Alisa i Gabriel
Prema riječima gospođe Draper, Richard Dearman je seksualno poremećen i ponašao se nasilno prema njoj i djeci dok su bili u vezi. 2007. godine Dearman je konačno morao napustiti njihov obiteljski dom. Međutim, nekoliko godina nakon toga, nastavio je vrebati djecu, pojavljivati se u njihovoj školi, prodavaonici, a nekoliko puta je i provalio u kuću gospođe Draper. Od 2006. do 2010. policija je izlazila na uviđaj pet puta, i podnešena su tri izvješća o zlostavljanju gospođe Draper. Ovo je njeno svjedočenje:
Povijest oca zlostavljačaTijekom ljeta 2014., novi partner gospođe Draper, gospodin Christie, zatekao je djecu u seksualnim igrama ne samo međusobno, nego i sa psom - njihovim kućnim ljubimcem. To otkriće navelo je Christieja da razgovara s djecom što je i snimio video kamerom. Djeca su tom prilikom dala šokantne i veoma detaljne opise užasnog seksualnog zlostavljanja i žrtvovanja u koje je bio upleten njihovog otac i, prema njihovim iskazima, osoblje osnovne škole Christchurch u Hampsteadu koju su polazila. Djeca su također navela učešće drugih roditelja, advokata, doktora, školske medicinske sestre, te osoblja Savjetništva obiteljskog suda i socijalnog centra, vladine ustanove koja bi se trebala brinuti o sigurnosti i dobrobiti djece koja su upletena u obiteljske sudske sporove.
Gospodin Dearman nikada nije financijski skrbio za svoju djecu, osim što mu je odbijano £10 mjesečno u proteklih 3 do 4 godine. Kod kuće im je posvećivao vrlo malo vremena, nikad se nije igrao s njima ili im pročitao knjigu. Jedina igra koju je s njima volio igrati bila je ”igra škakljanja”. To mi nije bilo drago jer se uvijek završavalo u nekoj formi zlostavljanja. Na primjer, on ne bi prestajao sa škakljanjem iako su ga djeca vrišteći molila da stane. Uz to, obično bi započinjao ovu čudnu igru kasnije uvečer, kada su djeca već bila okupana i spremna za spavanje. To bi ih učinilo razdražljivim i te situacije su u pravilu završavale našim svađama jer sam željela zaštiti djecu.
Štoviše, James je odjednom počeo mrziti Dearmana. Ovaj je na to odgovorio ponižavanjem i kažnjavao ga na čudne načine. Na primjer, dok sam bila na poslu ili u kupovini zaključao bi ga i dao mu kantu da u nju vrši nuždu. To je uvijek izazivalo svađe.
Uz to je i mene seksualno zlostavljao. Tjerao me na analni seks, a jednom je također kupio gigantski falus i nagovarao me da ga koristim. Više puta me je pokušao navesti da gledam pornografiju na internetu.
Usprotivila sam se tim perverzijama, bacila falus u smeće i naredila mu da pokupi svoje stvari iz moje kuće i da se više nikada ne vraća (2007.). Međutim, on se nakon toga pojavio u školi ”da iznenadi” djecu, često nas je pratio pojavljujući se niotkud: u parku, na putu do škole ili dućana.
Puno puta sam ga upozorila da prestane to raditi. Ali on je zahtijevao da vidi djecu. Puno puta se pojavljivao na vratima nenajavljen, a nekoliko puta je ušao na sporedna vrata. Jednom prilikom je bio nasilan i napao je moju majku vrišteći i udarajući je. Pobjegao je prije nego sam pozvala policiju.
Kako se njegovo vrebanje nastavilo, zatražila sam po hitnom postupku sudski nalog i dobili smo uredbu o sprečavanju zlostavljanja koja je inicijalno vrijedila mjesec dana, a zatim je produžena na 8 mjeseci dok se stvari ne riješe na sudu.
Poslala sam Alisu u Rusiju kod svojih roditelja. Nažalost, njena putovnica je istekla i morala je tamo ostati duže nego što sam mislila. Tjedan dana poslije mog zahtjeva, njegovi advokati zatražili su odredbu o zabrani raspolaganja s djecom jer je tvrdio da ih pokušavam odvesti u drugu zemlju. Taj zahtjev je odbačen i trenutno ne postoji takva važeća odredba.
Dearman je onda zatražio kontakt s djecom sudskim putem. To mu je na kraju dodijeljeno unatoč mojoj zabrinutosti za sigurnost djece. Počeo ih je redovno viđati, svake subote od 10 ujutro do 6 popodne.
