Sudeći po nastavku turske retorike u Teheranu se Rusija i Iran nisu uspjeli dogovoriti s Turskom kako riješiti problem terorističke enklave u Idlibu. Erdogan u članku za The Wall Street Journal zahtjeva da se ponovno sastane s Putinom i najavio je nove konzultacije generala Hulusija Akar u Moskvi, što sugerira da razlike Rusije i Irana s turskom u Teheranu nisu prevladane.
Turska pokušava odgoditi operaciju i nastavlja u zamjenu za operacije sirijske vojske nuditi okupaciju Idliba od strane militanata kojima upravljaju, koji bi u teoriji trebali protjerati Al-Nusra Front, što je malo vjerojatno.
Očito je da se pregovaranje nastavlja, uglavnom iza kulisa, a čini se da je povezano s potencijalnom podjelom sfere utjecaja i granicom dokle će napredovati sirijske snage.
Maksimalistički zahtjevi Erdogana su da turske snage ostanu u Idlibu sve dok se ne uništi kurdski YPG, da sirijske snage ne napadaju militantne islamističke skupine koje su surađivale s Turskom nakon Astane i da vladine snage ne ulaze na područja koja kontroliraju ove skupine. Turska bi, navodno, sudjelovala u vojnim operacijama protiv sirijske Al-Qaede i suparničkih islamističkih skupina isključivo s Rusijom.
Rusija i dalje insistira da teroristi moraju biti uništeni, a suživot s njima je isključen. Međutim, ako im Turska može osigurati odlazak po uzoru na Istočnu Goutu, tada Rusija nema ništa protiv. Lavrov je na sastanku u Ženevi potvrdio stav Moskve da je suživot s teroristima u Idlibu nemoguć i oko toga nema pregovora.
Propaganda militanata navodi da su im Turci dali ili obećali dati oružje i streljivo na sjeveru Idliba u slučaju njihovog punopravnog sudjelovanja u neprijateljstvima. Usput, Turska jača svoje snage u pokrajini Hatay, gdje prebacuje tenkove, borbena oklopna vozila za pješaštvo i automatske sustave kontrole.
Centar za pomirenje u Siriji je objavio dodatne informacije s detaljima predstojeće provokacije s kemijskom oružjem s vrlo jasnim detaljima, dok zapadni tisak i dalje ponavlja kako se Assad priprema za kemijski napad, čime stvara preduvjete za udare na Siriju.
U slučaju provokacije su Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska već izrazile spremnost za provođenje udara protiv Sirije, navodi se i da se vrši pritisak na Njemačku da i ona sudjeluje u napadu.
Merkel ne isključuje ovu mogućnost, iako se SPD tome snažno suprotstavlja i navodi kako njemačka vojska po ustavu ne može napustiti teritorij zemlje i provoditi vilo kakve vojne operacije bez glasanja u Bundestagu. Prema vojnim procjenama, SAD u ovom trenutku imaju na raspolaganju oko 200 do 250 projektila kojima bi mogli udariti na Siriju.
Komentar Također je i njemačka ljevičarska stranka Die Linke oštro odbacila bilo kakvu ideju njemačkog sudjelovanja u vojnoj intervenciji u Siriji, dan nakon što su se pojavile informacije kako Berlin već pregovara sa SAD-om o priključenju potencijalnom napadu na Siriju.
Liderica stranke, Sahra Wagenknecht, poručila je u razgovoru za televiziju N-TV kako su već i sami pregovori po tom pitanju "apsurdni i potpuno neodgovorni".
Nekoliko sati ranije na svom Facebooku uputila je zahtjev njemačkoj kancelarki Angeli Merkel da ne slijedi slijepo zahtjeve koji stižu od strane američke administracije. "Washingtonu bi trebalo poručiti kako neće biti nikakvog automatizma po pitanju njemačkog sudjelovanja u zračnim napadima koji su također i kršenje međunarodnog prava", poručila je Wagenknecht.
"Ovo je skandal, da ministarstvo obrane uopće razmatra takvu mogućnost", poručila je njemačka ljevičarska liderica.
