Teleskop James Webb neprestano pronalazi galaksije koje ne bi trebale postojati

Klix
Uto, 18 Tra 2023 00:00 UTC

Šest galaksija (na slici) koje je uočio JWST previše su masivne da bi bile starosti koju njihovi podaci sugeriraju, a to je između 500 i 700 milijuna godina

Znanstvenici su nedavno došli do čitavog niza iznenađujućih novih otkrića koristeći svemirski teleskop James Webb. Sada je uočena skupina galaksija za koje istraživači tvrde da uopće ne bi trebale postojati u svom trenutnom stanju.

Čini se da su najranije i najmasivnije galaksije ikada pronađene NASA-inim teleskopom puno veće nego što se moglo očekivati. Za njihov relativni položaj u svemiru, istraživači su tvrdili da su puno zreliji nego što se očekivalo.

Neistražen teritorij

Iznenađujuća priroda otkrića mogla bi sugerirati da znanstvenoj zajednici možda nedostaju informacije ključne za naše razumijevanje svemira. Novo istraživanje usredotočilo se na stručnjake koji "testiraju stres" galaksije kako bi otkrili kako su nastale.

"Ako su mase u pravu, onda smo na neistraženom teritoriju", rekao je Mike Boylan-Kolchin sa Sveučilišta Texas u Austinu i autor novog rada koji istražuje neobične galaksije.

"Trebat će nam neka nova teorija o formiranju galaksija ili modifikacija kozmologije. Jedna od najekstremnijih mogućnosti je da se svemir ubrzo nakon Velikog praska širio brže nego što predviđamo, što bi moglo zahtijevati nove sile i čestice."

Rad profesora Boylan-Kolchina, "Testiranje stresa ΛCDM s kandidatima za galaksije s visokim crvenim pomakom", objavljen je u časopisu Nature Astronomy ovog tjedna.

Komentar: Svemirski teleskop James Webb postaje sve jači. I pomislite da je američki Kongres skoro ubio projekt. Iz PhysOrga:

Sjajući poput briljantnog svjetionika usred mora galaksija, Arp 220 osvjetljava noćno nebo u ovom pogledu s NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb. Zapravo dvije spiralne galaksije u procesu spajanja, Arp 220 najsjajnije svijetli u infracrvenom svjetlu, što je čini idealnom metom za Webba. To je ultrasvijetla infracrvena galaksija (ULIRG) sa sjajem većim od trilijun sunaca. Za usporedbu, naša galaksija Mliječni put ima mnogo skromniji sjaj od oko deset milijardi sunaca.

Smještena 250 milijuna svjetlosnih godina u zviježđu Serpens, Zmija, Arp 220 je 220. objekt u Atlasu osebujnih galaksija Haltona Arpa. To je najbliži ULIRG i najsjajnija od tri galaktička spajanja najbliža Zemlji.

Sudar dviju spiralnih galaksija započeo je prije otprilike 700 milijuna godina. To je izazvalo ogroman nalet stvaranja zvijezda. Otprilike 200 ogromnih zvjezdanih jata nalazi se u zbijenom, prašnjavom području promjera oko 5.000 svjetlosnih godina (oko 5 posto promjera Mliječne staze). Količina plina u ovom sićušnom području jednaka je ukupnom plinu u cijeloj galaksiji Mliječni put.

Prethodna promatranja radioteleskopa otkrila su oko 100 ostataka supernove u području manjem od 500 svjetlosnih godina. NASA-in svemirski teleskop Hubble otkrio je jezgre matičnih galaksija udaljenih 1.200 svjetlosnih godina. Svaka od jezgri ima rotirajući prsten koji stvara zvijezde i ispušta blistavu infracrvenu svjetlost tako vidljivu u ovom Webb prikazu. Ovo blistavo svjetlo stvara difrakcijske šiljke — značajku praska zvijezda koja dominira ovom slikom.

© NASA, ESA, CSA, STScI Image processing: Alyssa Pagan (STScI)

Slika Arp 220 snimljena Webbovom bliskom infracrvenom kamerom (NIRCam) i srednjim infracrvenim instrumentom (MIRI), sa strelicama kompasa, skalom i ključem u boji za referencu. Strelice kompasa za sjever i istok pokazuju orijentaciju slike na nebu.

Strelice kompasa za sjever i istok pokazuju orijentaciju slike na nebu. Imajte na umu da je odnos između sjevera i istoka na nebu (kao što se vidi odozdo) okrenut u odnosu na strelice smjera na karti tla (kako se vidi odozgo). Traka mjerila označena je u svjetlosnim godinama, što je udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj Zemljinoj godini. (Potrebno je 18.000 godina da svjetlost prijeđe udaljenost jednaku duljini šipke.) Jedna svjetlosna godina jednaka je oko 5,88 bilijuna milja ili 9,46 bilijuna kilometara. Vidno polje prikazano na ovoj slici je približno 120.000 svjetlosnih godina u promjeru. Ova slika prikazuje nevidljive infracrvene valne duljine svjetlosti koje su prevedene u boje vidljive svjetlosti. Ključ boje pokazuje koji su filteri korišteni prilikom prikupljanja svjetla.

Na periferiji ovog spajanja, Webb otkriva slabašne plimne repove ili materijal koji gravitacija povlači s galaksija, predstavljen plavom bojom - dokaz galaktičkog plesa koji se odvija. Organski materijal predstavljen crvenkasto-narančastom bojom pojavljuje se u strujama i filamentima preko Arp 220.

Webb je promatrao Arp 220 pomoću svoje bliske infracrvene kamere (NIRCam) i srednjeg infracrvenog instrumenta (MIRI).

• Slike svemirskog teleskopa Jamesa Webba dovode u pitanje teorije o tome kako je svemir evoluirao