© Public Domain
Pa, uz skakutanje djece koja mašu cvijećem i posjet Nebeskom hramu, izgrađenom 1420. godine, koji simbolizira vezu između neba i čovječanstva.
Mladost susreće tradiciju. Generacija koja će voditi potpuno moderniziranu Kinu susreće duboku povijest. Ošamućeni i zbunjeni predsjednik SAD-a jedva je mogao apsorbirati tekuću majstorsku klasu civilizacije.
Xi Dada ["Xi Dada" nadimak za predsjednika Xi Jinpinga označava popularnu, očinsku sliku, op.prev.] bio je poslovično oštar "Trebali bismo biti partneri, a ne suparnici." Iznimni su bili zapanjeni. Sve to nakon neprekidne litanije trgovinskih ratova, tehnoloških sankcija, neprekidne tajvanske histerije, vojnog okruženja, geoekonomskog sukoba, antikineske retorike.
Smiri se. Budi miran.
Oh, ti zapleti i obrati najvažnijeg bilateralnog odnosa na planetu. Iako su oba gospodarstva prilično isprepletena, bilateralna trgovina robom dosegla je 4,01 bilijuna juana (590 milijuna dolara) u 2025. U globalnim razmjerima, to nije baš revolucionarno: samo 8,8% ukupne kineske vanjske trgovine.
Na državnoj svečanosti, Xijev oštar retorički bodež izveo je podvig ujedinjenja MAGA-e i pomlađivanja kineske nacije:
"Narod Kine i Sjedinjenih Država su veliki narodi, postizanje velikog pomlađivanja kineske nacije i ponovno stvaranje Amerike velikom mogu ići ruku pod ruku."
Barbari su bili zbunjeni. Opet.
Zatim je Xi sažeto objasnio gdje se nalazimo. Bila je potrebna samo jedna rečenica:
"Transformacija kakva se nije vidjela u stoljeću ubrzava se diljem svijeta, a međunarodna situacija je fluidna i turbulentna."
Usporedite to s kada je prvi put javno spomenuo "transformaciju" za globalnu publiku: odmah nakon sastanka s Putinom u Kremlju u proljeće 2023.
A onda je Xi odmah upitao: "Mogu li Kina i Sjedinjene Države prevladati Tukididovu zamku i stvoriti novu paradigmu odnosa velikih zemalja?"
Koliko god Tukididova zamka bila još jedna slabašna izmišljotina američkog ThinkTanklanda - najbolji analitičari Tukidida su Grci i Talijani, a ne banda Beltway - Xijeva metafora zapravo je naglašavala da je Kina sada predvodnica novog poretka u nastajanju.
I stigla je dovde bez ispaljenog metka.
Ta "konstruktivna strateška stabilnost"
Xi je zatim razvio svoju novu viziju odnosa SAD-a i Kine - barem za sljedeće 3 godine - putem prilično zapanjujućeg slogana: "konstruktivna strateška stabilnost" (kurziv moj).
Pa ipak, to predstavlja tri ozbiljna problema.
Carstvo Kaosa nije konstruktivno: ono je destruktivno.
Nije strateško:u najboljem slučaju to je grubo taktično, taktike se stalno mijenjaju.
I ne radi se o stabilnosti: radi se o usađivanju i primjeni kaosa, uz laži, pljačku i, kao što vidimo u Venezueli, a posebno Iranu, piratstvo.
Dakle, Xi, racionalno, ne može očekivati "suradnju" od Carstva kao "glavnog oslonca" odnosa, a kamoli "zdravu stabilnost s konkurencijom unutar odgovarajućih granica".
Ako smo svi dovoljno velikodušni, mogli bismo zaključiti da su se Xi i Trump dogovorili o trogodišnjem okviru stabilnosti koji bi trebalo protumačiti kao strukturno resetiranje - koje prvo uključuje suradnju, zatim upravljanu konkurenciju i predvidljivi mir kao krajnji rezultat.
Pa, nikada ne zaboravite da imamo posla, prema besmrtnoj definiciji velemajstora Lavrova, sa SAD-om koji "nije sposoban za sporazum".
I naravno, tu je i "tajvansko pitanje". Xi u svom najoštrijem izdanju: "'Tajvanska neovisnost' i mir preko tjesnaca nepomirljivi su kao vatra i voda". Amerikanci moraju biti "dodatno oprezni" u "rješavanju tajvanskog pitanja".
Xi ga je nazvao "najvažnijim pitanjem u odnosima Kine i SAD-a". Za Peking, ovo je krajnja crvena linija. Tim Trump možda još uvijek ne razumije ulog. Tajvan je varijabla s potencijalom da resetira cijelu, optimističnu trogodišnju "mirnu" jednadžbu na nulu.
I usput, američka medijska kritika da je Xi zamijenio nemiješanje SAD-a u Tajvanu za "pomoć" SAD-u u Iranu je apsolutno smiješna. Kina i Iran imaju strateško partnerstvo koje se stalno razvija.
