Dobrodošli na Sott.net
Čet, 28 Svi 2020
Svijet za ljude koji misle

Yoda

Zašto je Putin postao noćna mora Washingtona i meta propagande zapadnih medija?

Slika
Jučer je Vijeće sigurnosti Ruske Federacije, nakon razmatranja dokumenta, za novo izdanje američke Nacionalne sigurnosne strategije priopćilo kako nosi izrazito "anti-ruski naboj" i da američka nacionalna strategija "stvara negativnu sliku o Rusiji". Osim toga, Vijeće sigurnosti Ruske Federacije navodi kako je osjetno da SAD i njegovi saveznici i dalje pokušavaju politički i ekonomski izolirati Rusiju, posebice u ograničavanju ruskog izvoza energenata.

"Sjedinjene Države bi u Rusiji mogle primijeniti strategiju Obojenih revolucija, a američka administracija će nastojati smanjiti ruski utjecaj u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. U zemljama s kojima je Ruska Federacija uspostavila partnerske odnose će se promicati anti-ruska politika. Nastavit će se trend zadržavanja američke dominacije u svijetu, povećati borbena sposobnost NATO saveza i vojno jačanje američkih snaga. Washington u azijsko-pacifičkoj regiji vojnu prisutnost i dalje smatra kao osnovno sredstvo osiguranja nacionalne sigurnosti i interesa Sjedinjenih Država", stoji u priopćenju Vijeća sigurnosti Ruske Federacije o novom izdanju američke strategije nacionalne sigurnosti koja je predstavljena početkom veljače ove godine.

Ovim je dokumentom Washington zamijenio strategiju iz 2010. godine, a nova verzija dokumenta predviđa nastavak politike usmjerene na "stvaranje značajnog troška za Rusiju kroz sankcije i druge mjere pritiska".

Među novim prijetnjama s kojima se suočavaju Sjedinjene Države, uključujući "rusku agresiju na Ukrajinu", navode takozvanu "Islamsku državu" i jačanje proturječnosti između Kine i saveznika Sjedinjenih Država u Aziji. Glavni rizik za američku strategiju je uporaba nuklearnog oružja.

Možda nekima zvuči čudno, ali novo izdanje američke Nacionalne sigurnosne strategije ne navodi svoje unutarnje probleme, rasne napetosti, socijalne tenzije i porast stope kriminala, nego su američke obavještajne agencije svoje neprijatelje prepoznali u Rusiji, Kini, te islamističkim ekstremistima s kojima, prema svim dostupnim podacima, sami upravljaju.

Komentar: Ne propustite također pročitati: Nerazrješivost američko-ruske pat pozicije: Muke psihopata s ruskim činjenicama


USA

"Američki holokaust" - CIA kao simbol obmane, smrti i razaranja diljem svijeta

Slika
Prije nekoliko dana je glasnogovornica američkog State Departmenta Jennifer Psaki rekla "kako njena zemlja ne podržava niti promiče bilo kakvu promjenu vlasti nezakonitim sredstvima", što je izazvalo smijeh među novinarima na konferenciji u Bijeloj kući.

"Dugogodišnja politika Sjedinjenih Država je da naša zemlja ne podržava promjene vlasti neustavnim sredstvima. Političke tranzicije moraju biti demokratske, mirne i pravne", rekla je Psaki koja je 2000. dobila diplomu koledža W&M u Virginiji. (Opširnije: Jen Psaki: "Dugogodišnja politika State Departmenta je da ne podržavamo državne udare!“)

Povijest američke Središnje obavještajne agencije (CIA), koja se bavi inozemnim aktivnostima i prikupljanjem obavještajnih podataka, dug je popis izdaja, prljavih trikova, masovnih zločina i ubojstava. Nije slučajno da je pod pritiskom javnosti američka obavještajna zajednica počela otvarati arhive, ali nikada nitko nije pokrenuo inicijativu da se ta agencija ukine, što je cinično kao i agencija sama. Najgore što se CIA-i može dogoditi je smjena čelnog čovjeka, kao što je bio slučaj s generalom Davidom Petraeusom, koji je ostavku dao "zbog skandala s ljubavnicom". Recimo samo da Petraeus nije zabrljao sve što je radio, od Iraka do Libije, mogao je imati harem ljubavnica i dalje bi ostao nedodirljiv. Ovako se puritanska Amerika odjednom sjetila Paule Broadwell i nju navela kao razlog njegove ostavke. No, ovdje nije riječ o Petraeusu i njegovim ljubavnicama, kao ni fakultetu na kojem je diplomu dobila Jen Psaki, nego o krvavom tragu kojeg CIA za sobom ostavlja još od prvih dana svog osnutka.

