© Pressreader.comZračna evakuacija. Ranjena žrtva kineske agresije prevožena je do helikoptera Zračnih snaga u tadašnjoj Agenciji za sjeveroistočnu granicu radi evakuacije u bolnicu
Oslanjajući se na deklasificirane zapise CIA-e, diplomatske arhive u Muzeju i knjižnici premijera, Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i dokumente iz Projekta međunarodne povijesti Hladnog rata, ovo ključno istraživanje dovodi u pitanje dugogodišnje narative o sukobu.
Nalazi - "Rasplet geopolitičkih dimenzija kinesko-indijskog sukoba 1962.: Kako su SAD oblikovale kinesko-indijski raskol" - objavljeni su u travnju izdanja časopisa Affairs (Wiley). Autor Lakshman Kumar sa Škole za međunarodne poslove Jindal rekao je za business-line da je cilj Washingtona u to vrijeme bio pojačati napetosti između Indije i Kine te blokirati svako političko približavanje.
PRIMARNI RAZLOG
Studija tvrdi da je primarni razlog Kine za pokretanje ofenzive protiv Indije 1962. bio Tibet. Ovaj potez je učinjen jer su SAD namjerno pretvorile Tibet u političku i psihološku polugu za utjecaj na indijsku vanjsku politiku, razbijanje azijske solidarnosti i uvlačenje regije u sukob usklađen s američkim ciljevima Hladnog rata.
Početkom 1950-ih, SAD su polagale nade u Indiju za strateški savez u Aziji. No, kada se New Delhi odlučio za nesvrstanost, Washington se okrenuo neizravnim metodama njegovanja utjecaja, a Tibet je brzo postao jedna od ključnih točaka pritiska.
Napetosti su se pojačale nakon 1959. kada je Dalaj Lama pobjegao u Indiju. Aktivnost CIA-e naglo se povećala, a sredstva, zalihe i izviđačke misije, neke pokrenute iz Pakistana, tada bliskog američkog vojnog saveznika, bile su usmjerene tibetanskim gerilcima.
Pakistanska suradnja, tvrdi list, omogućila je američkom utjecaju da prodre preko himalajske granice i pridonijela je kineskoj percepciji nastajanja anti-pekinškog saveza.
© Pressreader.comNOVOOTKRIVENI dokumenti pokazuju da je Dalaj Lama bio na platnom spisku CIA-e
Prema studiji, ove tajne akcije nikada nisu bile namijenjene podršci političkoj stvari Tibeta. Umjesto toga, njihova je svrha bila proširiti jaz između Indije i Kine i blokirati svaku mogućnost bilateralnog dogovora.
Memoari bivšeg američkog veleposlanika Johna Kennetha Galbraitha potvrđuju opseg utjecaja CIA-e. Galbraith je opisao obavještajne operacije koje su oblikovale medijske narative, financirale političke skupine i utjecale na rasprave unutar Indije. Kumar to karakterizira kao rano "kognitivno ratovanje", korištenje ideja i percepcija kao strateškog oružja.
VOJNA POMOĆ
Početkom 1960-ih, položaj Indije postajao je sve ranjiviji. Američka vojna pomoć Pakistanu potaknula je utrku u naoružanju na potkontinentu, dok je ovisnost Indije o zapadnoj financijskoj pomoći ograničavala njezinu diplomatsku autonomiju.
Kontradikcija je bila očita: Washington je naoružavao Pakistan čak i dok je pružao financijsku podršku Indiji.
Kada je izbio rat 1962., Kina je interpretirala indijske postupke kroz prizmu godina tajnih američkih aktivnosti u Tibetu, smatrajući Indiju prešutno povezanom sa zapadnim naporima da oslabi utjecaj Pekinga nad Tibetom.
Kako se sukob razvijao, SAD su se brzo pozicionirale kao spasitelj Indije, nudeći vojnu i diplomatsku podršku koja je približila New Delhi zapadnom bloku.
Studija zaključuje da se sukob iz 1962. vodio jednako u području percepcije kao i na bojnom polju. Jedna deklasificirana politička bilješka iz Predsjedničke knjižnice JFK-a, citirana u studiji, navodi da SAD moraju "suzdržati izražavanje... kako Kinezima ne bi dali povoda za tvrdnju o bilo kakvoj američkoj umiješanosti". Ipak, autor tvrdi da su američke tajne operacije postigle "mnogo više nego što su željele", gurajući Indiju i Kinu prema sudaru.
U konačnici, sukob je prisilio premijera Jawaharlala Nehrua da zatraži vojnu pomoć od SAD-a, što je značajno odstupanje od dugogodišnjeg stava Indije o nesvrstanosti i ishod koji je Washington tiho pozdravio.
Komentari čitatelja
na naše novosti