Putin _ Merkel
© (Sputnik/Mikhail Klimentyev/Kremlin via REUTERS
U petak, 18. svibnja, u Sočiju je održan sastanak između ruskog predsjednika Vladimira Putina i njemačke kancelarke Angele Merkel. Rusija, koliko god to čudno izgledalo u okolnostima njezinih hladnih odnosa sa Zapadom (prije svega SAD-om i Velikom Britanijom) i produljenja starih i uvođenja novih proturuskih sankcija, kao i upravo izglasanog ruskog sankcijskog zakona protiv SAD-a, opet postaje mjesto hodočašća mnogih europskih vođa i drugih visokih političkih i gospodarskih dužnosnika.

Dovoljno je spomenuti kako 24. i 25. svibnja u Sankt Peterburg, u posjet Putinu, dolazi francuski predsjednik Emmanuel Macron i da se pritom sprema potpisivanje niza dokumenata i sporazuma koji idu u smijeru daljnjeg razvoja bilateralnih odnosa. I ne samo to: s Macronom u Sankt Peterburg stiže i snažna francuska biznis elita koja će sudjelovati u radu Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu, a sam Macron bit će počasni gost te najveće ruske i međunarodno ugledne poslovne manifestacije.

Najnovija hodočašća EU državnika Putinu i ne iznenađuju, s obzirom na zaoštravanje odnosa SAD-EU, kako glede američkih prijetnji uvođenjem carina na uvoz europskog čelika i aluminija, tako i jednostranim američkim povlačenjem iz nuklearnog sporazuma s Iranom, uz prijetnje sankcijama i europskim tvrtkama. Upravo ovo posljednje predstavlja završni udarac Washingtona, usmjeren i na formalani kraj vođenja europske samostalne vanjske politike tj. sprječavanja EU da postane istinski globalni igrač, izvan vječne američke sjene. Upravo su američke prijetnje sankcijama europskim tvrtkama koje nastave poslovati s Iranom i bile "kap koja je prelila čašu" europskog strpljenja i potaknula čelnike EU - "trojice" (Njemačke, Francuske i Velike Britanije), a onda i Bruxellessa, na zauzimanje zajedničkog oštrog stava oko zaštite postojećeg Sporazuma s Iranom.

On više ne predstavlja samo zaštitu međunarodnog prava i Irana (koji u potpunosti ispunjava sve preuzete obveze iz Sporazuma, što je nedavno potvrdila Međunarodna organizacija za atomsku energiju, kao jedino nadležno tijelo glede nadzora provedbe Sporazuma od strane njegovih supotpisnica). Zaštitom Sporazuma Europska unija, zapravo, ima posljednju šansu očuvati, štoviše, ojačati i unaprijediti razinu svoje vanjskopolitičke, a onda i gospodarsko-financijske nezavisnosti o SAD-u, kao svom "starijem bratu". Zato je očuvanje Sporazuma od ključne važnosti za EU i njezine vodeće članice i one čine sve što im je u moći da Washingtonu ukažu kako griješi i da može puno više izgubiti nego dobiti sukobom sa svojim prekoatlanstskim saveznicima. S druge strane Moskva i Peking tvrde kako alternative postojećem Sporazumu nema i da će ga dvije zemlje i dalje podupirati. Međutim, Rusija, Kina i Iran jasno su dali do znanja da će ispunjavati odredbe Sporazuma samo ukoliko to nastavi činiti i EU, neovisno o povlačenju SAD-a.

Dakle, u tim i takvim okolnostima treba sagledavati i dolazak kancelarke Merkel u Soči i njezine razgovore s predsjednikom Putinom. A evo o čemu su dvoje državnika razgovarali:

Rusko-njemački odnosi:

Moskva Njemačku tradicionalno smatra jednim od svojih glavnih gospodarskih partnera. Nakon Kine, Njemačka zauzima drugo mjesto po pitanju ruske vanjske trgovine, a 2017.g. trgovina između Rusije i Njemačke povećala se za 23%. Samo u razdoblju siječanj-veljača 2018.g. trgovina između dviju zemalja povećala se za dodatnih 13%.

Oboje državnika u Sočiju su naglasili kako će se službeni kontakti i dalje nastaviti, neovisno o složenom geopolitičkom stanju, jer su obje strane svjesne njihove nužnosti i koristi. Angela Merkel je kazala: "U našim je strateškim interesima održavati dobre odnose s Rusijom, i ja sam se i u najsloženijim trenutcima uvijek zalagala za to da, npr. Vijeće NATO-Rusija nastavi svoj rad, ...", kazala je Angela Merkel.

