Vladimir Putin, Viktor Orban i Recep Tayyip Erdoğan su utjelovljuje novog načina autoritarne vladavine, kaže američki povjesničarka Holly Case sa Sveučilišta Cornell. U intervjuu za njemački Die Zeit je rekla kako čelnici Rusije, Turske i Mađarske pokušavaju da njihovi sugrađani na njih ne gledaju kao na stroge očeve, nego brižne prijatelje koji će ih spasiti od nevolje. U tom slučaju u njihovim zemljama svjedočimo povratku triju tradicionalnih elemenata: patrijarhalne strukture, nacionalizma i religije.

"Erdogan, Putin i Orban utjelovljuju novi oblik autoritarne politike. Oni se ne predstavljaju kao strogi očevi, nego kao prijatelji", za Die Zeit je izjavila američka povjesničarka i profesorica europske povijesti Holly Case.

Prema njezinim riječima, '90-ih su ljudi mislili da su autoritarni režimi konačno završili i otišli u povijest.

"Međutim, danas je čini da se autoritarne strukture vraćaju. Viktor Orban u Mađarskoj promovira neliberalnu demokraciju, Putin sličan razvoj podržava u Rusiji, a Recep Tayyip Erdogan širi svoju moć u Turskoj. No, umjesto potrage za starim modelima, potrebno je pokušati razumjeti ono što je novo i to mijenjati", tvrdi američka povjesničarka.

Ona kaže kako se u prostoru engleskog govornog područja već počinje stvarati predodžba o "novim autoritarnim režimima".

Ali Holly Case pojašnjava zašto je nemoguće usporediti Erdogana, Putina i Orbana s autoritarnim vođama starog kova, koji su zahtijevali velike žrtve od svojih građana, po čemu se jako razlikuju od modernih vladara koji u svojim političkim programima još nemaju zahtjeve za takve žrtve.

"Kritičare i disidente se često vrlo oštro proganjalo i koristile su teške represivne mjere. Međutim, za autoritarne vlade našeg vremena je postalo teško objasniti javnosti otvoreno suzbijanje oporbe, pa se češće koriste skriveni alati. Na primjer, ljudi teško mogu pronaći posao", ističe profesorica povijesti.

U svom govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu je američki milijarder mađarsko-židovskog podrijetla, samozvani "filantrop" i financijer galaksije nevladinih udruga okupljenih oko njegove Zaklade "Otvoreno društvo", George Soros, napao gotovo sve. Iritiraju ga Donald Trump, Vladimir Putin, Facebook, Google, kriptovaluta Bitcoin i što sve ne.

Za Georga Sorosa (87) je administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa opasnost po svijet", Rusija je "Putinova mafijaška država", a Facebook i Google je opisao kao "sve moćnije monopoliste koji bi mogli pasti u iskušenje da se povežu s autoritarnim režimima radi stvaranja totalitarne mreže koju ne bi mogli osmisliti ni Aldous Huxley ili George Orwell u svojim romanima "Vrli novi svijet" i "1984.".

Zaista zanimljivo?! Ostarjeli strateg i financijer "Novog svjetskog poretka" s jednim centrom moći iz kojeg će se svijetu nametnuti "univerzalne liberalne vrijednosti" je izjavio kako je Davos pravo mjesto za reći "kako su njihovi dani odbrojani". Na upit o Bitcoinu je rekao "kako to nije valuta" i njegov čest rast je dokaz da je ova kriptovaluta "tipičan mjehur od sapuna".

Međutim, ako pažljivo pročitamo govor Georga Sorosa, koji bi svojom slatkorječivošću mogao zavarati samo naivne čitatelje, primijetit ćemo da je to starac koji je izgubio brojne bitke i da se svijet nepovratno mijenja, čega je postao svjestan u trenutku kada su njegovi dani odbrojani i dok nemoćno promatra kako se urušava njegov san s početka devedesetih, kada je, inspiriran filozofijom Karla Poppera, krenuo u stvaranje upravo onakvog svijeta kakvog su ga opisali Huxley i Orwell.

