Slika
Boris Nemtsov ulazi u američko veleposlanstvo 2012. godine.
Boris Nemtsov prošle noći je ustrijeljen u leđa, dok je sa svojom ukrajinskom djevojkom šetao pored Kremlja u Moskvi. Na izborima 1989. Nemtsov je bio bezuspješni kandidat, a 1990. je ušao u ruski parlament. Za vrijeme ekonomske krize u kolovozu 1998. služio je kao zamjenik ministra za ekonomske reforme kada ga je neuspjeh da reformu zaista izvede, koštao posla.

1999. osnovao je Zajednicu ispravnih sila (SPS), zajedno s liberalima Anatolijem Chubaisom and Jegorom Gaidarom. 2002. vlada SAD-a (preko organizacije USAID) direktno je sponzorirala SPS, pa ne iznenađuje da je Nemtsov od tada postao otvoreni kritičar novog predsjednika Rusije, Putina. Samo ova činjenica dovoljna je da zaključimo da su Nemtsov i SPS u službi zapadnih nastojanja da se destabilizira Rusija, te da svakako ne predstavljaju značajniji dio ruske populacije. I zaista, na izborima 2003. godine, SPS nije uspio prijeći niti prag od 5% glasova koji su neophodni za ulazak u parlament.

Pomirivši se s tim da mu bavljenje politikom baš i ne ide od ruke, Nemtsov se odlučio oprobati u legalnom pranju novca bankarstvu, priključivši se banci Neftyanoi kao direktor. 2005. ova banka je nakon istrage zatvorena zbog pranja novca i prijevare.

Nemtsov se 2004. priključuje ukrajinskoj vladi gospodina-narančasta-revolucija-pod-pokroviteljstvom-SAD-a Viktora Jušenka, u svojstvu ”ekonomskog savjetnika”. Taj posao gubi 2006. jer su se članovi kabineta žalili da kritizira njihove odluke.

U prosincu 2008. zajedno s prvoklasnim šašavcem i nekadašnjim šahovskim velemajstorom Garijem Kasparovim, Nemtsov osniva opozicijski pokret Solidarnost. To je bio pokušaj da se ujedine suprotne, i iskreno rečeno patetične opozicijske grupe u Rusiji. Da Solidarnost nije financirana od strane SAD-a, ovaj put preko organizacije NED i drugih, (jer je USAID konačno izbačena iz Rusije 2012.), malo je vjerojatno da bi još uvijek postojala.

Nemtsov postaje poznato lice ”opozicije” od 2011. do početka 2012. kada se zajedno sa svojim ”neciviliziranim društvenim” prijateljima uputio na super-tajni sastanak u američku ambasadu u Moskvi, netom nakon što je Michael McFaul postavljen za ambasadora. Na nesreću ”opozicijskih čelnika”, nekoliko TV ekipa ih je čekalo pred ambasadom i postavilo im neizbježno pitanje: "Zašto posjećujete novog ambasadora SAD-a?" Ulazeći u ambasadu ni Nemtsov, niti drugi nisu imali nikakav odgovor, ali izgleda da im je nekoliko sati u ambasadorovom društvu pomoglo u razvijanju sposobnosti za društveni aktivizam, tako da su iz ambasade izašli spremni za recitaciju naučenih redaka pred novinarskim kamerama. To možete pogledati ovdje.

Slika
Revolucionar John McCain s Nemtsovom i još jednim imperijalnim "lakovjernikom".
Naravno, odgovor na pitanje što su radili kod dobrog ambasadora i nije neka velika zagonetka. Ambasador McFaul član je upravnog odbora organizacija Freedom House i National Endowment for Democracy, te kao takav predstavlja ”dobar kontakt” za dobivanje nekoliko milijuna dolara u svrhu financiranja ”promocije demokracije”.