Plinovod "Sjeverni tok 2":

Jedno od najvažnijih tema razgovora Putin-Merkel svakako je i ono koje se odnosi na izgradnju plinovoda "Sjeverni tok 2" koji bi povezao baltičke obale Rusije i Njemačke, tj. omogućio Njemačkoj nove isporuke ruskog plina bez posrednika (gradio bi se paralelno uz već funkcionalni plinovod "Sjeverni tok"). Kapacitet novog plinovoda iznosit će 55 milijardi m3 plina godišnje, a osim Njemačke, plasirao bi se i u pojedine, njoj susjedne zemlje. Taj je projekt već odavno izišao iz komercijalnog okvira (kakav je on formalno, jer se radi o projektu energetskih tvrtki, a ne država) i prerastao je u geopolitički sukob SAD-Rusija gdje SAD uporno ponavlja kako će on dovesti do još veće europske ovisnosti o Rusiji, ali pritom više i ne skriva kako i sam računa na unosno europsko tržište kada je u pitanju izvoz američkog ukapljenog plina. Tako je prije nekoliko dana američki medij The Wall Street Journal, pozivajući se na izvore iz SAD-a, Njemačke i EU, izvjestio, da je na nedavnom susretu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i njemačke kancelarke Angele Merkel, Trump zamolio kancelarku da odustane od potpore izgradnji plinovoda "Sjeverni tok 2".
Zauzvrat, Trump je predložio pregovore o novom trgovinskom sporazumu između dviju strana - SAD-a i EU. Gotovo istodobno kada i WSJ, i Bloomberg je objavio informaciju, prema kojoj je zamjenica pomoćnika državnog tajnika SAD-a Sandra Oudkirk u Berlinu izjavila, kako u slučaju daljnjeg razvoja projekta "Sjeverni tok 2" Washington može razmotriti mjere odgovora u okviru zakona "O suprostavljanju protivnicima Amerike posredstvom sankcija" (Countering America's Adversaries Through Sanctions Act, CAATSA). Objasnila je stav SAD-a time, da izgradnja plinovoda jača ovisnost Europe o ruskom plinu. Pritom je, također, otvoreno kazala kako SAD računaju na europsko tržište kada je u pitanju američki ukapljeni plin (LNG). Odgovor je već slijedećeg dana stigao od njamačkog ministra energetike Petera Altmaiera, koji je za televiziju ARD izjavio slijedeće: "SAD traže tržište za prodaju. Mi s razumijevanjem gledamo na to i spremni smo poraditi na olakšavanju isporuka američkog plina u Njemačku. Međutim, on je značajno skuplji nego plin koji se dostavlja plinovodom iz Rusije." Naglasio je kako Sjedinjene Države sada provode oštru politiku zaštite vlastitih gospodarskih interesa i da zato u Washingtonu moraju biti spremni na to, da i Europa ima pravo na zaštitu svojih interesa. Kazao je i kako hipotetski njemački otkaz od "Sjevernog toka 2" ne jamči i porast uvoza američkog ukapljenog plina.

Sjeverni tok 2
Sjeverni tok 2
Zbog takvog krutog stava i sve snažnijeg pritiska Washingtona na Berlin da odustane od "Sjevernog toka 2", Njemačka je primorana na nove "akrobacije", pa je, odnedavno, kancelarka Merkel opstojnost tog projekta vezala uz potrebu očuvanja određene količine tranzita ruskog plina za Europu i kroz ukrajinski plinovodni sustav. To nije čudno s obzirom da upravo EU najviše financira kolabirano ukrajinsko gospodarstvo, a prekidom ruskih isporuka plina preko Ukrajine, Kijev bi godišnje dodatno gubio oko tri milijarde dolara koliko sada dobiva kao tranziter. Naime, Gazprom planira smanjiti tranzit plina kroz Ukrajinu zbog opterećujućih političkih odnosa između Moskve i Kijeva ali i zbog višegodišnjih optužbi i sudskih sporova Gazproma i ukrajinskog partnera Neftogaza za međusobno neispunjavanje ugovorenih obveza. Iz tog razloga Gazprom se i odlučio na izgradnju Turskog toka (namjenjen turskom tržištu ali, u perspektivi, ukoliko za to iskaže interes Bruxelless, i tržištu Jugo-istočne i Srednje Europe) i "Sjevernog toka 2", a u posljednjem su svoj tržišni interes pronašle i velike europske energetske tvrtke, koje su ostale "kratkih rukava" nakon američke blokade plinovoda "Južni tok" nakon otvaranja ukrajinskog sukoba. Osim toga, za njemačku državu je taj plinovod itekako važan jer, primjerice, njemački stanovnici sada izdvajaju čak 10% svojih prihoda za električnu energiju.

