Izraelski saveznici ne samo da zatvaraju oči pred poljima ubijanja u Gazi. Oni su navijali za krvoproliće, davali diplomatsko pokriće i snabdjevali oružjem...
gaza
Izrael poziva zapadne države da se okupe na njegovu stranu dok se Međunarodni sud pravde priprema da ove sedmice sasluša slučaj Južnoafričke Republike da Izrael čini genocid u Gazi.

Pretorija traži od suda da izda hitnu zabranu kojom bi Izrael naložio da zaustavi svoj vojni napad na malu enklavu, kako bi izbjegao daljnje žrtve.

Poznato je da je Izrael do sada ubio oko 23.000 Palestinaca, većinom žena i djece, a vjeruje se da još mnogo hiljada leži pod ruševinama. Desetine hiljada je teško ranjeno. Većina stanovništva izgubila je svoje domove zbog tromjesečne kampanje bombardovanja.

Izrael je intenzivno i više puta gađao navodno "sigurne zone" u koje je naredio palestinskim civilima da pobjegnu.

Uništila je gotovo svu infrastrukturu Gaze i blokira većinu pomoći da stigne do enklave. Glad i bolesti će vjerovatno brzo povećati broj umrlih.

Južnoafrički podnesak od 84 stranice tvrdi da izraelska kampanja bombardovanja i opsada krši Konvenciju o genocidu iz 1948., koja definira genocid kao "djela počinjena s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa".

Izrael očekuje podršku zapadnih prijestolnica jer se od presude Izraelu moraju bojati gotovo koliko i sam Izrael. Oni su čvrsto podržavali ubijanje, a posebno su SAD i Velika Britanija slale oružje koje se koristi protiv naroda Gaze, što oboje čini potencijalnim saučesnicima.

Prema depeši izraelskog ministarstva vanjskih poslova, koja je procurila na web stranicu Axios, Izrael se nada da će, s obzirom na poteškoće u pravnom postupku u odbranu svojih postupaka, umjesto toga pobijediti diplomatskim i političkim pritiskom na sudije.

Bidenova administracija prednjačila je krajem prošle sedmice u odbacivanju detaljnog pravnog podneska Južne Afrike kao "nevažećeg, kontraproduktivnog i potpuno bez ikakve činjenične osnove".

Zapadnoj publici bi to zvučalo očigledno smiješno da im je omogućeno ozbiljno izvještavanje o Gazi. Ali Izrael je snažno ograničavao pristup enklavi, dok je tamo ubijao palestinske novinare neviđenom brzinom kako bi zaustavio njihovo izvještavanje.

Osim toga, zapadni mediji se voljno - i potajno - podvrgavaju teškom izraelskom cenzurnom režimu.

Poticanje na genocid

"Strateški cilj" Izraela na sudu, prema depeši koja je procurila, jest odvratiti suce od donošenja odluke da se radi o genocidu. Ali hitnija je potreba Izraela da spriječi Haaški sud da naredi privremeni prekid napada.

Izraelski zvaničnici će tvrditi, izvještava Axios, da njegov kontinuirani napad na Gazu nisu prešli prag genocida, što zahtijeva "stvaranje uvjeta koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva, zajedno sa namjerom da se ono uništi".

Izrael će pokušati uvjeriti suce da je nastojao povećati humanitarnu pomoć Gazi i minimizirati žrtve civila.

Njegov argument je suprotan dokazima koje je Južna Afrika prikupila.

Njegov podnesak sadrži devet stranica izjava izraelskih čelnika koje pokazuju jasnu genocidnu namjeru, uključujući izjave premijera Benjamina Netanyahua, visokih ličnosti u kabinetu, predsjednika Isaaca Herzoga i mnogih aktivnih i bivših izraelskih vojnih zapovjednika.

Giora Eiland, savjetnica ministra ratnog vijeća Bennyja Gantz, nazvala je cilj Izraela stvaranje "uslova u kojima život u Gazi postaje neodrživ". Glasnogovornica izraelske vojske je od samog početka izjavila da je cilj bio nanijeti "maksimalna šteta" Gazi.

Herzog sugerira da je cjelokupno civilno stanovništvo legitimna vojna meta, dok Netanyahu Palestince naziva "Amalekom", biblijskim neprijateljem. U Starom zavjetu Bog zapovijeda Izraelcima da unište Amalečane, "ubijajući muškarce i žene, djecu i dojenčad".