U 2011. istinska vlada SAD-a organizacija Brookings objavila je izvještaj koji traži od američkog senata da potvrdi McFaula kao ambasadora, sve to uz hvalospjeve o njegovim zaslugama u ”promociji demokracije” (čitaj planiranju prevrata), te susretima s predstavnicima ”civiliziranog društva” Rusije (čitaj plaćenicima onih koji planiraju prevrate). Izvještaj organizacije Brookings ”dao je novom ambasadoru u Rusiji moćno oružje u obrani ljudskih prava“ i ujedno naložio američkoj vladi da McFaula opremi zakonom kojim bi se "kaznili ruski zvaničnici optuženi za ugrožavanje ljudskih prava." Poput većine žestokih antiruskih bljuvotina zamaskiranih u liberalne govore, izvještaj Instituta Brookings napisao je nad-neokonzervativac Robert Kagan, čija je supruga kraljica psećih kolačića slobode Euromajdana, Victoria "j**i se EU" Nuland iz vlade SAD-a.

Politički govoreći, Nemetsov je nitko i ništa od 2011., čak i BBC prenosi da je "ispao iz žarišta zbivanja proteklih nekoliko godina" i da se "više ne smatra sudionikom glavnih političkih zbivanja u Rusiji". Unatoč tome, zapadni mediji o njemu ovih dana govore kao o ”prominentnoj opozicijskoj ličnosti” čija je smrt ”izazvala žaljenje i gnjev diljem svijeta.” Stvarno?

Zapadni političari koji njeguju iracionalnu mržnju prema Rusiji (čitaj, svaki od njih) iskoristili su ovu priliku da "osude" Nemtsovo ubojstvo istovremeno klevetajući rusku vladu. David Cameron, na primjer, izjavljuje "[Nemtsov] je posvetio svoj život neumornom zalaganju za ruski narod, njegovom pravu na slobodu i demokraciju u pravnoj državi, te zaustavljanju korupcije". Naravno, primijetili ste ove ne-baš-suptilne insinuacije. Obama (i drugi) drsko su zatražili od ruske vlade da provede "brzu, nepristranu i transparentnu istragu", time sugerirajući - "Putine znamo da ti stojiš iza ovoga, i upozoravamo te, bolje da priznaš ovaj put!" Nije prošlo ni 24 sata od ubojstva, a britanski mediji već izvještavaju da je Kremlj "optužen za prikrivanje dokaza."

Bez sumnje, sugestija da bi Putin, koji ima podršku od 85% ruskih građana, smatrao za shodno javno ustrijeliti beznačajnog bivšeg političara koji nije mogao skupiti ni 5% glasova, ni manje ni više pred vratima Kremlja i to samo jedan dan pred opozicijski miting - je potpuno smiješna. Poanta cijele priče je u tome da je ubijanje Nemtsova na ovakav način isto kao da je sam Putin povukao obarač i uz to uslikao ”selfie” prilikom tog događaja i postavio ga na Facebook. Dakle, ako je vjerovati novinarima zapadnjačkog žutog tiska da je Putin zaista kriv... pa, gdje je onda taj prokleti selfie!?? Možda na Facebook stranici marionete američkog State Departmenta, Jen Psaki?

Naravno, pretpostavljate što slijedi. Je li potrebno reći? "Cui bono"? ("Tko ima korist od svega toga?", op. prev.)
Putin je huligan! Putin je ubio Litvinenka! Putin je oborio let MH17! Putin je aneksirao Krim! Putin je izvršio invaziju na Ukrajinu!
Zijev, zijev.

Na kraju jedan mali savjet ostalim ”vođama” opozicije, šahistu Kasparovu i posebno Alekseju Navalniju: Rusija je očigledno opasna za opozicijske ”aktiviste”, stoga vas molim da se zbog vlastite sigurnosti upitate sljedeća pitanja:
  • Koliko novca sam uzeo od vlade SAD-a za pripremanje terena za prevrat u Moskvi?
  • Koko novca je vlada SAD-a potrošila na moju promociju u Rusiji kao "prominentnog opozicijskog lidera"?
  • Zna li američka ambasada gdje živim, i prate li redovno moje kretanje?
  • Što će prevagnuti - moja korisnost vladi SAD-a kao živući aktivist protiv Putina ili moja korisnost vladi SAD-a kao mrtvi (ustrijeljeni) kontra-Putinov aktivist?