da izbriše sve inkriminirajuće dokaze.
Što se tiče Nijemaca, oni su rado prihvatili ulogu naivaca. Berlin je tvrdio da je to bila sabotaža, ali se nije usudio reći čija.
Ovo je zapravo dosta zlokobno, jer Švedska, Danska i Njemačka, i cijela EU, znaju da ako se stvarno suprotstavite Carstvu, javno, Imperij će uzvratiti udarac, i proizvesti rat na europskom tlu. Ovdje je riječ o strahu - ali ne o strahu od Rusije.
Carstvo si jednostavno ne može priuštiti gubitak "vrta". A elite "vrta" koje imaju kvocijent inteligencije nešto veći od sobne temperature znaju da imaju posla s psihopatskim entitetom serijskog ubojice kojem se jednostavno ne može udovoljiti.
U međuvremenu, dolazak zime u Europu nagovještava socio-ekonomski pad u vrtlog tame - nezamisliv prije samo nekoliko mjeseci u navodnom "vrtu" čovječanstva, tako udaljenom od tutnjave koja se odvija u "džungli".
Pa od sada barbarstvo počinje kod kuće. I za to Europljani trebaju zahvaliti njihovom američkom "savezniku", koji vješto manipulira ustrašenim, vazalskim EU elitama.
Ipak, mnogo je opasniji bauk koji je vrlo malo ljudi u stanju identificirati: neizbježna sirijanizacija Europe. To će biti izravna posljedica NATO debakla u Ukrajini.
Iz imperijalne perspektive, izgledi na ukrajinskom bojištu su tmurni. Ruska specijalna vojna operacija (SVO) se s lakoćom pretvorila u protuterorističku operaciju (PO): Moskva sada otvoreno karakterizira Kijev kao teroristički režim.
Pokazivač boli postupno raste, s kirurškim udarima na ukrajinsku energetsku/elektroenergetsku infrastrukturu koji će potpuno osakatiti kijevsko gospodarstvo i njegovu vojsku. A do prosinca, ispravno obučen i visoko motiviran kontingent djelomične mobilizacije doći će na prve crte i u pozadinu.
Jedino pitanje tiče se rasporeda. Moskva je sada u procesu polaganog, ali sigurnog odrubljivanja glave kijevskom posredniku i konačnog razbijanja "jedinstvo" NATO-a.
Proces mučenja gospodarstva EU je nemilosrdan. A stvarni svijet izvan kolektivnog Zapada - globalni Jug - je s Rusijom, od Afrike i Latinske Amerike do Zapadne Azije, pa čak i dijelova EU-a.
Moskva je - a značajno, ne Peking - ta koja razdire hegemonski "međunarodni poredak temeljen na pravilima", podržana svojim prirodnim resursima, opskrbom hrane i pouzdanom sigurnošću.
A u koordinaciji s Kinom, Iranom i glavnim euroazijskim igračima, Rusija radi na tome da s vremenom razgradi sve te međunarodne organizacije pod kontrolom SAD-a - dok globalni Jug postaje praktički imun na širenje psiholoških operacija NATO-a.
Sirijanizacija Europe
Na ukrajinskom ratištu, NATO-ov križarski rat protiv Rusije je osuđen na propast - unatoč tomu što u nekoliko čvorišta 80 posto borbenih snaga uključuje NATO osoblje. Wunderwaffen poput HIMARS-a su rijetki. I ovisno o rezultatu američkih izbora na sredini mandata, naoružavanje će presušiti 2023.
Ukrajina bi se do proljeća 2023. mogla pretvoriti u osiromašenu crnu rupu. Imperijalni plan A ostaje Afganizacija: upravljati vojskom plaćenika sposobnih za ciljanu destabilizaciju i/ili/terorističke upade u Rusku Federaciju.
Paralelno, Europa je puna američkih vojnih baza.
Sve te baze mogu igrati ulogu velikih baza terora - vrlo slično kao u Siriji, u al-Tanfu i istočnom Eufratu. SAD je izgubio dugi posrednički rat u Siriji - gdje je instrumentalizirao džihadiste - ali još uvijek nije protjeran.
U ovom procesu sirijizacije Europe, američke vojne baze mogle bi postati idealna središta za pukovniju i/ili "obuku" odreda istočnoeuropskih emigranata, čija će jedina prilika za posao, osim posla s drogom i trgovine organima, biti - što drugo - da postanu imperijalni plaćenici, koji se bore u bilo kojem žarištu građanskog neposluha koji se pojavi diljem osiromašene EU.
Podrazumijeva se da će ovaj novi model vojske u potpunosti sankcionirati briselska EUrokracija - koja je samo podružnica NATO-a za odnose s javnošću.
Deindustrijalizirana EU zahvaćena u nekoliko slojeva toksičnog unutarratnog sukoba, gdje NATO igra svoju provjerenu ulogu Robocopa, savršen je scenarij iz Pobješnjelog Maxa i suprostavljen onome što bi bio, barem u sanjarenju američkih Straussovaca/neokonzervativaca, otok prosperiteta: američko gospodarstvo, idealno odredište za globalni kapital, uključujući europski kapital.
Imperij će "izgubiti" svoj omiljeni projekt, Ukrajinu. Ali nikada neće prihvatiti gubitak europskog "vrta".
Komentari čitatelja
na naše novosti