Jedna od odredbi Konvencije o genocidu je apsolutna zabrana poticanja na genocid. Najviši izraelski političari i vojni zapovjednici neosporno su prekršili taj dio konvencije.

Pismo izraelskom glavnom tužitelju prošlog tjedna od skupine izraelskih akademika, odvjetnika, aktivista za ljudska prava i novinara naglasilo je to. Upozorili su da je poticanje na genocid postalo "svakodnevnica u Izraelu".

U pismu se dodaje:

"Normalizirani diskurs koji poziva na uništenje, brisanje, devastaciju i slično može utjecati na način na koji se vojnici [u Gazi] ponašaju."


Više od 200 Izraelaca, uključujući Ofera Cassifa, zastupnika u Knessetu ispred stranke Demokratskog fronta za mir i jednakost (Hadash-Ta'al), potpisalo je peticiju kojom žele podržati tužbu Južne Afrike i predat će je Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

U tekstu peticije, za koju se očekuje da će biti dostavljena sudu sljedećeg četvrtka, stoji:
"Materijali koji se pojavljuju u tužbi su užasni i vjerodostojni. Izrael zaista poduzima sistematske i temeljite mjere za eliminaciju, izgladnjivanje, zlostavljanje i raseljavanje stanovništva Gaze. Provodi politiku brisanja mogućnosti za život, što vodi u genocid. Sistematski ubija široke slojeve stanovništva u Gazi, uključujući ugledne članove akademske zajednice, pisce, doktore, medicinsko osoblje, novinare i obične građane."



Skidanje rukavica

Ali dehumanizacija - preteča genocida - nije jedini problem.

Izraelsko krivično gonjenje onoga što on naziva "ratom za iskorijenjivanje Hamasa" u potpunosti je ispunilo vlastitu definiciju genocida. "Uvjeti koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva" već su se stvarali mnogo prije nego što je Izrael pokrenuo napad odmah nakon što se Hamas probio iz Gaze 7. oktobra. Oko 1.140 Izraelaca i drugih državljana ubijeno je u pokolju koji je uslijedio.


Kontekst je uglavnom zaboravljen na ono što se dešava u enklavi: zvaničnici Ujedinjenih naroda su prije skoro deset godina upozorili da je izraelska opsada Gaze - koja sada traje 17 godina - osmišljena da enklavu učini "nenastanjivom".


Drugim riječima, Izrael je upravo "stvarao uvjete koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva".

Čak i prije svog sadašnjeg, produženog napada, Izrael je postavio ozbiljna ograničenja na pristup vodi za 2,3 miliona stanovnika enklave. Kao direktan rezultat, preveliki vodonosnici ispod Gaze dopuštali su morsku vodu, čineći pitku vodu enklave neprikladnom za ljudsku upotrebu.

Slično je nedostajalo hrane. Izraelske grupe za ljudska prava uspjele su još 2012. godine objaviti tajni dokument koji pokazuje da je vojska strogo kontrolirala hranu koja ulazi u Gazu od 2008. nadalje. Kao rezultat toga, dvije trećine stanovništva je bilo nesigurno u hranu, a svako 10. dijete je zaostajalo u razvoju zbog neuhranjenosti. Cilj je bio da se izazove dugotrajno siromaštvo hranom, efektivno stavljanje stanovništva na dijetu gladovanja.

Ponovljeni izraelski napadi na Gazu u proteklih 15 godina - ono što Izrael naziva "košenjem trave" - ​​uništili su mnoge njegove domove i veliki dio infrastrukture, stvarajući sve veću pretrpanost i nehigijenske uvjete.

Izraelsko ponovljeno bombardiranje jedine elektrane u Gazi i njegovo gušenje u opskrbi dodatnom energijom ograničilo je struju na nekoliko sati dnevno.

Izraelska opsada blokirala je ulazak lijekova i medicinske opreme u enklavu, često otežavajući ili onemogućavajući ozbiljna zdravstvena stanja. A s obzirom na ograničenja koja su nametnuli Izrael za uvoz i izlazak robe iz Gaze, ekonomija je već bila u ruševinama, sa skoro polovinom stanovništva nezaposleno.