Francuska je čak izjavila će se teroristi, ako budu napadnuti u Idlibu, vratiti u svoje matične zemlje, uključujući Francusku. Dakle, treba im pomoći u Siriji, kako se ne bi vratili u Europu, čime se počela širiti histerija oko njihovog povratka kući. Neki su se već vratili, ali da se vrate mnogi, Francuzima se to ne sviđa.
Sirijska vlada i dalje inzistira na tome da će mirnim ili vojnim sredstvima preuzeti kontrolu nad čitavim teritorijem zemlje. Vojna opcija je rezervirana za Idlib, a mirni put je Ustavotvorna skupština na kojoj će se kandidati konačno složiti oko novog ustava zemlje. No, bez rješavanja pitanja Idliba je nemoguće pokrenuti ovaj proces.
Općenito, vidimo nastojanja Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske da spriječe ofenzivu u Idlibu, koju Sirija, Rusija i Iran žele provesti. Turska je još jednom potvrdila da nije saveznik, već situacijski sudionik rusko-iranske koalicije, pokušavajući ostvariti svoje uske interese.
Ono što je važno u Siriji jeste da veću težinu u spašavanju terorista sada ima Turska, nego što je zajedno imaju SAD, Saudijska Arabija i Izrael, koji daju jednu ili dvije kratke izjave o Siriji, uglavnom o Iranu, od oslobođenja juga zemlje.
Turska jača svoje položaje u Idlibu i jača vojnu nazočnost na granici sa Sirijom.
© logicno.comRaspored snaga u Idlibu
"Vojno smo prisutni u Siriji, a ako se napadnu naši vojnici, to će se smatrati napadom na Tursku", rekao je neimenovani turski dužnosnik za Reuters.
Samo teroristi u Idlibu su na svojim stranicama objavili kako su stotine pripadnika turskih specijalnih snaga, na desetine borbenih vozila i tenkova stigli su u pokrajinu Idlib.
Turska je povećala i isporuke oružja militantima koje kontrolira u Idlibu, čime im pomaže da se odupru nadolazećoj ofenzivi sirijske vojske koju podupiru Rusija i Iran, za Reuters je izjavio jedan od zapovjednika naoružane oporbe.
Pod pretpostavkom da su informacije Reutersa točne, Ankara je poslala vojnu pomoć militantimazato što Rusija i Iran nisu udovoljili zahtjevima Erdogana na summitu u Teheranu.
"Obećana nam je puna vojna potpora Turske za dugotrajnu borbu", izjavio je jedan visoki zapovjednik takozvane Slobodne sirijske vojske.
Navedeno je kako je među oružjem koje je isporučeno teroristima streljivo i projektili za sovjetski višenamjenski raketni sustav "Grad", što će proturskim islamističkim skupinama pomoći da ne ostanu bez municije tijekom borbi.
Podsjetimo da su prošlog tjedna u raketnom napadu na kršćanski grad Muhardu u sjevernoj Hami teroristi skupine Jaish Al-Izza, koju kontrolira Ankara, koristili turske projektile s kasetnim streljivom i da je turski kontrolni punkt neposredno u blizini odakle je napad proveden. U napadu je ubijeno devet civila, među kojima su bile dvije žene i petoro djece.
I na kraju, ono što je nejasno, Turska duž cijele linije razgraničenja, osim malog dijela granice s Latakijom, granicu s Idlibom dijeli s koalicijom Hayat Tahrir Al-Sham, koju vodi sirijska Al-Qaeda. U deklaraciji koji je Erdogan potpisao u Teheranu se obvezao da će se Turska, uz Rusiju i Iran, boriti protiv terorizma - ISIL-a, Al-Nusra Fronta, te pojedinaca i skupina povezanih s njima. Sudeći po karti i činjenici da Al-Nusra Front drži najveća naselja u Idlibu i da je na granici s Turskom primjetna visoka razina kohabitacije s turskom vojskom, logično se zapitati koliko će trajati ovaj igrokaz s Ankarom i njihovim štićenicima u Siriji?
Vjerojatno ne dugo. Iako se čini da Erdogan uspijeva voditi igru, prije ili kasnije će morati odustati od svojih zahtjeva.
Komentar: Erdogan u svojoj kolumni za The Wall Street Journal: "Svijet mora zaustaviti Assada i spasiti Idlib"