Međutim, ti susreti se uopće nisu odvijali kako treba. Dearman je stalno vraćao djecu jako kasno. Odbijao je moje savjete u vezi njihove ishrane i vraćao obroke koje bi za njih pripremila.
Alisa i Gabriel su se često obolijevali za vrijeme tih susreta. Puno puta su povraćali dok su bili kod njega ili po povratku kući. Ponekad su se žalili na glavobolje ili mučninu u trbuhu. Za to sam krivila hranu koju im je davao.
Moji advokati slali su bezbrojne podsjetnike, tražeći od njega da ne hrani djecu prerađenim namirnicama prepunim šećera. Jednom prilikom Alisa je dobila visoku temperaturu i jedva se mogla micati. Zamalo sam je morala odvesti na hitnu pomoć.
Ne samo da su se djeca od njega vraćala kući bolesna, nego je i njihovo psihičko i emotivno stanje nakon tih susreta svaki put bilo očajno. Veliki broj puta nisu bila u stanju ići u školu u ponedjeljak ili cijeli prvi dio tjedna što se počelo odražavati na njihovo obrazovanje.
Na tim video zapisima, Gabriel i Alisa pokazuju prilično nenormalno znanje o seksualnim aktivnostima odraslih i daju detaljne opise navodnih tjelesnih obilježja na genitalijama svojih zlostavljača. U jednom dijelu Alisa je opisala kako je njen otac, Richard Dearman, držao svoju ruku na njenoj ruci "zato što nismo dovoljno jaki, i zato što je tu kralježnica, moj otac, RD, držao je našu ruku i odsjekao bebinu glavu i ako ju je dodirnuo obrisao je otiske prstiju".
Ovdje možete vidjeti cijelu seriju video zapisa.
Početkom rujna 2014., gospođa Draper obavijestila je policiju o svjedočanstvima svoje djece i podnijela video zapise kao dokaz. To je započelu istragu. Medicinska istraga je potvrdila da su djeca bila seksualno zlostavljana i ustanovljene su ozbiljne ozljede unutar njihovih rektuma. Rađena je i analiza kose kako bi se ustanovilo jesu li djeca drogirana, ali gospođa Draper tvrdi kako joj nikad nisu pokazani rezultati tih ispitivanja. 11. rujna Gabriel i Alisa su stavljeni pod zaštitnu skrb i nakon šest dana gospođa Draper je obaviještena da su djeca povukla svoje optužbe. Policija u Barnetu je obustavila istragu na osnovu tog povlačenja optužbi i na osnovi toga da su ostali navodi djece (uključujući tajne sobe za zlostavljanje u školi i McDonalds restoranu) bili lažni.
Kako se čini, policijska istraga je zaključila da su optužbe bile izmišljene i da je djecu na to vjerovatno naveo gospodin Christie (njegov glas se može čuti na video zapisima). Službena izjava koju je podnio policijski službenik u mirovini K. Wilson, koji je imao pristup dijelovima policijskog izvještaja, je prilično kritična u vezi s cijelokupnom istragom:
Kategorička tvrdnja da su djeca navođena (kako piše u policijskom izvješću), što mislim da je zaključak socijalne službe, je jednostavno neodrživa.Djeca su trenutno pod starateljstvom socijalne službe. Majci je dozvoljeno da ih vidi jednom u dva tjedna, dok je ocu dozvoljeno da ih viđa jednom tjedno. Od rujna do prosinca 2014., bila su tri ročišta na obiteljskom sudu i tom prilikom su oba roditelja dala svoje izjave. Dvanestodnevno saslušanje s ciljem utvrđivanja činjenica zakazano je za 16. veljače ove godine na Kraljevskom sudu u Londonu. Bit će održano u tajnosti.
Dijelovi istrage su provedeni u cilju dokazivanja ili opovrgavanja dječjih navoda, međutim najveći dio istrage izgleda da naginje prema opovrgavanju da su se zločini dogodili. [...]
Ova istraga nije se pozabavila činjenicom da djeca tvrde da su bila zlostavljana i odakle im takav ”odrasli” jezik. Jedino objašnjenje koje istraga daje je da ih je Christie, trenutni partner njihove majke, naveo na takve iskaze.
Ostala osumnjičena lica koje su djeca navela, a radi se o službenim licima, nisu bila formalno ispitana.