Komentar: Pogledajte također:


Bacon

Četrnaest razloga zašto bismo odmah trebali navaliti na slaninu

Bacon
Obožavate slaninu, ali su vas raznorazne teorije o tome kako je nezdrava i da deblja, pomalo udaljile od nje? Ne brinite - mi vam otkrivamo zašto biste je baš trebali jesti.

1. Slanina je jedina hrana koja je istovremeno i slana i slatka

Premda sadrži slano i slatko, odnosno dvije podskupine koje su potpuno različite, kada je slanina u pitanju one se savršeno stapaju i čine tu namirnicu iznimno primamljivom.

2. Nema ugljikohidrata

Unatoč uvriježenom mišljenju, ne debljaju masti već ugljikohidrati. Prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata preporuča se za održavanje tjelesne težine. Pogrešno je mišljenje i da ugljikohidrati daju energiju organizmu. Istina je da tijelo energijom opskrbljuju masti. Stoga, klonite se ugljikohidrata i navalite na slaninu!

3. Odlična protiv mamurluka

Ništa ne može izliječiti mamurluk kao masna slanina i šalica kave.

4. Pruža osjećaj sitosti

Sadrži visok udio zasićenih masti, pa ćete duže osjećati sitost nego da jedete ugljikohidrate.

5. Hrskavo je dobro

U životu ne ide uvijek sve glatko. Pržena, hrskava slanina možda svojim oblikom podsjeća na životne uspone i padove, ali svojim božanstvenim okusom nas podsjeća da ništa nije nepremostivo. Na kraju krajeva, što je život bez malo uzbuđenja?!

6. Najbolji razlog da ujutro ustanete iz kreveta

Pogotovo ako slaninu prži vaša srodna duša kako bi vas dočekao gotov doručak. No, bilo kako bilo, slanina će u svakom slučaju popraviti vaše jutarnje raspoloženje bez obzira na obaveze koje vas očekuju tijekom ostatka dana.

7. Bogata je vitaminima

Slanina je prepun esencijalnih B vitamina koji su od vitalnog značaja za naš imunološki sustav i opće zdravlje. Sadrži 65 posto preporučenog dnevnog unosa tiamina (vitamina B1), 47 posto niacina (vitamin B3), 38 posto vitamina B12 i 36 posto cinka.Dakle, zaboravite multivitamine i posegnite za slaninom.

8. Nije se loše zamastiti ponekad

Dobro je zaprljati ruke s vremena na vrijeme, a osobito ako to učinite grickajući slaninu. To ionako nije problem kojeg malo sapuna i vode neće riješiti.

9. Jeli su je i praljudi

U posljednje vrijeme je paleo dijeta postala hit. No, taj način prehrane nije ništa novo. Dapače, preporuča namirnice koje su jeli naši najraniji pretci i sastoji se od voća, povrća i mesa. Dakle, ako su praljudi jeli meso, sigurno su jeli i slaninu.

Komentar: Ketogena prehrana - pregled


Bacon n Eggs

Miješanje ketoze s ketoacidozom i visokoproteinskom prehranom

Masai Kenya
Mediji, a nažalost i stručnjaci, često brkaju značenje pojmova ketoza i ketoacidoza. Ketoza je normalno i bezopasno stanje tijela koje troši masnoću kao potrebnu energiju, dok je ketoacidoza pojava do koje dolazi kod neliječenog dijabetesa i može biti fatalna.