Ipak, kako bi najbolje razumjeli o čemu je riječ, prenosimo integralnu verziju Soroseva govora u Davosu, nakon čega će publika lakše razumjeti koliko nepopravljivih stvari iritira ostarjelog milijardera, koji je, kako bi spasio carstvo koje se urušava, nedavno odlučio uložiti 18 milijardi dolara u "Otvoreno društvo", gotovo sve svoje bogatstvo, samo kako bi pokušao spasiti nemoguće.

Novi problemi za Saudijsku Arabiju i arapsku koaliciju pod njezinim vodstvom u jemenskom ratnom sukobu. U nedjelju, 28. siječnja, premijer Jemena Ahmed bin Dagher optužio je separatističke snage na jugu zemlje (nemaju veze sa šijtskim pobunjenicima hutima na sjeveru, op. GN.), za pokušaj prevrata i zauzimanja glavnog grada južnog Jemena - Adena. Pozvao je Saudijsku Arabiju za uključivanje u nastalu situaciju.

U Adenu upravo traju snažne ulične borbe između vladine vojske i postrojbi južnih separatista, koji nisu povezani sa šijtskim pokretom "Ansar Alla" (huti) koji nadzire glavni jemenski grad Sanu.

Borbe se vode u nekoliko gradskih kvartova, a navodno su separatisti zauzeli i pojedine vladine objekte. Prema današnjim informacijama, koje prenosi agencija Saba pozivajući se na tamošnje Ministarstvo zdravstva, poginulo je najmanje 12 osoba, a još ih je 132 ranjeno.

Aden je trenutačno "zamjenski" ili privremeni glavni grad Jemena budući da je Sana od 2014. godine u rukama huta. Inače, u vrijeme prije ujedinjenja Jemena, Aden je bio prijestolnica Južnog Jemena, a odatle i postoje separatističke težnje juga zemlje.

Sukobi između vladinih i separatističkih snaga izbili su nakon isteka roka ultimatuma koji su vladi uputili separatisti, koji zahtijevaju ostavku vlade i formiranje nove izvršne vlasti. Spomenuti premijer izjavio je kako se radi o pokušaju prevrata u Adenu i pozvao je na prestanak sukoba i pokretanje dijaloga.

Podsjećamo da su separatisti još u svibnju prošle godine, s ciljem ponovnog osnutka Južnog Jemena osnovali tzv. prijelazno vijeće Južnog Jemena (sastoji se od 26 osoba), čiji je vođa postao netom ranije smijenjeni guverner regije Aden Aydarus al-Zubeidi, kojeg je smijenio aktualni predsjednik Jemena Mansour Hadi koji se nalazi u izbjeglištvu u Rijadu i ne uživa nikakav stvarni autoritet. Iza južnih separatista navodno stoje UAE (iako je Abu Dhabi, uz Rijad, glavni član arapske koalicije), što se protivi interesima Saudijske Arabije.

UAE se, naime, zadovoljavaju uspostavom nadzora nad nekadašnjim Južnim Jemenom i tamošnjim pomorskim lukama, što i je glavni cilj Emirata, koji na taj način želi pod svoj gospodarski (i sigurnosni) nadzor staviti mrežu luka od juga Arabijskog poluotoka do obala Istočne Afrike. Oni se ne žele iscrpljivati u beskonačnim borbama s hutima na sjeveru zemlje koji ih uopće ne zanima, a koji je, opet, primaran cilj Saudijske Arabije koja graniči upravo s tim dijelom Jemena i čiji šijtski pokret smatra destabilizirajućim za svoje energentima bogate južne regije naseljene šijtima.

Ruski zrakoplov približio se američkom na samo metar i pol, preletio je ispred njega, stoji u priopćenju State Departmenta.

Rusiju su pozvali da prekine s opasnim interakcijama koje ugrožavaju posade, odnosno koje mogu lako dovesti do nesreće.

Ruska agencija RIA navela je kako je ruski avion Su-27 presreo američki špijunski zrakoplov, no i da se vratio u bazu nakon što je zrakoplov Američke ratne mornarice promijenio kurs, odnosno nakon što se udaljio od ruskog zračnog prostora.