Dok se sve to događalo u Pekingu, imao sam zadovoljstvo provesti dugi geopolitički ručak u Šangaju s izvanrednim Li Boom, generalnim direktorom Guanche, neovisnog medija broj jedan u Kini, s najmanje 120 milijuna dnevnih pratitelja.
Između ostalog, Li Bo je objasnio da Tajvan nije problem za Peking: to je unutarnja stvar koja će se riješiti mirnim putem. Pravi problem je ponovno naoružavanje Japana, posebno sada kada je pod otvoreno militarističkom administracijom Sanae Takaichija.
A sada pravi VIP-ovi u showu Trump-Xi. Nakon sve pomame oko "zlog carstva", histerije razdvajanja, paranoje smanjenja rizika, tsunamija sankcija, tsunamija tarifa, ratne retorike, imamo oligarhijsku skupinu s kolektivnom tržišnom kapitalizacijom od preko 10 bilijuna dolara koja leti u Peking kako bi doslovno osobno molila Xi Jinpinga za... dogovore.
Trump je bio oduševljen: "Želio sam broj jedan iz svakog carstva! Jensen Huang, Tim Cook, Elon Musk i ostali titani... najbolji na svijetu su ovdje, točno pred vama."
Zatim, odlučujući zaključak: "Oni su danas ovdje da odaju poštovanje vama i Kini. Dolaze gladni poslovanja, ulaganja i stvaranja. S naše strane, to će biti 100% recipročno."
"Neizostavna" nacija koja odaje počast pravom geoekonomskom carstvu 21. stoljeća. Povijest će se s tim dobro zabaviti.
Ključevi novog Nebeskog hrama
Tesla, Apple, Boeing, GE Aerospace, svi bi mogli očajnički trebati kineske rijetke zemne elemente: Kina kontrolira gotovo 99% globalnih kapaciteta za preradu rijetkih zemnih minerala. Pa ipak, Kini, strukturno i sve više, nisu potrebni ovi američki divovi.
Kombinirana izloženost prihoda Kini u 12 najvećih tvrtki koje predstavljaju njihovi izvršni direktori na ovom putovanju iznosi preko 300 milijardi dolara godišnje.
Musk treba nastaviti graditi Tesle - Gigafactory, njegovo glavno izvozno središte, nalazi se izvan Šangaja - bez 100%-tne carine. Jensenu Huangu trebaju dozvole za izvoz čipova kako bi Nvidia mogla prodavati na ovom ogromnom tržištu umjetne inteligencije (ali Kini više ne treba Nvidia). Timu Cooku je potreban Appleov kineski lanac opskrbe vrijedan 70 milijardi dolara da bi ostao stabilan.
Pravi problem je Larry Fink iz BlackRocka koji želi da se kineska financijska tržišta "otvore" za dodatne profite s Wall Streeta (Li Bo mi je rekao da će im Kinezi u najboljem slučaju dopustiti da otvore mali ured na otoku Hainan...). Fink je, štoviše, stvarni novi vođa davoske bande, izravno odgovoran za financiranje podatkovnih centara za nadzor umjetne inteligencije diljem SAD-a.
Izvještaj Bijele kuće blistao je od "proširenja pristupa tržištu za američke tvrtke u Kini i povećanja kineskih ulaganja u američke industrije"; "povećanja kineskih kupnji američkih poljoprivrednih proizvoda"; a Xi je izrazio "interes za kupnju više američke nafte".
Pa ipak, nema ni riječi o bilo kakvim "trgovinskim razgovorima" iz kineskog Ministarstva trgovine.
Dakle, teoretski smo imali ovu stranku trilijunaša izvršnih direktora željnu "otvoriti" Kinu za američko poslovanje/trgovinu. Poslovni svijet u Šangaju definitivno nije bio impresioniran. Uostalom, Kina aktivno gradi vlastitu neovisnost - sve je to ugrađeno u ciljeve novog petogodišnjeg plana - dok su SAD, putem ovih trilijunaša izvršnih direktora, u biti pokazale formalizaciju vlastite ovisnosti.
Dok se u Pekingu dizala sva ta buka i bijes, ministri vanjskih poslova Rusije, Kine (ne Wang Yi, on je ostao u Pekingu rame uz rame s Xijem), Indije i, što je ključno, Irana i drugih, bili su u New Delhiju na vrlo važnom summitu BRICS-a usmjerenom na ono što je Moskva definirala kao reformu sustava "globalnog upravljanja" s dominantnom ulogom globalnog Juga.
BRICS je možda u komi. Ali ako postoji netko sposoban uskrsnuti ga, to su veliki majstor Lavrov i Rusija, rame uz rame s Kinom i rastućom globalnom silom Iranom. Još jednom: novi Primakovljev trokut, RIK (Rusija-Indija-Kina), pronaći će prave ključeve za otvaranje novog Nebeskog hrama.
Komentari čitatelja
na naše novosti