Ketoza ili nutricionistička ketoza je prirodno metaboličko stanje kod ljudi na prehrani s niskim udjelom ugljikohidrata. Kako smo već naučili, ljudsko tijelo kao “pogonsko” gorivo može trošiti glukozu (šećer), masne kiseline i ketone. Na prehrani s niskim unosom ugljikohidrata, obično do 50 g dnevno, iz metabolizma sagorijevanja masnoće stvaraju se ketoni. Tada se kaže da je organizam u ketozi, a prehrana koja dovodi do ketoze naziva se ketogena prehrana ili ketogena dijeta. Inače i na standardnoj prehrani koja se bazira na većem unosu ugljikohidrata, tijelo se u toku noćnog posta prirodno prebacuje u stanje ketoze, da bi se ujutro, nakon prvog obroka bogatog ugljikohidratima, vratilo u stanje glikolize (sagorijevanje glukoze za energiju).

Ketoacidoza ili dijabetička ketoacidoza nema veze sa smanjenim unosom ugljikohidrata, već je to vrlo opasno stanje koje može nastati kod nekontroliranog dijabetesa. Ako dijabetičar ovisan o inzulinu ne uzme inzulin, dolazi do oslobađanja nove glukoze pod djelovanjem hormona suprotnih inzulinu - glukagona i adrenalina. Također se razgrađuju masnoće i proteini, te se stvaraju ketoni u vrlo visokoj koncentraciji. Dakle, ketoacidozu odlikuje nenormalno visoka koncentracija ketona, istovremeno dok je šećer u krvi vrlo visok, zbog nedostatka inzulina. Ovo stanje može dovesti do zakiseljavanja krvi i može biti smrtonosno. Dijabetičar koji istovremeno ima povišen šećer i ketone mora uzeti inzulin, popiti dosta vode, te hitno potražiti liječničku pomoć.

Komentar: Za detaljan pregled djelovanja ketoze i procesa sagorijevanja ketona u našem tijelu, pogledajte odličan uradak naše urednice Gabriele Segura, dr. med.:


Bizarro Earth

Objašnjenje rata u Siriji za sve koji žele znati

Syria_map
Ljudi me često pitaju da im ukratko objasnim rat u Siriji. Teško, gotovo nemoguće. Ljudi kojima je Sirija tek vijest iz medija i kojima je Sirija samo još jedna od dalekih država u kojima se ljudi ubijaju iz njima malo poznatih razloga. Ukratko objasniti rat u Siriji je doslovno nemoguće, a da se ne spomenu neki vrlo bitni podaci koji datiraju još iz Prvog svjetskog rata i sporazuma Sykes-Picot o podjeli interesnih sfera na Bliskom istoku, zatim oslobođenja od francuskog kolonijalnog utjecaja, ratova s Izraelom nakon Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, intervencije Sirije u libanonski građanski rat, gušenje pobune Muslimanskog bratstva u Hami, američke invazije na Irak...

Cijeli rat u Siriji je jedna dobro smišljena zavjera ponajprije skrojena u Washingtonu uz veliku podršku židovskog lobija. Njima Sirija kao moderna i jaka država u kojoj nije bilo nikakvog Zapadnog neokolonijalnog utjecaja i utjecaja globalnih korporacija, jednostavno nije odgovarala. Uz to, treba napomenuti da su plin, kao i mogući putevi plinovoda kroz Siriju sekundarni razlog rata što je najviše odgovaralo petromonarhijama Kataru i Saudijskoj Arabiji. Zato ću pokušati "ukratko" objasniti sirijski rat bez mnogo stručne i povijesne terminologije držeći se nekih nepobitnih činjenica i pomalo banalizirati stvari, jer građa koju treba obraditi i procesuirati je uistinu ogromna.

O Basharu Al Assadu

Sirijska povijest je uistinu turbulentna u zadnjih sto godina, prepuna raznih dešavanja, političkih previranja i ratova, i svi ti gore spomenuti događaji su direktno utjecali na današnje stanje. Spomenuti bilo koji podatak nekome neupućenom je čisto gubljenje vremena jer se čovjek vrlo brzo izgubi u svim tim podacima. Ali, za onoga tko je upućen u rat u Siriji, sve je kristalno jasno.

Najčešće pitanje je u vezi sirijskog predsjednika Bashara Al Assada. Većina ljudi ima uvriježeno mišljenje o njemu kao brutalnom diktatoru, jer eto, tako kažu na televiziji i u novinama. Iako je njegovo predsjedavanje potvrđeno nacionalnim referendumom, na pitanje da li je predsjednik Al Assad diktator, odgovaram - "ne u pravom smislu riječi". Zašto tako kažem? Moramo jednom zauvijek shvatiti da se temelji europskog rukovođenja država ne mogu u potpunosti implementirati u druge države koje su kulturom i mentalitetom drugačije od europskog. Mi govorimo o nekakvim civilizacijskim normama i postavljamo vlastite interpretacije civilizacijskog ponašanja području koja je kolijevka civilizacije. Nije li to malo paradoksalno?

