kanada
Jučer je Mark Carney, bivši središnji bankar, a sada premijer Kanade, održao izvanredan govor (video, transkrip) na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

To je napad na 'međunarodni poredak utemeljen na pravilima', koncept koji su imperijalne zapadne nacije promovirale i koristile kako bi opravdale svoja bezbrojna odstupanja od međunarodnog prava i zloupotrebe istog:
Desetljećima su zemlje poput Kanade prosperirale pod onim što smo nazivali međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, hvalili njegova načela i imali koristi od njegove predvidljivosti. Pod njegovom zaštitom mogli smo provoditi vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima.

Znali smo da je priča o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima djelomično lažna. Da će se najjači izuzeti kada im to odgovara. Da se trgovinska pravila provode asimetrično. I da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću ovisno o identitetu optuženika ili žrtve.

Ta je fikcija bila korisna, a američka hegemonija, posebno, pomogla je u osiguravanju javnih dobara: otvorenih morskih putova, stabilnog financijskog sustava, kolektivne sigurnosti i podrške okvirima za rješavanje sporova.

Dakle, postavili smo znak na prozor. Sudjelovali smo u ritualima. I uglavnom smo izbjegavali isticati jaz između retorike i stvarnosti.

Ova pogodba više ne funkcionira.

Dozvolite mi da budem izravan: nalazimo se usred raskida, a ne tranzicije.
Koncept poretka temeljenog na pravilima, sam po sebi laž, bio je koristan za posredničke snage i vazale globalnog hegemona sve dok sami nisu bili ugroženi njegovim posljedicama.

Ali kako se taj hegemon okrenuo protiv onih vazala koji su ga podržavali, koncept je postao opasan i mora se odbaciti:
Tijekom protekla dva desetljeća, niz kriza u financijama, zdravstvu, energetici i geopolitici razotkrio je rizike ekstremne globalne integracije.

U novije vrijeme, velike sile su počele koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao prisilu. Lance opskrbe kao ranjivosti koje treba iskoristiti.

Ne možete "živjeti u laži" o uzajamnoj koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti.
...
I postoji još jedna istina: ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti radi nesmetanog ostvarivanja svoje moći i interesa, dobitke od "transakcionizma" postaje teže replicirati. Hegemoni ne mogu kontinuirano monetizirati svoje odnose.

Saveznici će diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti. Kupovat će osiguranje. Povećat će mogućnosti. To će ponovno izgraditi suverenitet - suverenitet koji je nekoć bio utemeljen na pravilima, ali će se sve više temeljiti na sposobnosti izdržavanja pritiska.

Kao što sam rekao, takvo klasično upravljanje rizicima ima svoju cijenu, ali taj trošak strateške autonomije, suvereniteta, može se i podijeliti. Kolektivna ulaganja u otpornost su jeftinija nego da svatko gradi vlastitu tvrđavu. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti su pozitivan zbroj.

Pitanje za srednje sile, poput Kanade, nije hoće li se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti. Moramo. Pitanje je hoćemo li se prilagoditi jednostavnom izgradnjom viših zidova - ili možemo učiniti nešto ambicioznije.
Carney ne zagovara potpuni povratak vladavini prava. Ne poziva na jednaku primjenu međunarodnog prava na sve nacije. Zalaže se za suradnju 'srednjih sila' kako bi se oduprli hegemonu. Neizrečeno je da bi takav klub vjerojatno nastavio pljačkati ostatak svijeta:
Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako nisi za stolom, onda si na jelovniku.

Velike sile si mogu priuštiti da to rade same. Imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet, moć diktiranja uvjeta. Srednje sile to nemaju. Ali kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonom, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ono što se nudi. Natječemo se jedni s drugima tko će biti najpopustljiviji.

Ovo nije suverenitet. Ovo je vršenje suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti.

U svijetu rivalstva velikih sila, zemlje između imaju izbor: natjecati se jedna s drugom za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile treći put s utjecajem.

Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati jaka - ako odlučimo koristiti je zajedno.
Carney moli vazale hegemona da se kolektivno odupru njegovoj moći. On nudi recept za to (naglasak u originalu):
To znači imenovanje stvarnosti. Prestanite se pozivati ​​na "međunarodni poredak temeljen na pravilima" kao da još uvijek funkcionira kako je reklamirano. Nazovite sustav onim što jest: razdobljem intenziviranja rivalstva velikih sila, gdje najmoćniji ostvaruju svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao oružje prisile.