Nakon višekratnih upozorenja Ankare američkim snagama da napuste područje Manbija u sjevernoj Siriji, koje bi se moglo naći na udaru turskih zračnih i kopnenih snaga, američko zapovjedništvo je poručilo kako neće napustiti to područje.

Američki general Joseph Votel, čelnik američkog Središnjeg zapovjedništva, rekao je "kako je povlačenje iz Manbija, gdje je Pentagon razmjestio 2000 vojnika, nešto na što ne pomišlja".

Washington je ovim kratkim priopćenjem reagirao na upozorenja Turske kako planira proširi svoju invaziju na Siriju iz Afrina i na područje Manbija, oko 100 kilometara od aktualnog bojišta, ta da SAD trebaju povući svoje postrojbe iz tog područja.

U jednoj od izjava ranije ovog mjeseca je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu izjavio kako Ankara neće ograničiti svoje "sigurnosne mjere" protiv kurdskih boraca u sirijskoj regiji Afrin, nego ih može se poduzeti i u Manbiju, također u sjevernom dijelu pokrajine Aleppo.

Mevlüt Çavuşoğlu: Amerika je izabrala krivog partnera u sirijskom ratu

Nakon jasnog odgovora Pentagona, Mevlüt Çavuşoğlu je rekao kako je pat pozicija između Ankare i Washingtona u sirijskom sukobu završila, jer su SAD za saveznike izabrale kurdske "teroriste" i YPG snage. Poruka je još važnija, obzirom da je dio članka kojeg je turski ministar napisao za The New York Times i nije izrečena na stranačkom skupu ili neslužbenom okupljanju u Ankari. Turski ministar vanjskih poslova je istovremeno izrazio uvjerenje da će Amerika s vremenom shvatiti kakvu štetu takvu politiku nosi sa sobom i ispraviti pogrešan kurs.

"Sjedinjene Države su izabrale krivog partnera u sirijskom ratu. Na Bliskom istoku se vode samo za svojim interesima u regiji, dok Turska ima zajedničku granicu sa Sirijom i Irakom dugu 800 milja. Zbog toga Washington i Ankara zajedno moraju ostvariti isti cilj i poraziti terorističke organizacije koje ugrožavaju obje zemlje. ISIL je naš zajednički neprijatelj i pobjeda nad ovom skupinom ne bi bila moguća bez aktivnog sudjelovanja Turske", u kolumni za The New York Times piše Mevlüt Çavuşoğlu.

Washington i Varšava su zajedno kritizirali projekt "Sjeverni tok 2", izvještava njemačka televizija Bayerischer Rundfunk.

"Ovaj plinovod je prijetnja za cjelokupnu sigurnost i stabilnost Europe u području energetske politike i dio je ruskog plana politiziranja opskrbe energijom", tijekom službenog posjeta Poljskoj je izjavio američki državni tajnik Rex Tillerson.

Prema njegovim riječima, radi se o planu politiziranja ruskih energetskih isporuka i potkopavanju pokušaja Europljana da steknu veću neovisnost o ruskom plinu".

Poljski premijer Mateusz Morawiecki i ministar vanjskih poslova Jacek Czaputowicz su također dali izjave kojima "upozoravaju na energetsku ovisnosti o Rusiji".

Kako prenosi Bayerischer Rundfunk, Poljska već nekoliko godina kritizira projekt "Sjeverni tok 2", usput optužujući Njemačku da vodi "sebičnu politiku".

Istovremeno, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici u Europi godinama pozivaju "da se smanji ovisnost o ruskom plinu", ali američki dobavljači i izvoznici prirodnog ukapljenog plina nisu konkurentni ruskom plinu. Osim toga, europske zemlje u izgradnji LNG infrastrukture ne bi imale nikakvu pomoć Washingtona, a plin kojeg bi kupovale bi bilo daleko skuplji od ruskog prirodnog, pa čak i ukapljenog plina, koji se iz kompleksa "Jamal LNG" puno kraćom i jeftinijom rutom već isporučuje terminalima u Europi.