Njemačka je odobrila projekt "Sjeverni tok 2" i u toj je zemlji već počela izgradnja infrastrukture za prijam ruskog plina iz tog plinovoda. Sam projekt odnosi se na izgradnju dviju cijevi protočnosti 55 milijardi m3 plina godišnje, od ruske obale u Finskom zaljevu, kroz Baltičko more, do njemačke obale. Novi plinovod išao bi paralelno uz već postojeći plinovod "Sjeverni tok". Tvrtka-operater projekta Nord Stream 2 AG već je polučila dozvole koje joj omogućuju izgradnju morskog dijela plinovoda u teritorijalnim vodama Njemačke i plinskog terminala u toj zemlji. Osim Njemačke, sve nužne dozvole za izgradnju i eksploataciju tog plinovoda nedavno je dala i Finska, gdje su u tijeku pripreme za obavljanje poslova na morskom dijelu budućeg plinovoda. Očekivano, sve potrebne dozvole za izgradnju "Sjevernog toka 2" nedavno je dostavila i Rusija, a uskoro se očekuju i švedske dozvole. Problem bi jedino mogla stvarati Danska, koja je već ranije, u svrhu mogućeg zaustavljanja izgradnje tog plinovoda usvojila poseban zakon koji omogućuje glasovanje u parlamentu o tom projektu. Ukoliko znamo da je upravo Danska najveći američki saveznik od spomenutih europskih zemalja, ona predstavlja "slabu kariku" koju Njemačka nastoji ojačati u korist spomenutog projekta. Koliko će u tome uspjeti, s obzirom na zahuktalost ukupnog geopolitičkog stanja u Europi i svijetu i otvorenog američko-ruskog antagonizma i međusobnog sankcijskog i protusankcijskog kažnjavanja, ostaje za vidjeti. U svakom slučaju, do ljeta, kada bi sve potrebne dozvole za izgradnju plinovoda "Sjeverni tok 2" morale biti prikupljene, ostalo je još malo vremena.


Direktorica ruskog "Gazprom Exporta-a" Elena Burmistrova, tvrdi , kako će "europski potrošači nakon izgradnje "Sjevernog toka 2" uštediti na energentima najmanje 7,9 milijardi eura godišnje, a ukoliko globalna potražnja za LNG plinom u svijetu bude rasla (što automatski znači i porast njegove cijene), ta se ušteda može povećati na 24,4 milijarde eura".

U razgovoru s Angelom Merkel, Vladimir Putin je izjavio kako je projekt "Sjeverni tok 2" otvoren i za druge partnere, ne samo one koji sada u njemu sudjeluju. "Mi ga smatramo korisnim po nas i mi ćemo se za njega boriti", kazao je Putin, dodavši, kako Rusija, nakon otvaranja tog plinovoda, ne namjerava odustati od tranzita plina kroz Ukrajinu, "ukoliko se oni pokažu ekonomski isplativim". Putin je, govoreći o američkom stavu o tom plinovodu, kazao kako je taj stav odavno poznat i da se glede njega uočava rijedak slučaj da se Trumpova administracija slaže s prethodnom - Obaminom. Trump, kazao je Putin, kao poslovni čovjek sada nastoji iz njega izvući ekonomsku dobit za SAD, kroz prodaju LNG plina Europi. To je moguće, ali je skupo, izjavio je ruski čelnik, dodavši, kako je američki ukapljeni plin oko 25-30% skuplji od ruskog, koji u Europu stiže plinovodima.

Ukrajina:

