Iako će nekima zvučati suludo, dobro je da je Turska intervenirala u Idlibu i dobro je da SAD priznaju da su u Siriji da se bave "zaštitom sirijske nafte". Zašto? Zato što je tijekom nedavne eskalacije većina europskih medija konačno priznala da u Idlibu većinu teritorija drže teroristi sirijske Al-Qaide i da su se Oružane snage Republike Turske u savezu s priznatom međunarodnom terorističkom skupinom borile protiv sirijske vojske, koja je odjednom prestala biti "režimska". Još uvijek ima nekolicina novinara, poput Juliana Röpckea iz Bilda ili svih ureda katarske Al-Jazeere, uključujući balkanski, koji se i dalje drže narativa iz 2012. i 2013. godine, ali ih je sve manje.

Zanimljiv je i nedostatak mašte u medija, zbog čega javno mnijenje Europe sve manje vjeruje ovim izvješćima, kao kod Al-Jazeere, čiji je balkanski ured reciklirao priču u "tajnim podzemnim bolnicama u Idlibu, čije lokacije nitko ne zna, kako ne bi bile bombardirane". Priča je snimljena prije više od dvije godine, ali je sada mao dorađena i objavljena na Facebook profilu AJ Balkan.

VIDEO: Izvorni uradak o podzemnim bolnicama "sirijske oporbe" Idlibu

Kada je prije nešto više od jednog stoljeća, Oswald Spengler objavio svoju knjigu Pad Zapada ("Der Untergang des Abendlandes", 1918) u kojoj je predvidio postupno propadanje i konačni pad zapadne civilizacije, ovaj ugledni njemački filozof dočekan je s podozrenjem.

Međutim, sto godina poslije sasvim je izvjesno kako se Zapad suočava sa "decivilizacijom" vlastitoga društva, odnosno besmislenim i nepromišljenim stanjem vlastite civilizacije što je sve češće tema nove, vrlo profitabilne "deklinističke" literature koja raspravlja o propadanju zapadnog projekta. "Westlessness" ili "nezapadnjaštvo" je bila tema rasprave, poslije i opsežnog izvješća ovogodišnje Minhenske sigurnosne konferencije (The Munich Security Conference (MSC), 2020), godišnjeg neformalnog sastanka ili neslužbenog foruma šefova država i vlada, te ministara vanjskih poslova i obrane.

Na ovogodišnjoj konferenciji, koja je održana je od 14. do 16. veljače, na stotine visokih čelnika iz svijeta politike, međunarodnih organizacija, gospodarstva i civilnog društva (Atlantic Council u Njemačkoj, Marshallov fond, Europsko vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, Zaklada Otvoreno društvo, Zaklada Billa i Melinde Gates, Fond braće Rockefeller, Goldman Sachs, Rotschild, vojno - industrijski kompleks i dr.) raspravljalo je o trenutačnim sigurnosnim izazovima koji proizilaze iz napetih odnosa između EU-a, SAD-a, Rusije i Kine, a koji se reflektiraju na regionalnu dinamiku na Mediteranu, Bliskom Istoku i Južnoj Aziji. U fokusu konferencije bile su i teme klimatskih promjena, novih tehnologija, ali i sve prisutnijeg transnacionalnog desničarskog ekstremizma.

Sudeći prema izvješćima i analizama, Zapad je u stvarnim problemima. New York Times je okupljanje čak označio kao "rekvijem za zapad". Dok je MSC dugo figurirao kao tradicionalna platforma za koordinaciju zapadnih politika, posljednjih godina fokus se preusmjerio na rascjepe koji sve češće obilježavaju zapadnu politiku. Ove godine, ti su prijepori postali snažno vidljivi već u govorima, njemačke kancelarke, Angele Merkel i potpredsjednika SAD-a, Mike Pencea, u kojima su oni, kao svjetski lideri, ponudili sasvim različite odgovore na ključne međunarodne izazove - od budućnosti iranskog nuklearnog sporazuma, plinovodnog projekta "Sjeverni tok 2" do visine izdvajanja za NATO-ovu obrambenu potrošnju itd...

