
Ova otkrića ukazuju na postojanje Pontske ploče, koja je nekoć obuhvatila četvrtinu današnjeg Tihog oceana. Prema procjenama istraživača, ova ploča datira 160 milijuna godina unatrag, u doba postojanja velikog oceana između Euroazije i Australije, koji je bio povezan s Antarktikom kao dio superkontinenta Pangea.
U procesu raspadanja Pangee, Pontsku ploču su "progutale" druge ploče koje su donijele Borneo i Filipine na njihove današnje položaje. Van de Lagemaat je koristila podatke prikupljene na terenu kako bi rekonstruirala kretanje tektonskih ploča u regiji spoja, poznatoj kao Junction Region, koja prolazi kroz Japan, Borneo, Filipine, Novu Gvineju i sve do Novog Zelanda, prenosi Science Alert.
Potvrđena predviđanja
Ovo je složeno područje tektonskih ploča na Zemlji. Umjesto korištenja rijetkih paleogeomagnetskih podataka (zapis starih magnetskih polja Zemlje sačuvan u stijenama) za orijentaciju ploče Filipinskog mora, istraživači su se odlučili za drugačiji pristup. Analizirali su zapadnopacifičko područje, uključujući superkontinent Panthalassu, preteču Pangee, kako bi rekonstruirali pomicanje ploča unatrag do jurskog razdoblja. Pretpostavili su najjednostavniji scenarij tektonskih ploča koji je odgovarao geološkim opažanjima, prenosi Science Alert.
"Pretpostavili smo najjednostavniji model ploča s najmanjim brojem granica ploča potrebnih za objašnjenje današnje geologije", ističu istraživači u svom radu. Ovo otkriće potvrđuje predviđanja koja su se temeljila na anomalijama u seizmičkim podacima. Ti podaci su ukazivali na ostatke stare ploče koja je potonula duboko u Zemljine unutarnje slojeve, mijenjajući putanju potresa u regiji.
Ostatci hipotetske Pontske ploče pronađeni su i u Palawanu, otoku na Filipinima, i Južnom kineskom moru, što se poklopilo s formacijama stijena na Borneu proučavanim sa strane van de Lagemaat.


Komentari čitatelja
na naše novosti