Komentar: Osim SAD-a (NATO) i Velika Britanija je desetljećima duboko umiješana u širenje kaosa u svijetu, a posebice na Bliskom istoku u zadnjih 10-15 godina: Odredi smrti, pedofili i psihopati: Unutar britanskog establišmenta.


Cow

Da li meso trune u vašem debelom crevu? Ne. Šta onda truli? Mahunarke, žitarice i povrće!

vegetables
© Thinkstock
Koliko smo puta čuli ovaj ponavljajući mit?
"Ljudi ne mogu zapravo da svare meso: ono truli u debelom crevu."
I njegovu varijantu: "Mesu je potrebno od 4 do 5 dana da se svari, jer ono mora prvo da satruli u vašem stomaku."
(Neke varijacije ovog mita tvrde da je čak potrebno i do dva meseca!)
Poput većine vegetarijanske propagande, to ne samo da nije tačno, već je inverzija istine. Kao što kaže poslovica: "Kada uperite prstom, vaša druga tri prsta su uperena prema vama." Hajde da krenemo na kratko putovanje kroz probavni sistem da vidimo zašto!

Putovanje kroz ljudski probavni sistem (skraćeno)

Ukratko, funkcija varenja je da razbije hranu koliko god je to moguće - u pojedinačne masti, aminokiseline (gradivne blokove proteina), i šećere (gradivne blokove ugljenih hidrata), koji se mogu apsorbovati kroz zid creva i koristiti od strane našeg tela.

Komentar: Ako vas zanima da saznate nešto više o mitovima o ljudskoj ishrani preporučujemo vam da pročitate i recenziju knjige Mit o vegetarijanstvu. A za vredne informacije o ishrani koja je prirodno namenjena ljudima pročitajte Ketogena prehrana - pregled.

Pored mesa i masti koji su primarna hrana za naš organizam, ne treba zaboraviti ni na korisne bakterije koje se nalaze u našim crevima i koje se hrane biljnim vlaknima:


Quenelle - Golden

Filip Kovačević: Skrivena povijest NATO saveza i zašto Crna Gora ne treba postati članica

US troops Afghanistan
© Agence France-Presse/Getty Images
Opšte je poznata i prihvaćena teza da pobjednici pišu istoriju. Međutim, upravo zbog toga je javnost često namjerno onemogućena da sazna punu istinu o suštinskoj prirodi pobjednika.

Na taj način se otvara put manipulacijama sa prošlim, sadašnjim i budućim političkim dešavanjima, a građani i građanke usmjeravaju da misle, vjeruju i rade onako kako je to u interesu onih koji drže svijet ovakvim kakvim jeste: bijednim, nepravednim, ružnim i na ivici apokalipse.

Slično je i sa istorijom Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Činjenica je da je Evropa bila podjeljena između dva bloka jednog koji je bio pod kontrolom Sjedinjenih Američkih Država i drugog koji je bio pod kontrolom Sovjetskog Saveza (uz nekoliko izuzetaka kao što je bila Jugoslavija).

Često se ovaj odnos snaga u Evropi ideološki opisuje kao sukob demokratije i diktature, otvorenog i zatvorenog društva, slobode i ropstva, itd. Ne može se, naravno, sporiti eksces negativnih osobina sovjetske politike i sovjetskog društva.

Međutim, u isto vrijeme, sa druge strane, imamo neutemeljenu idealizaciju političkih i društvenih aspekata sovjetskih protivnika tj. takozvanog zapadnog demokratskog sistema.

Skrivena istorija NATO-a

Ova idealizacija je neutemeljena i to ne samo zbog grubog ekonomskog raslojavanja i socijalnih oblika netrpeljivosti, kao što je rasizam, koje preovladavaju u okviru ovog sistema, nego i zbog toga što ne uzima u obzir ključni element sprovođenja spoljnopolitičkih prioriteta Zapada, a to je djelovanje obavještajnih službi.

