© Antonio Masiello / Getty ImagesVladimir Zelenski i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na Konferenciji o oporavku Ukrajine 2025. u Rimu, Italija
Njegove elite, bilo nacionalne ili EU, u poslovnom svijetu, politici i sustavu sinekura glavnih medija i istraživačkih centara zapanjujuće su nesposobne kada je u pitanju rješavanje hitnih, čak i vitalnih problema svojih podanika. Uopće ih nije briga za kritičan ekonomski pad i opće siromaštvo, raspadajuću infrastrukturu, uništavanje obrazovanje i oskudnu, nejednaku zdravstvenu skrb, da spomenemo samo neke.
Ali iste te elite beskrajno su kreativne i neumorno zauzete kada se brinu o sebi, od vrha do dna. Nedavni i bezbrojni primjeri ovog sve bestidnijeg razmimoilaženja između neobavljanja svog posla brige o javnom interesu, s jedne strane, i opsežne, kao i isključive "brige o sebi", s druge strane, lako su dostupni.
Što se tiče brige o sebi, primjerice, upravo smo ušli u tko zna koju iteraciju Ursule von der Leyen - njemačke šefice EU koja obavlja dvostruku dužnost američke potkraljice - ilegalno brišući dokaze o svojim vrlo sumnjivim poslovima, od pandemije koronavirusa (' Pfizergate ') do trgovinske šeme Mercosura s Ukrajinom i rješavanja problema s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom (' Washingtonska skupina ').
U Njemačkoj je drugi najmoćniji čovjek u vladajućoj (iako jedva) mainstream konzervativnoj stranci, Jens Spahn, upravo razotkriven kao dugogodišnji suradnik tajne mreže povezane s američkim oligarhom - i opsjednutim Antikristom - Peterom Thielom. To je novost. Prije toga, Spahn je bio uglavnom poznat po svojim izuzetno sumnjivim i svakako enormno rasipnim manipulacijama tijekom pandemije.
S druge strane La Manchea, u međuvremenu, Velika Britanija je i dalje jedna od najvećih praonica novca na svijetu. Prema novom izvješću, godišnje se barata s nevjerojatnih 325 milijardi funti prljavog novca, što je ekvivalentno 10% BDP-a.
Što se tiče puštanja javne sfere da ode dovraga, cijela željeznička mreža Njemačke upravo je na jednu noć propala, sa stotinama nasukanih vlakova. I ne, ne zbog sabotaže velike, zle Rusije (a ovaj put čak su se i Ukrajinci klonili njemačke infrastrukture), već kombinacije čiste domaće nesposobnosti i desetljeća namjernog zanemarivanja. U Britaniji je temeljito forenzičko izvješće upravo otkrilo da je više od 500 majki i beba ozlijeđeno ili umrlo kao rezultat dugogodišnjeg sustavnog nemara i okrutnosti u dvije javne zdravstvene ustanove. U međuvremenu, Francusku potresa veliki skandal koji uključuje teško zlostavljanje maloljetnika u desecima državnih vrtića i osnovnih škola.
U ovakvoj situaciji, pomislili biste da bi čak i najsebičnije, najkonformističnije i najuzvišenije elite vidjele potrebu za djelovanjem, čak i ako je to samo radi osiguranja samoodržanja. I ispada da mogu djelovati: za Ukrajinu, to jest. Ili preciznije, ne baš za Ukrajinu, ako pod time podrazumijevate obične Ukrajince, već za ultra-korumpirani i de facto autoritarni režim koji je trenutno na vlasti u Kijevu. To je prava poruka posljednje Konferencije o oporavku Ukrajine koja je upravo održana u poljskom gradu Gdanjsku: Posrednički rat mora se nastaviti, pod svaku cijenu.