Ukrajinska kriza jedna je od onih koje najviše opterećuju rusko-njemačke odnose i oko koje se njihovi stavovi najviše razilaze. Ali i Merkel i Putin suglasni su kako alternative provedbi "Minskih sporazuma" nema. Pri tom kažu kako se nastavlja zajednički rad i u okviru tzv normandijske četvorke. Ali ovdje bih ipak napomenuo nešto važno: u samoj Ukrajini i jedna i druga sukobljena strana na "Minske sporazume" više ne računaju. Štoviše, Kijev je nedavno usvojio i novi zakon o mirnoj reintegraciji pobunjenih regija Donjeck i Lugansk, bez da se pritom o bilo čemu dogovarao s čelnicima spomenutih regija, što u startu blokira mogućnost mirnog riješenja jer po ove posljednje taj zakon predstavlja svršen čin - po načelu "prihvati ili nemamo o čemu razgovarati". Na taj način suhoparno govoriti o potrebi provedbe "Minskih sporazuma" od strane vanjskih igrača potpuno je neučinkovito. Iz toga je, zapravo, vidljivo, kako EU i Rusija taj problem sada nastoje "zamrznuti" i ostaviti za neka druga vremena i povoljnije globalne geopolitičke prilike, što nije čudno s obzirom na njihove dijametralno suprotne stavove. Jer sadašnje otvaranje, ipak dovoljno stabilizirane ukrajinske krize nametanjem svojih pozicija, dovelo bi do novog opasnog žarišta pred europskim dvorištem. Europskoj uniji ionako je dovoljan problem Sirija i bliskoistočna kriza u cijelosti, uz sveukupni eksplozivni potencijal novog izbjegličkog vala kojeg u sebi nosi. Novi val izbjeglica iz Ukrajine zato joj sigurno nije u interesu. Kancelarka Merkel riješenje vidi i u dolasku mirovnih snaga u pobunjene ukrajinske regije jer se tamo primjećuje destabilizacija stanja.


Komentar: ."Zakonom o reintegraciji Donbasa" Kijev minirao Sporazum iz Minska: Da li će se njegovom usvajanju usprotiviti Washington i Bruxelles?
"Zakon o reintegraciji Donbasa", koji neodoljivo podsjeća, ali samo po imenu, ne i sadržaju, zakon kojeg je hrvatski premijer Plenković pojašnjavao ukrajinskom kolegi Grojsmanu, zapravo se ne razlikuje od ostalih ukrajinskih zakona koji se odnose na ruski Krim i nepriznate republike. On po tom pitanju ne mijenja ništa i potvrđuje ono što je očito, a to je da Kijev ne namjerava učiniti ništa od dogovorenog u Minsku i nije spreman prihvatiti posljedice poraza u ratu u Donbasu.

Stoga se o njemu može raspravljati kao i čisto propagandnom dokumentu, ali samo s jedne točke gledišta. Naime, ako je zakon inicijativa Kijeva, može ga se zanemariti. Ali ako zakon podrže i njegovom usvajanju se ne usprotive Washington i Bruxelles,budući da je Sporazum iz Minska jedini dokument kojega je usvojilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, to znači da su SAD i EU pokrovitelji ove inicijative i da im je cilj sučeljavanje s Rusijom na teritoriju Ukrajine.



Sirija:

Kancelarka Merkel, koja je do sada Assada proglašavala "krvnikom" Sirije, pokušala je dolaskom u Soči, a ne u Moskvu, otupiti oštrice svojih kritičara zbog razgovora s Putinom. Međutim, Putin ju je vještim manirom primio u rezidenciji u kojoj je svega nekoliko dana ranije upravo s Basharom Assadom zajednički proslavio pobjedu nad terorizmom. U tim i takvim okolnostima kancelarki i nije preostalo ništa drugo nego kazati, kako su Berlin i Moskva spremni zajednički raditi na političkom riješenju sirijskog problema, jer je, prema njenoj procjeni, "stanje u regiji i oko Sirije vrlo napeto". Ona je podržala razradu zajedničkog plana djelovanja za riješenje stanja u Siriji, a podržala je i rad povjerenika UN-a za tu zemlju, Steffana de Misture. Predsjednik Putin je, s druge strane, naglasio potrebu ukidanja ograničenja za isporuke humanitarne pomoći Siriji, kako bi se izbjeglice iz Europe vratile u tu zemlju. Naime, na sirijskim područjima koja su pod nadzorom vlade u Damasku trenutačno živi gotovo 90% ukupnog sirijskog stanovništva, a SAD i njegovi europski saveznici ne šalju humanitarnu pomoć u ta područja dok je na vlasti predsjednik Assad.

Iran:

Jednostrani izlazak SAD-a iz sporazuma s Iranom bilo je važno pitanje na sastanku u Sočiju. Nedavno je francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio kako EU namjerava zaštititi svoje interese u slučaju uvođenja američkih sankcija. Angela Merkel, nakon sastanka s Putinom, također je izjavila kako Berlin namjerava nastaviti provoditi Sporazum, isto kao i druge članice Unije. "Njemačka, Velika Britanija, Francuska i sve naše kolege u EU nastavljaju podupirati taj sporazum... On nije savršen ali je bolji nego nikakav sporazum, i zato se s Iranom moraju nastaviti pregovori", kazala je kancelarka, dodavši, kako se mora nastaviti razgovor i oko razvoja iranskih balističkih raketa.