U određenoj mjeri takva su neslaganja uvijek postojala, a Minhenska sigurnosna konferencija bila je poznata kao ključno mjesto za otvorenu i iskrenu razmjenu mišljenja transatlantskih saveznika. Međutim, slušajući Merkel i Pence, činilo se kako je mala, ujedno i prepuna dvorana Bayerischer Hof bila dom dvaju različitih svjetova. Minhenska sigurnosna konferencija 2020. pokazala je očite pukotine u transatlantskim odnosima vodećih zemalja EU (Francuske i Njemačke) i SAD-a. Ipak, kako je izjavio francuski predsjednik Macron, ta pukotina između dviju strana Atlantika, ne postoji generalno, budući da nije moguće tvrditi kako određene članice EU-a poput Italije, Poljske, Mađarske, kao i zemalja Baltika u potpunosti podržavaju stavove Francuske i Njemačke. Sve to govori o narušenim odnosima unutar Europske unije.

Pojačanja iz redova terorističkih grupa na Bliskom Istoku stigla su do kijevskih militanata na liniji fronta s Luganskom narodnom republikom, saopštila je Kancelarija Narodne policije LPR.

"Zbog malog broja osoblja oružanih snaga Ukrajine i nezadovoljavajućeg nivoa borbene obuke osoblja Oružanih snaga Ukrajine, ukrajinsko rukovodstvo nastavlja da privlači islamske plaćenike iz zemalja Bliskog Istoka u zonu kaznenih operacija na Donbasu ", rekao je Ivan Filiponenko, predstavnik za štampu UNM-a.

Ministarstvo odbrane Republike objavilo je informacije koje je obaveštajna služba dobila: U oblast Muratovo su stigla dva kamiona sa municijom

Prema izjavama očevidaca, zajedno sa municijom, stiglo je oko desetak nepoznatih osoba istočnog izgleda u crnoj uniformi, na privremeni punkt 93. brigade.

"Moglo se utvrditi da su te osobe pripadale radikalnoj islamističkoj grupi Džabat Fat al Šam (ranije al-Nusra front) i stigle su iz Severodonjecka, gde su obučavane pod vođstvom militanata Hizb-ut-Tahrir-al - Islami ". S tim u vezi, očekujemo porast intenziteta provokativnih napada i akcija neprijateljskih sabotažnih izviđačkih grupa kako bi se pogoršalo stanje u ovom pravcu ", rekao je Filiponenko.

Imajte na umu da se Muratovo nalazi na drugoj strani fronta od dugo stradalog sela Donjeck, koje je šest godina bombardovano, izveštavaju ruski mediji.

Pentagon se odriče svog plana kupnje izraelskog sustava proturaketne obrane "Iron Dome" zbog njegove kibernetičke i "drugih problema" toliko hvaljenog izraelskog obrambenog sustava.

General John Mike Murray, zapovjednik AFC zapovjedništva američke vojske, rekao je da je američko ministarstvo obrane identificiralo niz problema, uključujući kibernetičke ranjivost i druge operativne nedostatke u sustavu presretanja raketa kratkog dometa "Iron Dome", navodi se u izvješću kojeg je ove subote objavio izraelski list Times of Israel .

"Vjerujemo da ih ne možemo integrirati u naš sustav protuzračne obrane kojeg koristimo zbog problema interoperabilnosti, nekoliko novih kibernetičkih i drugih izazova", rekao je general Murray.

Times of Israel je izvijestio da je Pentagon obustavio kupnju izraelskog sustava "Iron Dome" zbog zabrinutosti zbog njegove kompatibilnosti s postojećom američkom tehnologijom.

U kolovozu 2019. Pentagon je zaključio sporazum o kupnji dvije baterije izraelskog raketnog sustava "Iron Dome". Taj sporazum opisan je kao "povijesni", jer je izraelski režim prvi put prodao Sjedinjenim Državama sustav oružja u cijelosti proizveden u Izraelu.

Sustav je prošao svoj prvi test u SAD-u u rujnu 2018. i nekoliko predstavnika američkog Kongresa je tada tražilo njegovu "hitnu nabavu" .

Međutim, mnogi stručnjaci i izvješća dovode u pitanje performanse ovog izraelskog sustava, jer nije sposoban presresti rakete s potpunom pouzdanošću, što je prije i nakon postizanja sporazuma nekoliko puta dokazao islamistički palestinski pokret Hamas, koji je svojim projektilima u proteklim napadima uvijek uspio probiti obranu sustava "Iron Dome".

Taktika je velo jednostavna. Hamas bi ispalio na stotine starih projektila i minobacačkih granata na izraelski teritorij, a kada bi sustav "Iron Dome" potrošio sav svoj proturaketni arsenal, vrijeme do drugog punjenja bi Hamas iskoristio za gađanje novim projektilima srednjeg dometa, koje je pratila kiša starih raketa Qassem, zbog čega "Iron Dome" nije mogao jamčiti punu obranu izraelskog teritorija. To je glavni razlog raskida kupoprodajnog ugovora, ali američki general John Mike Murray, što je razumljivo, nije mogao navesti napade Hamasa kao razlog odustajanja od ove transakcije.