Novac je važan: Prema Kijevu, dvodnevna konferencija rezultirala je potpisivanjem 160 sporazuma vrijednih 10 milijardi eura. Von der Leyen iskoristila je konferenciju kako bi najavila isplatu prve tranše od 3,2 milijarde eura od planiranog "zajma" od 90 milijardi eura (jednog od onih posebnih koje Ukrajina nikada neće vratiti). To, prema riječima same Von der Leyen, dolazi uz preko 200 milijardi eura koji su već potrošeni na jedan od najkorumpiranijih partnerskih režima na svijetu. Ponosna je na to, koliko god to mentalno zdravom europskom građaninu zvučalo nezamislivo. Postoji i poseban sporazum sa Svjetskom bankom vrijedan dodatnih 3,4 milijarde eura.
Životi nisu važni: EU se pobrinula da jasno da do znanja da još više milijardi za Kijev nije znak suosjećanja s običnim Ukrajincima. Doista, istovremeno s time što je još više otvorila slavinu za novac, također je signalizirala da će zauzvrat kijevski režim nastaviti gurati Ukrajince u ratni mlin za meso. A EU će se pobrinuti da se ne izvuku. Prema novom prijedlogu Europske komisije (tj. osobnog aparata von der Leyen), ukrajinskim muškarcima u dobi od 23 do 60 godina uskoro će biti teže izbjeći novačenje tražeći status izbjeglice u EU: Ostanite kod kuće, mladići, jer je slatko i slavno umrijeti, pa, ne toliko za svoju zemlju, koliko za režim u Kijevu koji vas je prodao EU. Kako bi još više mladih muškaraca ubijenih u zemlji koja je već u dubokoj demografskoj katastrofi trebalo potaknuti "oporavak" Ukrajine , ostat će misterij.
Druga stvar koja je vrlo malo važna je povijest, ili preciznije povijest ukrajinskog nacionalističkog genocidnog etničkog čišćenja Poljaka u Drugom svjetskom ratu. Ne da su poljske vlade ikada bile išta drugo nego izrazito velikodušne prema ovoj prošlosti, perverzno čineći Varšavu zagovornikom ukrajinskih režima, jednog za drugim, koji ne samo da ne mare za te zločine, već njeguju kult oko njihovih počinitelja.
Ipak, nedavno je aktualni ukrajinski čelnik Vladimir Zelenski malo pretjerao iskušavajući sreću uvrijedivši poljske osjećaje još jednom rundom javnih priznanja za ukrajinske fašističke koljače iz Drugog svjetskog rata. Dodajte tome činjenicu da je poljsko političko vodstvo trenutno podijeljeno između predsjednika koji nije spreman prihvatiti takve uvrede iz Kijeva i premijera koji jest, kao i slučajnost da se ovogodišnja Konferencija o oporavku Ukrajine održala u Poljskoj i stvari su morale postati teške.
Zelenski je morao poštom poslati natrag visoko poljsko državno odlikovanje koje uopće nije zaslužio, a zatim je ostao kod kuće duriti se. Umjesto toga, ukrajinska premijerka Julija Sviridenko otišla je u Poljsku kako bi to unovčila. I to je veća, depresivna stvar, barem za sada: Kijev može pokazivati svoj fetiš fašizma do mile volje, čak i prema Poljskoj, zemlji s tisućama obitelji koje su izgubile članove u masovnim ubojstvima u Ukrajini i gdje je čvrsta većina od 60% stanovništva protiv pomoći Kijevu da uđe u EU. Ali to na kraju neće ništa promijeniti. Prijevara se mora nastaviti.
U tom smislu, Zelenskov režim koji vodi Ukrajinu i EU s većinom svojih nacionalno-centrističkih režima zapravo se dobro uklapaju: nijedan od njih ne pokazuje ni najmanji interes ili poštovanje prema onome što njihov narod želi ili treba. Ako je Konferencija o oporavku Ukrajine išta pokazala, to je da europska glavna struja i ukrajinske elite imaju iste "vrijednosti": apsolutnu aroganciju, korupciju i praktični prezir prema demokraciji, dok istovremeno zloupotrebljavaju njezino ime.
Komentari čitatelja
na naše novosti