To je posebno značajno zbog toga što su ove službe, koordinisane u okviru tajnih struktura NATO-a u Evropi, u kontinuitetu narušavale demokratske norme i obrasce ponašanja sa ciljem da utiču i, u krajnjem slučaju, preinače slobodno izraženu volju građana i građanki kako bi je upodobile interesima svojih nalogodavaca.

Ova tematika je poznata u stručnoj literaturi pod generalnim imenom „operacija Gladio„, mada se Gladio konkretno odnosi samo na koordinirano djelovanje inostranih obavještajnih struktura (posebno CIA) i ekstremističko-fašističkih organizacija na tlu poslijeratne Italije.

Komentar: NATO je produžena ruka SAD-a. Kako bi države članice ostale trajno podčinjene SAD-u, koriste se taktike poput Gladio operacija, NSA prisluškivanja i ucjenjivanja, financijskog ratovanja a nadalje imamo nebrojene američke trupe u Europi čiji broj sve više raste zbog takozvane "ruske agresije". Vidimo da SAD zapravo iskorištava krizu koju su sami stvorili u Ukrajini kako bi još više povećali svoju dominaciju nad Europom, da im slučajno ne isklizne iz ruku, a čini se da je to upravo što se događa.


Oscar

Predstava za javnost? "Sukob" Obame i Netanyahua isplaniran ranije

Slika
2009. godine, od korporativnih financijera financirana Brookings Institucija je objavila izvještaj o smjeru politike SAD-a u kojem se jasno pokazalo da su SAD odlučne da pod svaku cijenu isprovociraju Iran u sukob i izvrše smjenu režima - što uključuje izravnu vojnu invaziju i okupaciju Irana američkim trupama.

Međutim, prije nego dođe do toga, rukovodioci Brookings Institucije su istražili druge mogućnosti, uključujući SAD-om podržano poticanje političkog nemira u kombinaciji s prikrivenom i žestokom silom - korištenjem od vlade SAD-a izlistanih stranih terorističkih organizacija koje izvršavaju smaknuća i napade unutar Irana, te ograničene zračne napade koje bi izvršavale ili SAD ili Izrael, ili oboje.

Gledajući unazad, poslije 6 godina, svi ovi trikovi ne samo da si bili iskušani u nekoj mjeri u Iranu, nego su bili i neporecivo provedeni u susjednoj Siriji kako bi umanjili njenu snagu - što je prema Brookingsu neophodan preduvjet prije vođenja rata protiv Irana.

Ono što je posebice zanimljivo - s obzirom kako izgleda ova rastuća diplomatska prepirka između Sjedinjenih Država i Izraela - je baš kako su precizno SAD planirale prikriveno podupirati što bi se naizgled činilo kao "jednostran" izraelski prvi napad na Iran - napad koji je sada izgleda u procesu opravdavanja kroz pažljivo orkestriranu propagandnu kampanju koja se upravo razvija.

Bacon

Mit o vegetarijanstvu


Komentar: Nedavno smo vidjeli da su "stručnjaci" zaključili kako prehrana bogata masnoćama možda i nije baš tako štetna za naše zdravlje. Štoviše, ne samo da nije štetna, već je i neophodna za pravilan razvoj i funkcioniranje našeg tijela, što se i dodatno lijepo vidi kad se usporedimo s našim davnim precima. Stoga, da postavimo stvari onako kako spada, donosimo vam ekskluzivan prijevod recenzije knjige Mit o vegetarijanstvu Lierre Keith koja taj mit razbija na takav način da je svakome s dva valjana neurona sve jasno: ljudi definitivno nisu isključivi biljojedi.


Slika
Prije nego što krenem u raspravu ove apsolutno fenomenalne knjige koju vidite na slici desno, imam nekoliko obavijesti. Prvo, nisam baš neki pobornik ideje ljudski uzrokovanog globalnog zatopljenja ili klimatskih promjena (kako se to danas naziva jer temperature konstantno padaju umjesto da rastu). Ja sam skeptik, kako to pogrdno kažu oni koji vjeruju u tu ideju.