Davno, još 2016. godine, šef izraelske vojne obavještajne službe, Herzi Halevi, upozorio je da bi katastrofa koju je Izrael planirao u Gazi mogla eksplodirati u njenom licu - kao što je zaista i bilo 7. oktobra.

Izraelsko tromjesečno divljanje jednostavno je ubrzalo i pojačalo svu genocidnu politiku koja je odavno uspostavljena. Hamasov proboj je jednostavno dao Izraelu dozvolu da skine rukavice.

Gaza 'nenaseljiva'

Zbog toga je šef UN-ovog odjela za humanitarna pitanja Martin Griffiths prošle sedmice izjavio da je Gaza dostigla tačku u kojoj je zaista "nenaseljiva".

Dodao je: "Ljudi se suočavaju s najvišim nivoom nesigurnosti hrane ikada zabilježenim. Glad je iza ugla."

S obzirom da je velika većina stanovništva ostala bez krova nad glavom i većina bolnica više ne radi, zarazne bolesti se šire.
gaza
© Stringer/AFPLiječnik pregledava štetu na odjelu nakon izraelskog bombardiranja u bolnici Nasser u Khan Younisu, na jugu Pojasa Gaze, 17. prosinca 2023.
Izraelska politika "potpune opsade" značila je da pomoć nije mogla ući. Prema Griffithsu, Izrael je uništio puteve, blokirao komunikacijske sisteme i pucao na kamione UN-a i ubijao humanitarne radnike.

Vraćajući se iz posjete graničnom prelazu s Egiptom, dva američka senatora primijetila su tokom vikenda da je Izrael nametnuo nerazumne uvjete stvarajući beskrajna kašnjenja koja su spriječila pomoć da stigne do naroda Gaze.

Drugim riječima, Izrael je sada uspješno "stvorio uvjete koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva".

Cilj Konvencije o genocidu iz 1948. godine, sastavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata i nacističkog holokausta, nije bio jednostavno kažnjavanje onih koji provode genocid.

Osmišljen je da pomogne u identifikaciji genocida u njegovim ranim fazama i stvori mehanizam - putem presuda Međunarodnog suda pravde - kojim bi se mogao zaustaviti.

Drugim riječima, svrha slučaja Južne Afrike nije da arbitrira o tome šta će se dogoditi nakon što Izrael uništi Palestince u Gazi, kako se čini da previše posmatrača zamišlja. To je spriječiti Izrael da uništi narod Gaze prije nego što bude prekasno.

Na osnovu čudne logike, izraelske pristalice impliciraju da je optužba za genocid neopravdana jer pravi cilj nije istrijebiti Palestince u Gazi, već ih navesti na bijeg.

Izraelski lideri su ohrabrili ovu pretpostavku. U intervjuu u nedjelju, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir primijetio je da će stanovništvo Gaze - nakon što je bombardovano, ostavljeno bez krova nad glavom, izgladnjelo i ranjivo na bolesti - "stotine hiljada sada otići". Dvolično je ovo nazvao "dobrovoljnim" masovnim iseljavanjem.

Ali takav ishod - sam po sebi je zločin protiv čovječnosti - u potpunosti ovisi o tome da Egipat otvori svoje granice kako bi Palestincima omogućio da pobjegnu sa polja ubijanja. Ako Kairo odbije da se podvrgne izraelskoj nasilnoj ucjeni, to će biti izraelske bombe, glad koju je izazvao i smrtonosne bolesti koje je oslobodio koje će desetkovati stanovništvo Gaze.

Međunarodni sud pravde ne smije prihvatiti pristup čekanja i vidjeti, razmišljajući vode li izraelska kampanja bombardiranja i opsada do istrebljenja ili "samo" do etničkog čišćenja. To bi međunarodno humanitarno pravo lišilo svake važnosti.

Linija u pijesku

Ako Izrael i njegovi zapadni saveznici ne uspiju natjerati sud da se pokori, a slučaj Južne Afrike bude prihvaćen, neće samo Izrael biti u pravnim poteškoćama.

Sudska presuda o genocidu će nametnuti obaveze drugim državama: i da odbiju da pomognu u genocidu u Izraelu, kao što je pružanje oružja i diplomatskog pokrića, i da sankcionišu Izrael ako se ne povinuje.