Pentagon se sprema da isporuči Ukrajini dodatno naoružanje u vrednosti od 125 miliuona dolara, prenosi televizija Si-en-en.

Kako se navodi, naoružanje će, između ostalog, uključivati protivartiljerijske radarske stanice i naoružane patrolne brodove, od kojih su poslednji od izuzetnog značaja, "imajući u vidu tenzije između Ukrajine i Rusije u Crnom i Azovskom moru", navodi se na portalu Si-en-ena.

Kongres je već obavešten o planovima Ministarstva odbrane SAD, ističe se.

Prema pisanju portala, SAD će na taj način realizovati prvu polovinu predviđene vojne pomoći za Ukrajinu, za koju je ukupno određeno 250 miliona dolara. Za sada nema informacija o rokovima isporuke naoružanja.

Portparolka Pentagona Karla Glison istakla je da američko vojno odeljenje za sada niti komentariše, niti negira ove informacije.

Predsednik SAD Donald Tramp nedavno je potpisao odbrambeni budžet za 2020. godinu, u koji su uključena i sredstva za vojnu pomoć Ukrajini. Najavio je da će deo novca biti iskorišćen za kupovinu ubojitog oružja.

Evropa još nije uspela da apsorbuje sve efekte migrantske krize iz 2015. godine, a sada joj preti nova kriza apokaliptičkih razmera jer su, uprkos dilu iz 2016, granice Turske ponovo postale otvorene za migrante da krenu ka Evropi. Ona ih ovog puta, umesto otvorenim vratima, dočekuje zatvorenim granicama.

Novi talas migracija pokrenut je kao posledica borbi u sirijskoj pokrajini Idlib, a Evropska unija mogla bi, neočekivano, da postane njihova najveća kolateralna šteta budući da se na teritoriji Turske, prema procenama Ujedinjenih nacija, nalazi više od 4 miliona migranata.

Granice evropskog morala

Svesna haosa - kako demografskog i ekonomskog, tako i političkog - koji je doživela i još ga proživljava zbog priliva oko milion migranata 2015. godine, Evropska unija sada se, bez mnogo premišljanja i debate, opredelila za sasvim drugačiji pristup. "Moramo da odbranimo svoje granice", poručuje visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Žozep Borelj, ne obazirući se na primedbe, poput onih iz "Njujork tajmsa", da ovakva politika briselsku uniju dovodi u "mučan sukob sa svojim proklamovanim vrednostima zaštite ljudskih prava, individualnog dostojanstva i prava na azil u skladu s međunarodnim pravom koga je Grčka sada suspendovala". "Evropska moralnost umire na grčkoj granici", upozorava i magazin "Forin polisi".

"Jedina dopuštena pritužba je da je da SAD svoje "saveznike" i "partnere" možda neće braniti dovoljno, iako najveća opasnost dolazi od njihove prevelike obrane", napisala je Diana Johnstone sa Sigurnosne konferencije u Münchenu.

"Zapad pobjeđuje!", slavodobitno su grmjeli američki visoki dužnosnici na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu održanoj ovog mjeseca.

Ali nisu svi bili tako sigurni u tu tvrdnju. Mnogo se nesigurnosti pokazalo na konferenciji koja je definirana kao "ponovno spajanje velike obitelji" i proširila se na 70 zemalja koje sudjeluju, uključujući američke "gubitnike".

Trumpov grubi državni tajnik Mike Pompeo nije nikoga posebno impresionirao tretirajući svijet kao ogromnu videoigru u kojoj je "pobijedio".

"Zahvaljujući našim vrijednostima Zapad pobjeđuje protiv ostalih aktera koje je Washington pritiskao u svojoj igri, Rusije i Kine, čije su carske želje osujećene", rekao je Pompeo.

Turski ministar obrane Hulusi Akar rekao je da nije bilo kršenja primirja u sirijskoj pokrajini Idlibu, u sklopu sporazuma s Rusijom, priopćilo je ministarstvo obrane u subotu.

"I dalje ćemo biti snaga za odvraćanje kako bismo spriječili svako kršenje primirja. Ništa se nije dogodilo otkad je primirje stupilo na snagu", rekao je Akar.