Istražitelji ne bi smjeli pretpostavljati da su navodi djece neistiniti, samo zato što se čine nevjerovatnim ili naizgled smiješnim. Ako izjava izgleda lažno i za to se treba naći dokaza.
Mislim da istraga nije smjela biti zatvorena u ovom momentu, bez daljnjeg ispitivanja i provjeravanja navoda.
Kontekst cijele priče
Dok je dobar dio onoga što djeca tvrde u video zapisima vjerovatno plod njihove mašte - kao npr. da je 100 roditelja učestvovalo u zlostavljanju ili da se to događalo u McDonaldsu i Strarbucks kafiću, prema policijskom izvješću djeca jesu bila zlostavljana. I to se dogodilo u zemlji (Ujedinjenom kraljevstvu) koja ima podužu tradiciju seksualnog zlostavljanja djece od strane ljudi na pozicijama moći i utjecaja.
Dokument Nacionalnog društva za prevenciju okrutnosti prema djeci (NSPCC), iz 1990., što je bila i tema novinskog izvještaja Libby Jukes i Richarda Ducea iz londonskog Timesa, pod nazivom "NSPCC tvrdi da je ritualno zlostavljanje djece prisutno", nalazi da je od 66 timova službi za zaštitu djece u Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj, 14 timova primilo pritužbe o ritulanom zlostavljanju djece. Dok je 7 timova direktno radilo s djecom koja su ritualno zlostavljana, ponekad i u grupama od 20 djece.
Peter McKelvie, bivši šef britanske Službe za zaštitu djece, nedavno je podigao alarm u vezi s onim što je on nazvao VIP pedofilska skupina koja zlostavlja djecu 65 godina i uključuje barem 20 visoko pozicioniranih dužnosnika britanskih institucija, uključujući i osobe povezane s kraljevskom porodicom. McKelvie je rekao sljedeće za BBC:
U proteklih 30 godina, i duže, dječje žrtve zlostavljanja su direktno ukazale na ljude s vrha veoma moćnih institucija ove zemlje, uključujući političare, sudce, visoke vojne dužnosnike, pa čak i ljude koji su u vezi s kraljevskom porodicom.Spomenimo i ozloglašeni Elm pansion u jugozapadnom Londonu gdje su bogati i utjecajni dolazili zlostavljati dječake tijekom 70-ih i 80-ih. Jedan od potvrđenih gostiju tog pansiona bio je Cyril Smith, živahni poslanik Liberalne stranke u parlamentu težak skoro 200 kila. Angažirani magazin Private Eye sugerirao je da je britanska služba sigurnosti zaustavila istragu o Smithu tijekom 70-tih kako bi se izbjeglo urušavanje koalicijske vlade liberala i laburista. Nakon njegove smrti, prošlog mjeseca, bivši britanski ministar unutrašnjih poslova Leon Brittan optužen je od strane laburističkog poslanika Toma Watsona za "višestruka silovanja djece" u tom pansionu. Watson tvrdi da je razgovarao s dvoje ljudi koje je Brittan zlostavljao. U listopadu 2012., Watson je rekao u Donjem domu parlamenta da bi se policija trebala "pozabaviti jasnim dokazima koji indiciraju jaku mrežu pedofila povezanu s parlamentom i kućnim brojem 10 (adresa ureda premijera UK-a, op.prev.)."
Dva novinara, bivši urednik vijesti za Surrey Comet i bivši urednik časopisa Bury Messenger - izjavili su u studenom 2014. da su tijekom 80-tih dobili takozvane D-naputke, tj. upozorenja od vlade da ne objavljuju materijal koji može ugroziti nacionalnu sigurnost, kao odgovor na njihovo istraživanje o političarima koji su dolazili u Elm pansion.
Nedavno je jedna od žrtava iste vestminsterske skupine pedofila istupila svojim svjedočanstvom o zlostavljanju od strane elite:
Žrtva navodne vestminsterske pedofilske skupine koja je bila aktivna prije skoro 3 decenije, tvrdi da je vidio konzervativnog poslanika kako je zadavio dječaka na jednoj od "zlostavljačkih zabava".Otac Gabriela i Alise, Ricky Dearman, optužen je za fizičko i seksualno zlostavljanje. Ukoliko je istinita, gore navedena ”Nickova” izjava, o tome kako je njegov otac bio taj koji ga je isporučio vestminsterskoj pedofilskoj grupi, mogla bi nam dati ideju koliko istine ima u naizgled nevjerovatnim navodima Gabriela i Alise. Uz to možemo pretpostaviti da bi pedofilni političari uložili priličan napor da svoje nastrane sklonosti zadrže u tajnosti, što znači da su lako mogli namjerno izmanipulirati i zbuniti užasno istraumatiziranu djecu servirajući im priču u koju nitko neće povjerovati jer se njeni ključni aspekti lako mogu opovrgnuti.