Privremena naredba o zaustavljanju izraelskog napada poslužit će kao linija u pijesku. Jednom donesena, svaka država koja ne postupi po zabrani riskira da postane saučesnik u genocidu.

To će Zapad staviti u ozbiljne pravne okove. Uostalom, nije samo zatvarao oči pred genocidom u Gazi; aktivno ga je bodrio i u njemu sudjelovao.

Lideri u Velikoj Britaniji kao što su premijer Rishi Sunak i opozicioni lider Keir Starmer čvrsto su se protivili prekidu vatre i koristili su svoj utjecaj iza središnjeg stuba izraelske genocidne politike: "potpune opsade" Gaze zbog koje je stanovništvo gladovalo i suočavalo se sa smrtonosnim epidemijama .

Britanska i američka vlada odbile su sve pozive da se zaustave protok oružja. Bidenova administracija je čak zaobišla Kongres kako bi ubrzala isporuku oružja Izraelu, uključujući neselektivne "glupe" bombe koje uništavaju civilna područja.


Komentar: "Glupe" bombe su nenavođene bombe koje uvelike povećavaju rizik od promašaja zadane mete.


Ambasadorka Izraela u Velikoj Britaniji, Tzipi Hotovely, redovno je izvještavana od strane britanskih medija dajući genocidne izjave. Samo prošle sedmice, kada je jedan novinar priupitao da izgleda da poziva na uništenje cijele Gaze - svake škole, džamije i kuće - odgovorila je: "Imate li neko drugo rješenje?"

Britanski i američki mediji dali su vrijeme za emitiranje izraelskih zvaničnika koji otvoreno podstiču genocid.

Sve bi to moralo stati odmah nakon presude. Od policije u zapadnim zemljama bi se očekivalo da istražuje, a sudovi krivično gone one koji podstiču na genocid ili daju platformu za poticanje.

Od država bi se očekivalo da uskrate Izraelu oružje i uvedu ekonomske sankcije Izraelu - kao i svim državama koje su u dosluhu u genocidu.

Izraelski zvaničnici bi rizikovali hapšenje zbog putovanja u zapadne zemlje.

Dvostruki standardi

U praksi se, naravno, ništa od toga neće desiti. Izrael je Zapadu previše važan - kao projekcija njegove moći nad naftom bogatog Bliskog istoka - da bi ga žrtvovao.

Bidenova administracija će blokirati svaki pokušaj da se provede presuda o genocidu kroz Vijeće sigurnosti UN-a.

U međuvremenu, Ujedinjeno Kraljevstvo, zajedno sa Kanadom, Njemačkom, Danskom, Francuskom i Holandijom, već su demonstrirali koliko su nepokolebljivi u pogledu vlastitih dvostrukih standarda.

Prije nekoliko sedmica podnijeli su zvanične argumente Međunarodnom sudu pravde da Mjanmar čini genocid nad etničkom grupom Rohingya. Njihov centralni argument je bio da su Rohingya bili podvrgnuti "ishrani za puko preživljavanje, sistematskom protjerivanju iz domova i uvođenju osnovnih medicinskih usluga ispod minimalnih zahtjeva".

Ali nijedna od ovih zapadnih država ne podržava podnošenje Južne Afrike za genocid istom sudu - iako su uvjeti u Gazi koje je stvorio Izrael još gori.

Istina je da će sudska presuda o genocidu otvoriti pandorinu kutiju za Zapad i njegovu spremnost da prihvati da se odredbe međunarodnog prava odnose i na njega.

Izrael je sve činio da se učini jasnim međunarodno pravo u Gazi više od jedne decenije. Sada se razmetljivo razmeće svojim počinjenjem zločina genocida, kao da izaziva svijet da ga zaustavi.

Sramotno, to poništava same međunarodne zaštitne mjere koje su postavljene da bi se zaustavilo ponavljanje nacističkog holokausta.

Hoće li Zapad prkositi Izraelu ili sudu? Poslijeratni konsenzus koji služi kao temelj međunarodnog prava - već poljuljan neuspjehom u rješavanju ratnih zločina Zapada u Iraku i Afganistanu - na rubu je potpunog kolapsa.

I niko neće biti sretniji s tim ishodom od države Izrael.

(TBT, MEE)