Mary_Celeste_as_Amazon
Ova slika iz 1861. godine prikazuje jedrenjak Mary Celeste, autor je nepoznat
Ovo se dešavalo 1872. godine. Trgovački jedrenjak "Dei gratia" naišao je u blizini Azora na neobičan, činilo se lutajući brod. More je bilo potpuno mirno. Na horizontu se, osim lutajućeg broda, ništa nije vidjelo. A brod je bio britanski brigantin "Meri Celest", koji je plovio sporo pri svim razvijenim jedrima.

Mornari sa "Dei gratia" su prešli na njega i odmah ostali zapanjeni jer na brodu nisu našli ni jednog čovjeka. Bio je prazan, ali je sve govorilo da ga je posada nedavno napustila. Na palubi se sušilo rublje, na stolu je stajala šalica sa još toplim čajem i lule koje su se dimile?! U kapetanovoj kabini je na stolu stajao zlatan sat... Pošto su na brodu bili svi čamci za spašavanje, mornari sa "Dei gratia" su počeli da osmatraju more, nadajući se da će naići na neki trag koji bi im objasnio sudbinu posade "Meri Celest". Ali, more je bilo potpuno pusto i tiho.

Drugi oficir na brodu "Dei gratia" - Oliver Devo kasnije je izjavio da je sve izgledalo kao da je posada na brzinu i u panici napustila brod. Mornari su na brodu ostavili sav svoj imetak: garderobu, rublje i slične stvari. Ništa nije nedostajalo, čak ni lule koje su tako dragocjene svakom mornaru. Kapetana "Meri Celest" su na putu pratile žena i kćerka. Kako se čini, njih dvije su nešto ranije napustile brod i ponijele sa sobom nešto svojih osobnih stvari. Nedostajale su brodske knjige, sekstant i kronometar.

A opet, teret koji je prevozio "Meri Celest" bio je netaknut. A to nije bio običan teret: tisuću petsto buradi čistog alkohola! Dakle, nije bilo govora da je posada "Meri Celest" žrtva gusarskog napada. Nijedan gusar ne bi ostavio tako dragocjenu robu. Na brodu nije bilo tragova borbe ili pobune. Također, nisu nađeni tragovi ni dokazi o kolektivnom ludilu posade. U kuhinji je još gorjela vatra, a mačka na koju su naišli nije bila izgladnjela.

Vlasti su, naravno, izvršile detaljnu istragu. Specijalna komisija je pregledavala brod i otkrila nekoliko zbunjujućih stvari. Na trupu "Meri Celest" otkriveni su tragovi koji su govorili da se brod morao sudariti sa nečim nepoznatim. Bile su to ogrebotine nekim oštrim predmetom ili nečega što je potonulo. Tragovi su bili sa svake strane na visini od pedeset centimetara od linije porinuća. Da li je to bio trag nekog broda koji se suviše opasno približio "Meri Celest"? To je bilo vrlo čudno.

Prvo - odakle udarac sa obje strane broda? Drugo - taj tajanstveni brod morao bi da bude nešto nalik podmornici (1872. godine !!!), pa da posle otmice posade nestane tako brzo da "Dei gratia" ništa ne primijeti. Osim toga, na desnoj strani broda otkrivena je duboka brazgotina, čije poreklo nije utvrđeno i koja nije načinjena nekim tada poznatim oruđem ili instrumentom.

Pošto sudske vlasti nisu bile u stanju da nađu neko prihvatljivo rešenje cijelog slučaja, okrivile su ... kapetana broda "Dei gratia" - Murhauza i njegovu posadu! Optužili su ih da su poubijali cijelu posadu "Meri Celest", a motiv ubojstva je bio vrlo konkretan: nagrada za pronalaženje napuštenog broda i dragocjenog tereta. A trebalo je da ta nagrada bude vrlo visoka.

Istraga je posle izvjesnog vremena prekinuta. Posada sa "Dei gratia" nije mogla 14 godina da zbaci sa sebe sumnju. Tek 1886. godine objavljeni su rezultati laboratorijskih nalaza koji su govorili da nisu nađeni nikakvi tragovi zločina. Nestanak posade "Meri Celest" nikada nije rasvijetljen, a cijeli slučaj sa ovim brodom podrobno je opisan u svim kronikama svjetske plovidbe, a predstavlja jednu od karika u lancu tajanstvenih događaja koje niko nikada nije objasnio.