Drugo, ja se baš i ne zalažem za feminizam. I sigurno se ne družim sa bilo kojom osobom koja se proglašava kao radikalni feminist. Imam ženu koja je pametnija od mene, koja je talentiranija od mene, i koja je, uspoređujući kilažu, vjerojatno bolji sportaš od mene - iako ni ja nisam tako loš. (U moju obranu, mogu čitati puno, puno brže od nje, ali ona ima bolje razumijevanje.) Davno sam odustao od mišljenja (ako sam ga ikad i imao) da su muškarci superiorniji od žena u bilo kojem slučaju osim čiste fizičke snage. Rekavši to, ipak mislim da su muškarci bolje građeni za neke stvari od žena i obratno, ali to ne znači da bi se muškarcima ili ženama trebala uskratiti prilika da se bave onime čime žele samo zbog svog spola. Recimo da sebe smatram pobornikom ravnopravnosti. No, kad pogledam što sve čine radikalne feministice, nisam baš siguran da se ubrajam u velike obožavatelje.

S obzirom na gornji tekst, ne izgleda da bi netko poput mene uživao čitajući i pišući recenziju za knjigu koju je napisala samoproglašena radikalna feministica koja očito vjeruje u globalno zatopljenje i nadolazeći kraj svijeta kakvog poznajemo. Ni meni to isto tako ne izgleda. Nije po mom ukusu, iako, čini se, propovjeda zboru.

Ali mogu vam reći da je knjiga Lierre Keith i više nego odlična. Vjerojatno je najbolja knjiga koju sam pročitao otkako sam čitao Mistakes Were Made, a možda je čak i bolja. Svatko bi je trebao pročitati, bilo vegetarijanac ili ne. Ako ste radikalni feminist, trebali biste pročitati ovu knjigu, ako ste muški šovinist, trebali biste pročitati ovu knjigu, ako imate djecu, pogotovo žensku, trebali biste pročitati ovu knjigu; ako ste djevojka (ili mladić) trebali biste pročitati ovu knjigu, ako volite životinje, trebali biste pročitati ovu knjigu; ako mrzite vegetarijance, trebali biste pročitati ovu knjigu; ako razmišljate o vegetarijanskom stilu životu, definitivno biste trebali pročitati ovu knjigu; ako imate prijatelja ili člana obitelji koji je vegetarijanac, trebali biste pročitati ovu knjigu, a također bi je trebao pročitati vaš prijatelj. Kao što je liječnica rekla nakon što ju je pročitala, "svatko tko jede bi trebao pročitati ovu knjigu.“

Komentar: Za više informacija o jednoj od najboljih vrsta prehrane za naše zdravlje pogledajte:


Magnify

Pod povećalom: Intervju sa Zlatkom Dizdarevićem - pogled na prošla i aktualna svjetska zbivanja

Zlatko Dizdarević
Zlatko Dizdarević je valjda najpozvaniji čovjek na ovim prostorima za razgovor na temu Bliskog Istoka. Umirovljeni bosanskohercegovački diplomat, nekadašnji novinar i urednik Oslobođenja, trenutno kolumnist riječkog Novog lista, trideset se godina bavio ovim područjem svijeta. Bio je dopisnik iz Kaira, izvještavao je iz Libanona, Izraela, Alžira, Libije, Tunisa, Iraka i Sirije. Nakon završetka mandata veleposlanika BiH u Republici Hrvatskoj, 2008. godine imenovan je veleposlanikom BiH u Jordanu, Amanu, s akreditacijom u Siriji, Iraku i Libanonu. Svoja iskustva ovdašnjoj je javnosti prenosio putem sjajnih analiza i brojnih knjiga koje je napisao u minulim desetljećima. Dizdarević je u ponedjeljak bio jedan od govornika na tribini Centra za mirovne studije na kojoj se raspravljalo o perspektivama palestinsko-izraelskog odnosa i humanitarne krize u Pojasu Gaze. H-Alter je tom prilikom razgovarao s Dizdarevićem o palestinskom pitanju, ali i o brojnim srodnim globalnim temama.