To znači djelovati dosljedno. Primjenjujte iste standarde na saveznike i suparnike. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsko zastrašivanje iz jednog smjera, a šute kada dolazi iz drugog, mi držimo znak na prozoru.

To znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto čekanja da se obnovi stari poredak, stvorite institucije i sporazume koji funkcioniraju kako je opisano.

A to znači smanjenje poluge koja omogućuje prisilu. Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek bi trebala biti prioritet svake vlade. Diverzifikacija na međunarodnoj razini nije samo ekonomska razboritost; to je materijalni temelj za poštenu vanjsku politiku. Zemlje stječu pravo na principijelne stavove smanjenjem svoje ranjivosti na odmazdu.
Carney apelira na 'srednje sile' da se pridruže Kanadi u novom klubu:
Razumijemo da ovaj prekid zahtijeva više od prilagodbe. Zahtijeva iskrenost o svijetu kakav jest. ...
Prema NY Timesu, govor, koji je Carney sam napisao, dočekan je ovacijama publike.

Arnaud Bertrand komentira i tvrdi da je govor važan:
Ne varajte se, Carneyjev govor u Davosu mogao bi se pokazati jednim od NAJvažnijih govora bilo kojeg globalnog čelnika u posljednjih 30 godina. Ovo je zaista epohalna stvar.

Više od svega, to znači da je, u mjeri u kojoj je uopće postojao, Zapad nepovratno izgubio Drugi hladni rat: Hladni rat zahtijeva dva konkurentska sustava. Carney je upravo objavio da jedan od njih jednostavno više ne postoji.
Neću ići tako daleko s tom tvrdnjom. Novi klub 'srednje moći' koji je Carney zamislio još uvijek nije dobio članove.

Bit će teško i trebat će vremena da političke 'elite' vazalnih zemalja promijene svoj način razmišljanja od pretpostavljenih korisnika imaginarnog poretka temeljenog na pravilima do toga da mu se protive. Njihovi interesi se razlikuju i pronalaženje zajedničkog jezika za neki novi, čak i ako je samo neformalni, entitet, zahtijevat će mnogo razgovora i pregovora.

Odbaciti 'poretak temeljen na pravilima', razotkriti ga kao laž kakva je oduvijek bio, dobar je korak u pravom smjeru. To je temeljna promjena pogleda na svijet.

Ali također moramo paziti da ne upadnemo u zamku ovacija jer se takve temeljne promjene mogu zloupotrijebiti.

Imajte na umu da su 'liberali', poput Carneyja, koji odjednom propovijedaju pridržavanje međunarodnog prava kada Trump pokušava oteti Grenland, isti oni koji i dalje pokrivaju svako cionističko kršenje međunarodnog prava u Palestini:
Isti vođe koji osuđuju američke prijetnje aneksijom Grenlanda omogućili su i potaknuli Izrael da nametne "sigurnosnu liniju" što je rezultiralo efektivnom aneksijom 60% Gaze. Izrael također nastavlja anektirati zemlju na Zapadnoj obali i u Siriji, sve uz podršku liberalnih vođa koji nam sada govore da je teritorijalni integritet najvažniji.

Ti su čelnici također više puta istaknuli potrebu za angažmanom i dijalogom sa SAD-om kako bi se izbjegao sukob oko Grenlanda. Ovaj novootkriveni entuzijazam za dijalog dolazi nakon što je Rusija isključena iz svakog zamislivog međunarodnog foruma i Europa dovedena na rub velikog rata godinama odbijajući raspravljati o budućnosti Ukrajine na isti način na koji sada žele raspravljati o budućnosti Grenlanda.

Licemjerje, apsurdnost i opasnost situacije ne mogu se dovoljno naglasiti.
"Međunarodni poredak temeljen na pravilima" bio je koristan nekima sve dok nije prestao biti. Budući da je sada proglašen mrtvim, pitamo se koji će se drugi izmišljeni koncept izmisliti kako bi se izbjegao potpuni povratak pridržavanju međunarodnog prava.