Postoje neki cionisti u Izraelu i Sjedinjenim Državama koji se smatraju liberalima. Liberalizam se općenito identificira kao politička filozofija koja obuhvaća vrijednosti slobode i jednakosti, kao i "ideje i programe poput slobode govora, slobode tiska, slobode vjeroispovijesti, slobodnih tržišta, građanskih prava, demokratskih društava, svjetovnih vlada, ravnopravnost spolova i međunarodnu suradnju". Cionizam, s druge strane, jest "nacionalni pokret židovskog naroda koji podupire ponovno uspostavljanje židovske domovine na području definiranom kao povijesna zemlja Izraela (otprilike odgovara Kanaanu, Svetoj zemlji ili regiji Palestine)."

Budući da je uspostavljanje židovske domovine učinjeno na račun nežidovskog naroda koji već živi u Palestini, koji moraju prihvatiti, u najboljem slučaju, postati građanima drugog reda (ako se pravilno asimiliraju u Izraelu), iseliti iz svojih domova, stalnu vojnu okupaciju ili genocid u najgorem slučaju (ako žive na Zapadnoj obali ili u Gazi), onda se pojam "liberalni cionizam" pokazao oksimoronom, ako nije logična proturječnost.

Liberalni se cionizam poistovjećuje s europskim srednjim klasama i "slobodnim tržišnim načelima, demokracijom i poštivanjem ljudskih prava". U 2000. godini, nekadašnja izraelska stranka Kadima - koja je bila liberalno cionistička ili 'generalno cionistička' - zagovarala je "potrebu za palestinskom državnošću kako bi se stvorilo demokratsko društvo u Izraelu, potvrđujući slobodno tržište i pozivajući na jednaka prava za arapske građane Izraela. "Drugi izvor govori da, iako liberalni cionistički pogled na "židovsku povijest pokazuje da Židovi trebaju i imaju pravo na vlastitu nacionalnu državu, ta država mora biti liberalna demokracija, što znači da mora postojati stroga ravnopravnost pred zakonom neovisno o vjeri, etničkoj pripadnosti ili rodu". Neki će istaknuti da je otac cionizma, Theodor Herzel, bio liberalni cionist, da je "vjerovao da, iako židovska država treba osigurati prostor za židovsku religiju", to bi trebalo učiniti izolirano od države i politike i da je vidio "da nema mjesta za teološke pojmove da su Židovi imali neko Bogom dano pravo na zemlju Izraelovu".

NATO planeri nasilnim usisavanjem balkanskih država potpuno svjesno su kreirali državne provizorijume opterećene mnogim hroničnim problemima, kako unutrašnjim tako i spoljnim, za čiji je elementarni opstanak prisustvo Alijanse od vitalnog značaja, što ne znači da iste, po potrebi, ne mogu vrlo lako biti destabilizovane, ako ne i nešto mnogo gore.

Napori Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a da po kratkom postupku što prije utvrde i osiguraju jugoistočno krilo NATO-a na Balkanu, po svemu sudeći ne mogu proći bez dugotrajnih i teških posledica po sve zemlje regiona. Čini se da su u tom smislu naročito dobri primjeri Crna Gora i Makedonija.

Nakon što je Crna Gora prošle godine praktično anektirana od strane NATO-a mimo svih demokratskih principa i kriterijuma, čini se da su neki sličan scenario čelnici NATO-a ove godine namijenili i Makedoniji.

Naime, samo da bi pristupila NATO-u, nova makedonska vlada na čelu sa premijerom Zoranom Zaevom pristala je na pregovore o promjeni imena sopstvene države, a takođe u najavi je i promjena makedonskog Ustava kao i uvođenje albanskog jezika kao ravnopravnog, što će bez ikakve sumnje kad-tad imati dalekosežne posledice i po sam opstanak makedonske države.

