
U osnovi, radilo se, i jest, o pokretanju ekonomske 'koalicije voljnih' pod vodstvom SAD-a, nasuprot ostatku svijeta koji ne udovoljava zahtjevima (i koje je sankcioniran): tj. o dovođenju velikog dijela svijeta do priznanja tutorstva 'Washingtonskog konsenzusa'.
No, to se spektakularno nije dogodilo na Baliju.
Pa, ne samo da G7 nije uspio natjerati širi G20 da osudi Rusiju zbog Ukrajine, ili da ubaci klin između Kine i Rusije, već je manihejska ofenziva usmjerena na Rusiju proizvela nešto još značajnije za Bliski istok od paralize i nedostatak opipljivih rezultata, opisanih u medijima.
To je proizvelo otvoreni prkos zapadnom poretku. To je potaknulo otpor.
Kinezi su se protivili svakom pokušaju da se Kinu odvoji od Rusije. A neosuđivanje Rusije podržali su Argentina, Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Turska i Rusija. Da, to je ono što jest: epohalna pobuna protiv binarnog hegemona 's nama ili protiv nas', u trenutku kada se svjetska politička 'karta' kreće -- i dok se žurba prema BRICS+ ubrzava.
Zašto je ova pobuna toliko važna za Bliski istok? Pa, prvo, takav prkos -- 'mi nismo strana u vašim svađama' -- važan je za sve države i posvuda -- i za Afriku i globalni Jug. Ali za Bliski istok, to ima specifičnu oštrinu -- što je njegova posebnost u tome što u svojoj sredini ima tvrđavu Izrael.
Koje je najjače oružje tvrđave? Nije nuklearno jer, kao što smo vidjeli u Ukrajini, ruske hipersonične rakete visoke preciznosti učinile su da taktičke nukleare bombe izgledaju poput posrnulog slona -- nepotrebno uništavajući cijelu šumu, u nastojanju da uništi jedno teško dostupno stablo kokosa.
Ne, "izraelsko" 'oružje' bila je spremnost 'debelog repa' različitih 'zapadnih saveznika' da se povinuju Washingtonovim uputama i djeluju kao njihovi izvršitelji.
Činjenica da su politički divovi, poput Kine, Rusije, Irana, Turske, Saudijske Arabije i Indije, vrlo namjerno ignorirali zapadne prijetnje i prijetnje sankcijama na Baliju ne znači kraj "Izraelovog" odvraćanja, ali možda označava početak kraja?
Teško je prenaglasiti važnost ovog gubitka usklađenosti za "Izrael". Opasnost od 'N-bomba' sankcija Ministarstva financija SAD-a bila je u srcu inducirane usklađenosti 'debelog repa'. Ali sada su Rusija, Kina i Iran zacrtali jasan put iz ovog trnovitog šipražja, kroz trgovinu bez dolara.
Vojno odvraćanje predstavljalo je sekundarni stup arhitekture stvaranja savezničke koalicije ovisnosti. Ali čak je i to - iako nije nestalo - smanjeno.
U biti, pametne krstareće rakete, bespilotne letjelice, elektroničko ratovanje i - sada - iranske hipersonične rakete, promijenile su paradigmu. Isti je slučaj s prelomnim događajem, kada se Rusija pridružila Iranu kao multiplikator vojne sile. Američko 'odvraćanje' sada se i samo suočava sa sredstvom odvraćanja!
Zapadni 'mehanizam za obuzdavanje Irana' (poznat kao JCPOA) paradoksalno je bio 'ukopan u stijenama' disfunkcionalnosti i opstrukcije američkog Senata. 'Posljednje bacanje kocke' washingtonskih jastrebova - bacanja MEK-a i Kurda u iranski kotao u očajničkoj nadi za promjenom režima - Teheran vješto kontrolira kako bi dopustio da se "prosvjedi" iscrpe.
Rusko-iranski odnos umnožavanja sile, smatra The Jerusalem Post, "pruža dokaz da su dvije države ... zajedno - bolje opremljene da ostvare svoje ambicije - da obore Zapad na koljena".
Pa... 'Zapad na koljenima' je jedno. Bitnije je gdje bi to onda ostavilo "Izrael" koji je već kulturno otuđen od "woke" Bidenovog tima? Znači li to da "Izrael" ne bi vidio drugu alternativu osim da 'ide do kraja' -- da traži neku egzistencijalnu pobjedu ('lomljenje izdanaka' kako zagovaraju autori Jerusalem Posta, prije nego što se konsolidiraju)? Ili je "Izrael" odlučio da 'rat globalnog poretka' nije njegova stvar i otvorio razgovore s Moskvom o novoj sigurnosnoj arhitekturi za regiju?
Da bismo u potpunosti razumjeli tjeskobu koja leži iza kolumne The Jerusalem Posta, prvo moramo shvatiti da je geografija 'pomicanja karte' prema BRICS+ - novim koridorima, novim cjevovodima, novim vodenim putovima i željezničkim mrežama - samo vanjski merkantilistički sloj u sklopu matrjoške. Razdvojiti -- do unutarnjih slojeva lutke -- znači uočiti temelj radikalnog etosa.
Koje je njegovo unutarnje značenje? Anegdota; sama po sebi nije značajna kada se uzme izolirano, ali je prožeta simboličnim sadržajem za one koji su svjesni simboličkog značenja.
U zadnje vrijeme, sirijska vojska povremeno postavlja blokade na cestama i odbija prolaz američkim vojnim konvojima na putu do i od njihovih kurdskih saveznika i štićenika. Posljednjih dana, kontrolnu točku koja je vratila američki vojni konvoj zajednički su držale i sirijske i ruske snage
Pa što? Gdje je u tome radikalna simbolika?
Simbolika je u tome što su sva ruska vozila na kontrolnoj točki na sjeveroistoku Sirije imala naslikan veliki bijeli 'Z'.
'Z' je naravno simbol naslikan na ruskim vozilima raspoređenim u Ukrajini za identifikaciju onih snaga koje se bore protiv nakupljenih NATO snaga koje su ugrađene, i koje služe kao pomoć ukrajinskim oružanim snagama koje se tamo bore protiv Rusije.
Ali misteriozno bijelo 'Z' naslikano na vozilima počelo je simbolizirati nešto više: na njega se gleda kao da predstavlja "Svjetski poredak Z"-- sve one zemlje i narode koji zajednički biraju put 'prkosa' i nacionalne obnove.
Veliko 'Z' predstavlja duh otpora i zastavu oko koje se okupljaju oni koji podržavaju ovaj pokret. Za one koji to rade, to govori: 'Sada smo svi 'Z'.


Komentari čitatelja
na naše novosti