Žrtva, koja je nazvana "Nick," u detalje je opisao ubojstvo dvanestogodišnjeg dječaka policiji, te The Sunday People and Exaro istražnoj agenciji, i izjavio da su još dva druga dječaka ubijena od strane zlostavljača.
On tvrdi da je prvi put zlostavljan kada mu je bilo 11 godina, na božićnoj zabavi, gdje su njemu i ostaloj djeci naredili da ne smiju pričati međusobno.
On kaže: "Pitali su nas želimo li piće. To je uvijek bio whisky. Oba poslanika su bila brutalna. Mene su silovali u kadi, dok mi je glava bila pod vodom."
Nik tvrdi da je prvi koji je preminuo bio dječak od 10 ili 11 godina, kojeg je jedan od zlostavljača namjerno zgazio automobilom. Nick kaže da je tu smrt shvatio kao upozorenje da nikome ne priča o zlostavljanju koje je doživio.
Nick je također izjavio da ga je pedofilskoj skupini poslanika i drugih moćnika predao njegov okrutni otac, i da su njega i druge dječake često kupili "luksuznim limuzinama sa šoferom" i odvozili na "zabave zlostavljanja" na raznim lokacijama uključujući stambenu zgradu u blizini parlamenta.
Dok zlostavljači ulažu krajnji napor da sakriju svoju nastranost, u isto vrijeme sam obim njihove nastranosti i zlostavljanja služi kao zaštita od razotkrivanja. Uz to, mnogi od tih zlostavljača su izgleda vladini službenici ili na pozicijama autoriteta. Tko bi ikada povjerovao da bi ijedno normalno ljudsko biće, a kamoli neko na poziciji autoriteta bilo u stanju silovati malog dječaka, a zatim ga udaviti? I dok ovo pišemo osjećamo nastojanje razuma da ovakve priče svrsta u nevjerovatne izmišljotine i u domenu teorija zavjere. Pa ipak, izgleda da su britanski ”javni službenici” u prošlosti radili (i vjerovatno još uvijek rade) takva nastrana i neljudska zlodjela.
Ovo užasno zlostavljanje najslabijih u britanskom društvu od strane britanskih političara zapravo je odraz britanske politike prema najslabijima i najranjivijima širom svijeta. Baš kao što vestminsterski političari ”proždiru” britansku djecu, oni proždiru energiju i živote djece širom svijeta kroz umješanost britanske vlade u vojne napade na uglavnom nemoćne ljude u drugim zemljama.
Priče poput ispovijedi Alise i Gabrijela su bezbrojne. Većina ostane skrivena od javnosti, a mnoge se od tih priča (možda i većina) završe ozbiljnim propustima sudskog sistema. I dok ovih dana nitko pametan ne drži previše do suda javnosti, još manje se možemo osloniti na sudove za koje se uvijek iznova pokazuje da ih kontrolira izopačena i korumpirana politička elita. Upravo zbog toga, malo je razloga da ne otkrijemo detalje ove priče o Alisi i Gabrielu, unatoč činjenici da je sudski proces još uvijek u toku.
Bez obzira na rezultat sudskog saslušanja 16. veljače, Gabriel i Alisa jesu, i ostat će žrtve. Baš kao i mnogo druge djece širom svijeta.
Jemenski dječak poginuo u napadu bespilotnih letjelica, samo nekoliko mjeseci nakon što je novinarima rekao kako se užasno boji ”mašina smrti” koje vrebaju s neba.Mohammed Tuaiman, također ubijen od strane zapadnjačkih pedofilskih političara.
Jemenski dječak koji je poginuo u napadu bespilotnih letjelica, svega nekoliko mjeseci ranije za britanske novine je pričao o svom strahu od ”mašina smrti” s neba. Mohammed Tuaiman, 13 godina, za Guardian je opisao kako se on i njegovi prijatelji i susjedi iz sela al-Zur village u pokrajini Marib, strašno boje dronova koji kruže nebeskim prostorom.
"Puno djece u ovim krajevim ne može spavati zbog noćnih mora, a neki sada imaju i mentalne probleme”, rekao je.
Komentari čitatelja
na naše novosti