Ono što je jako važno primijetiti jeste da za sve vrijeme makedonskih "reformi" koje bi trebalo zemlju da približe zapadnoj vojnoj alijansi ne postoji praktično nikakav ozbiljan razgovor i unutrašnji dijalog između vlasti i opozicije, pa time ni konsenzus o bilo kom značajnom pitanju, što neodoljivo podsjeća na stanje koje danas vlada u Crnoj Gori.

Nije trebalo dugo čekati na komentare o izbornoj pobjedi češkog predsjednika Miloša Zemana.

The Daily Telegraph: "Zemanova pobjeda je udarac za proeuropske Čehe"

Za mnoge u Europskoj uniji je Miloš Zeman "utjelovljenje svega najgorega u Češkoj". Na primjer, britanski The Daily Telegraph piše kako je Miloš Zeman, koji ne skriva svoje simpatije prema Rusiji, drugi put izabran za predsjednika Češke Republike, a njegova pobjeda je uznemirila mnoge Čehe koji su računali na daljnju integraciju njihove zemlje s EU.

Britanski list Zemana čak nije nazvao češkim kandidatom za predsjednika, nego "proruskim".

"Proruski kandidat Miloš Zeman ponovno je izabran za predsjednika Češke Republike. U drugom krugu je osvojio 51,5% glasova i dobio malu prednost u odnosu na suparnika, profesora kemije Jiříja Drahoša", piše The Daily Telegraph.

Britanski list navodi kako je Zemanova pobjeda "udarac Česima koji su se nadali da će njihova zemlja zauzeti proeuropske stavove". Liberal Jiří Drahoš, koji se zalaže za veće približavanje EU, priznao je poraz, ali je obećao aktivno sudjelovanje u javnom životu.

"Možda je na predsjedničkim izborima njegov ugled kao neposrednog čovjeka odigrao ključnu ulogu. Međutim, mnogi Česi vjeruju da način izražavanja Zemana vrijeđa ured kojeg vodi", navodi The Daily Telegraph.

Ustavna skupština Venecuele odlučila je da predsednički izbori budu održani do 30. aprila, a aktuelni predsednik Nikolas Maduro izjavio je da je spreman da se ponovo kandiduje i poručio da će njegova vladajuća Socijalistička partija izabrati jedinstvenog kandidata na stranačkoj konvenciji 4. februara.

Ima li Maduro šanse da osvoji još jedan predsednički mandat i kako će na njegovu kandidaturu reagovati SAD?

Nekadašnji ambasador Srbije i dobar poznavalac prilika u Latinskoj Americi Trivo Inđić za "Sputnjik" kaže da Venecuela ostaje problem ne samo Sjedinjenih Država, već u poslednje vreme i Evropske unije, s obzirom na to da je španski ambasador u Venecueli proglašen personom non grata, zbog takozvanog mešanja Španije u unutrašnje stvari Venecuele.

- Premijer Španije Marijano Rahoj odavno je podržao sankcije protiv sedam funkcionera Venecuele koji su navodno kršili ljudska prava i potcenjivati demokratiju, a prilikom prošlogodišnje posete Americi obećao je da će uticati i na to da se prihvate sve sankcije SAD protiv Venecuele, između ostalog i zahtev Amerike za zabranom putovanja funkcionera Venecuele u EU. Dakle, imamo činjenicu da su se u poslednje vreme neke države i institucije praktično 'prijavile' da stave Madura na optuženičku klupu. Tako se bivši gradonačelnik Karakasa Antonio Ledesma, kome je suđeno zbog kriminala ali je pobegao iz kućnog zatvora iz Karakasa u Kolumbiju, a zatim i u Španiju, uključio u kampanju gde je na samitu dveju Amerika optužio Venecuelu da je vodi banda narko-dilera i zatražio da joj se zabrani učešće na takvom skupu. Dakle, radi se o nizu mera koje su uperene protiv nove kandidature Nikolasa Madura - objašnjava Inđić.

Jedan od opozicionara koji žele da spreče učešće Madura na izborima, dodaje Inđić, jeste i bivši šef državne naftne industrije u Venecueli i nekadašnji ministar za naftu Rafael Ramirez, kome je odavno suđeno za pranje novca.