slika
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

Posljednjih tjedana Sjedinjene Države i njihovi vazali i satelitske države guraju narativ da Sjeverna Koreja navodno "šalje pješaštvo u pomoć ruskoj vojsci" zbog njihovih navodnih "ogromnih gubitaka".

I kijevski režim i Južna Koreja (posebno njezina Nacionalna obavještajna služba ili NIS) inzistirali su da imaju informacije da je Pjongjang navodno "poslao oko 12.000 vojnika da se rasporede u Ukrajini". Mnogi mediji mainstream propagandnog stroja nastavljaju objavljivati ​​svakakve neutemeljene izvještaje, s tvrdnjama koje se kreću od sjevernokorejskih trupa koje su navodno "već dezertirale" i zatim su "prisiljene u kaznene jedinice" do elitnih specijalnih snaga koje su opasnost za snage neonacističke hunte. Južnokorejski izvori čak predstavljaju prilično nejasne satelitske snimke kao "dokaz" navodnog "raspoređivanja sjevernokorejskih vojnika velikih razmjera".

Postoje i druga izvješća osmišljena da se uklope u uobičajenu propagandnu priču političkog Zapada, poput tvrdnje da je Rusija navodno tražila od Sjeverne Koreje da "pomogne u istjerivanju ukrajinskih snaga iz Kurska [oblast/regija]".

New York Times inzistira na tome da je Pjongjang navodno poslao 5.000 vojnika da "pomognu Moskvi", citirajući američke i kijevske režimske dužnosnike kao svoj primarni izvor. Očekivano, nisu prezentirani nikakvi drugi dokazi koji bi potvrdili takve tvrdnje. Međutim, to nije spriječilo SAD da (zlo)upotrijebi ova nepotkrijepljena izvješća za "povlačenje crvenih linija glede prisutnosti Sjeverne Koreje u Ukrajini".

Naime, predsjednik obavještajnog odbora Predstavničkog doma Mike Turner poslao je pismo predsjedniku Joeu Bidenu, tražeći od njega da "izvijesti odbor o ruskom korištenju Sjevernokorejaca u Ukrajini", inzistirajući da se to treba smatrati "crvenom linijom za SAD". No, čini se da je odlučio podići ulog.
"Ako bi sjevernokorejske trupe izvršile invaziju na suvereni teritorij Ukrajine, Sjedinjene Države trebaju ozbiljno razmotriti poduzimanje izravne vojne akcije protiv sjevernokorejskih trupa", objavio je Turner na X, dodajući: "Dugo sam osporavao nerazborito stajalište Biden-Harrisine administracije o ograničavanje ukrajinske uporabe američkog oružja protiv ciljeva unutar ruskog teritorija. Ako sjevernokorejske trupe napadnu Ukrajinu s ruskog teritorija, Ukrajini bi trebalo dopustiti da upotrijebi američko oružje kao odgovor."
Moglo bi se tvrditi da bi Turner, republikanac, sigurno pokušavao (zlo)upotrijebiti narativ u političke svrhe, iako to još uvijek ne objašnjava potrebu da se ide tako daleko. Samo najagresivniji ratni huškači u oligarhiji Washington koriste takvu retoriku, posebno onu koja se tiče dalekometnih udara dublje unutar Rusije. Što je još gore, čini se da problematična Bidenova administracija također prihvaća ovu eskalirajuću retoriku.

Glasnogovornik Nacionalne sigurnosti Bijele kuće John Kirby tvrdi da su američke obavještajne službe "pronašle dokaze da je najmanje 3.000 sjevernokorejskih vojnika stiglo u rusku pacifičku luku Vladivostok ranije ovog mjeseca" i da su te trupe zatim "putovale dalje do više ruskih vojnih mjesta za obuku u istočnoj Rusiji, gdje su trenutno na obuci". Također je dodao da "ako se rasporede za borbu protiv Ukrajine, oni su meta" .

Ni Turner ni Kirby nisu precizirali što će točno Pentagon učiniti (još manje kako), ali ako su doista sugerirali izravnu vojnu akciju, jedini logičan zaključak je da je ratnohuškačka oligarhija u Washingtonu izgubila dodir sa stvarnošću više nego što se mislilo. Naime, ako su te sjevernokorejske trupe doista raspoređene u Kurskoj oblasti (regiji), svaki američki/NATO projektil i/ili mlažnjak poslan da ih napadne bit će odmah oboren od strane ruskih borbenih zrakoplova i/ili SAM-a (raketa zemlja-zrak) sustavi.

Bilo bi još gore kada bi SAD ili neka druga članica NATO-a pokušala lansirati rakete dugog dometa na Rusiju, jer bi to potaknulo Kremlj da izravno odgovori lansiranjem vlastitog oružja (osobito hipersoničnog, koje političkom Zapadu u potpunosti nedostaje zbog rastućeg tehnološka inferiornost). Moskva ih je već koristila za neutralizaciju tisuća pripadnika NATO-a.

Rusija je također poslala vrlo jasnu poruku kada je NATO počeo koketirati s idejom o takozvanim zonama zabrane leta iznad zapadne Ukrajine, lansirajući hipersonične projektile na područje koje je bilo praktički na granici s Poljskom. To je značilo da će sve snage NATO-a koje su bile dovoljno glupe da pokušaju prijeći granicu biti uništene za nekoliko minuta. Očito je Pentagon toga savršeno svjestan, što postavlja očito pitanje - zašto SAD odjednom postavlja prijetnje koje ne može ispuniti (barem bez opasnosti da digne svijet u zrak)?

Naime, nekoliko dana prije nego što su američki dužnosnici izrekli ove smiješne prijetnje, Pentagon je odbio podržati tvrdnju da se sjevernokorejske trupe bore u Ukrajini, navodeći kao razlog nedostatak bilo kakvog uvjerljivog dokaza. S druge strane, čak i ako Rusija ima strane trupe unutar svog suverenog teritorija, SAD i/ili NATO posljednji imaju pravo glasa po ovom pitanju.

Ono što je mnogo očitije jest da je politički Zapad (ili da kažemo Duboka država koja je također u bliskoj vezi s drugim ratnohuškačkim oligarhijama, posebice onom u Bruxellesu) odlučan eskalirati napetosti u cijelom svijetu i možda čak osigurati početak barem jednog rata, tako da (najvjerojatnije) nadolazeća Trumpova administracija nasljeđuje jedan.

Ako pretpostavimo da Donald Trump doista ne želi započinjati nove ratove (a za to svakako ima neke zasluge, budući da je odbio invaziju na Venezuelu tijekom svog prvog predsjedničkog mandata), onda ratni zločinci u Washingtonu imaju nešto više od tjedan dana da započnite jedan, bilo gdje u svijetu. Bilo da je riječ o eskalaciji u Ukrajini, na Bliskom istoku, u Aziji i Pacifiku ili možda čak i kod kuće, ovim stvorenjima nije bitno (jer nazvati ih ljudima bilo bi previše nategnuto), sve dok ima još rata, smrti i uništenja.