Intervju:

Bili ste u Jeruzalemu 1987. kad je počela prva Intifada. Jeste li tada mogli očekivati da će 2015. godine Gaza biti najveći logor na svijetu?
Moram priznati da nisam. Zajedno s prijateljem Hidom Biščevićem, tadašnjim novinarom Vjesnika, napisao sam knjigu s naslovom Vrijeme odluke. Zaista smo mislili da je to prijelomna činjenica koja će definitivno ubrzati raspetljavanje palestinsko-izraelskog čvora. Činilo se da je količina muke, jada, pritiska i laži tolika da se to jednostavno ne može više produžiti. Očigledno smo se prevarili. Trideset godina nakon, ništa od toga što se tada tražilo nije okončano. Naprotiv, sve je više radikaliziran taj, po meni, duboko pogrešan pristup međunarodne politike i samog Izraela. Umjesto da se ide na rješenje u kojem će palestinska država biti jedini pravi garant sigurnosti Izraela, išlo se na radikalizaciju teorije po kojoj je militarističko-sigurnosna mantra kroz okupaciju jedino rješenje za Izrael, što po mom mišljenju nije točno. Već je tada, naime, demantirana desetljećima uvriježena teza da Palestinci nikad neće priznati državu Izrael.
Je li palestinsko pitanje - svo licemjerje, kršenje ljudskih prava i kreiranje faktičkog apartheida - ultimativni moralni debakl međunarodne zajednice, koji traje već gotovo stotinu godina i ne pokazuje nikakve naznake da se promijeni?
Mislim da jest. Mislim da je to prvi teren na kojem se počelo pokazivati da je sila puno značajniji element u međunarodnoj politici od diplomacije, koegzistencije i potrage za dobrim rješenjem. Postalo je jasno da je kroz razne geostrateške interese, snagu financijskog lobija i drugih odnosa u svijetu, svaka konstrukcija moguća ako iza nje stoji dovoljno sile i lobističkih interesa. Na tribini sam rekao da je prva činjenica u kojoj se pokazalo da odluke međunarodne zajednice, uključujući UN, ne znače ništa ako je u pitanju interes druge vrste, bilo sovjetsko i američko priznanje Izraela. Priznali su Izrael deset minuta nakon što se on samoproglasio, a dva mjeseca prije nego što je rezolucijom o podjeli Palestine to omogućeno. Tada je već postalo jasno da su dobra volja, odluke i teoretsko podržavanje međunarodnog poretka jedno, a gola snaga nešto sasvim drugo. Prošle su godine tri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, zaduženih za očuvanje međunarodnog poretka, rekle da će bez obzira na Vijeće udariti po Siriji. Ako oni na taj način podrivaju UN, sinonim međunarodnog poretka koji bi teoretski trebali čuvati, kakav god bio, to je dokaz je da je međunarodni poredak postao sprdnja, i da je de facto potpuno u funkciji partikularnih interesa.
Kao dugogodišnji diplomat i novinar koji je dosta vremeno boravio na tim prostorima, možete li reći je li grabež resursa, kad se ogole fraze međunarodne zajednice o uvođenju demokratskih procesa i ljudskih prava u zemlje Bliskog Istoka, ali i drugdje, zapravo ključ za intervencije kojima svjedočimo već desetljećima, nešto intenzivnije u zadnjih petnaest godina?
Apsolutno. To sam se uvjerio hodajući po tim prostorima. Izvan energije i geostrategije prostora ništa drugo nije posebno bitno. Druga je stvar što se u funkciju tih interesa ubacuju ili provociraju ili proizvode svi ostali elementi, poput nacionalnih, vjerskih ili povijesnih strasti i animoziteta, raskoli između šijita i sunita, kršćana i muslimana itsl. To su operativni mehanizmi u igri čiji je jedini cilj zauzimanje energije, vode i hrane, ključnih resursa kojih je sve manje. Mislim da je korporativno-pljačkaški interes izgubio svaki osjećaj za bilo kakvu dimenziju osim interesne. Kad se to prevede na pojednostavljenu priču, iz međunarodnog poretka koji je rodila pobjeda u Drugom svjetskom ratu, koji se zasnivao na pravdi i istini, prešli smo u novi sustav u kojem postoje samo pobjednici i gubitnici. Ta priča nema granica, nacija, rase ili vjere, sve dok te kategorije ne zatrebaju za manipulacije.
Koliko najmoćnije svjetske sile upravo zbog korporacija intenzivno rade na dezintegraciji bliskoistočnih suverenih država? Ne, dakako, samo bliskoistočnih.