Primirje je dogovoreno u Moskvi nakon pregovora o zaustavljanju sukoba zbog kojega je svoje domove napustilo gotovo milijun ljudi u tri mjeseca.

Turska će koristiti svoje pravo na samoobranu bude li bilo kakvog napada na njezine snage u regiji, rekao je Akar.

U sporazumu se poziva na zajedničke ophodnje turskih i ruskih snaga oko ceste M4 u regiji Idlibu, s početkom 15. ožujka.

Turska je počela raditi na postupcima i načelima sigurnosnog koridora oko ceste, kazao je Akar te dodao da će rusko vojno izaslanstvo posjetiti Ankaru sljedeći tjedan da razgovara o sljedećim koracima.

Rusija i Turska suprotstavljene su strane u devetogodišnjem sukobu, s Moskvom koja podržava predsjednika Bašara al-Asada i Turskom koja podržava neke pobunjeničke skupine. Nekoliko prijašnjih dogovora da se dokončaju borbe u Idlibu je propalo.

Bivši suradnik njemačke policije, koji je prikriveno izvještavao o planovima radikalnih islamista, iznosi teške optužbe: teroristički napad u Berlinu se mogao spriječiti - da su nadležni vjerovali njegovim upozorenjima, piše Deutsche Welle.

Optužbe su teške - jedan raniji suradnik njemačke policije, koji je kao prikriveni agent bio ubačen u njemačku salafističku scenu, u intervjuu njemačkom magazinu Der Spiegel kaže da je pravovremeno upozoravao na opasnost od Anisa Amrija, militantnog islamističkog terorista koji je 19. prosinca 2016. ukradenim kamionom izvršio napad na božićni sajam na Breitscheidplatzu u Berlinu i ubio 12 ljudi, a 55 teško ranio. U intervjuu ovaj policijski suradnik, koji je vođen pod imenom Murat Cem, kaže: "Mogli smo zaustaviti Amrija, ali mi to nismo učinili. Proklinjem dan kada sam upoznao Anisa Amrija!"

On je bio blizak s Amrijem i još godinu dana prije napada je upozoravao svoje nadređene da ovaj priprema teroristički napad, ali na njegova se upozorenja nitko nije obazirao. Ovaj agent je bio ubačen je u islamističku ćeliju okupljenu oko radikalnog propovjednika Abu Walaa i vrlo rano je prepoznao Amrijev radikalizam.

Još 2015. on je rekao da Amri planira kupiti kalašnjikov i s njim izvršiti napad. "Tada sam policiji rekao: hajde da to organiziramo pa ga možete uhapsiti na djelu", priča Murat u intervjuu, ali nadležni na to nisu reagirali: "Oni to nisu htjeli." Posljednji puta Murat je na opasnost koja dolazi od Amrija policiju upozorio u rujnu 2016. Rekao im je: "On je stvarno opasan." Ali opet bez rezultata. Tri mjeseca kasnije Amri je izvršio dosad najteži islamistički teroristički napad u Njemačkoj.

Bivši agent - socijalni slučaj

Nakon atentata Amri je uspio pobjeći s lica mjesta, a kasnije i iz Njemačke - opet zahvaljujući nesposobnosti policije. Tek 24 sata nakon napada su službe sigurnosti uspjele otkriti identitet atentatora i raspisati međunarodnu tjeralicu za njim, mada je novčanik s njegovim osobnim dokumentima nakon atentata ostao u kamionu, na sjedištu vozača. Tek tri dana kasnije je on otkriven i ubijen u gradiću San Giovanniju pored Milana.

Nedavno su iz Washingtona upućene optužbe da se Rusija već upliće u američke izbore koji će se održati u studenom i da je zbog toga treba sankcionirati. Proteklih dana su američki dužnosnici optužili Rusiju i za "ratne zločine u Idlibu", nad nenaoružanom opozicijskom nejači i zatražili su da se "ruski zločinci" izvedu pred lice pravde.

Da bi sve bilo u skladu sa zakonima i propisima "Ministarstva istine", kojeg "sponzorira" strani faktor, Faktograf je upozorio hrvatskog novinara Roberta Valdeca da crno nije crno, već je bijelo i da Bijele kacige nisu u društvu terorista, već su dobrovoljna skupina koja pomaže žrtvama sukoba u Siriji. Oni nisu uspjeli pronaći dokaze za te tvrdnje, a britanski listovi potvrđuju humanitarni karakter organizacije, a ove dole u žutim prslucima su vjerojatno podmetnuli Rusi, kako bi mogli širiti svoju zlokobnu propagandu.