globalno zatopljenje
Kako su "neprijatelji demokratskog liberalnog Zapada" krivi za sve, logično je da budu glavni krivci i za globalno zatopljenje, barem prema najnovijim saznanjima britanskog lista The Guardian.

Iako je među "glavne krivce" za globalno zatopljenje uvrštena i Kanada, Rusija i Kina su sa svojim "zlonamjernim aktivnostima" u uništenju planete na prvom mjestu.


Komentar: Sada je poznato da postoji veza između aktivnosti Sunca i globalnih temperatura na Zemlji, u stvari, to je odlučujući čimbenik. Ali da bi to moglo razmotriti kao činjenično, potrebno je u jednadžbi razmotriti zaključke Teorije električnog svemira. Sunce električno reagira s ostalim planetima, puni ih i detonira električne pojave poput uragana, tornada, visoke vulkanske i seizmičke aktivnosti. Drugi čimbenik koji može utjecati na hlađenje globalnih temperatura jest akumulacija kometarne prašine u gornjoj atmosferi zbog visoke meteorske aktivnosti posljednjih godina, budući da te čestice zadržavaju sunčeve zrake.

Treba napomenuti da je globalno zatopljenje mit koji se temelji na pseudo-znanstvenim pretpostavkama kako bi se ekonomski koristilo nekolicini ljudi. Ljudi imaju malo utjecaja i malo kontrole nad sudbinom klime na Zemlji. Vrlo nalik kozmičkoj prijetnji od kometa, malo toga možemo učiniti da zaustavimo brzo nastupanje ledenog doba zbog promjena na Suncu i u kozmičkom okolišu.

Ono što bi svjetske vlade mogle učiniti je da realno pripreme čovječanstvo kako bi se na razuman i human način moglo nositi s ovim problemom i nastupajućom promjenom. Međutim, oni to ne čine. Na svakoj pojedinoj osobi je da odluči kome i kojim informacijama će povjeriti svoju budućnost i kako će se pripremiti. Izgleda da je preostalo malo vremena, ako pratite znakove.


Rusija, Kina i Kanada su postigle najmanje uspjeha u smanjenju emisija ugljičnog dioksida, piše The Guardian. Britanski list napominje da prema znanstvenicima, ako sve zemlje budu slijedile vlastite politike o ovom pitanju, do kraja stoljeća će globalno zatopljenje biti više od 5°C.

"Klimatska politika Rusije, Kine i Kanade će do kraja stoljeća dovesti do globalnog zatopljenja za više od 5°C, što znanstvenici nazivaju katastrofalnim pokazateljom", piše The Guardian.

Istodobno, kao što to piše britanski list, Sjedinjene Države su samo malo bolje po ovom pitanju. Naime, politika koju provode Sjedinjene Države može uzrokovati povećanje temperature od više od 4°C.

Dakle, čak i Sjedinjene Države, koje The Guardian navodi kao svjetskog lidera u području zaštite okoliša, pokazuju indikator dvostruko viši od onoga kojeg znanstvenici smatraju prihvatljivim.

Prema njihovom mišljenju, globalno zatopljenje bi se moglo nazvati relativno sigurnim ako ne prelazi 1,5°C.
globalno zatopljenje
© Pinterest
Kako bi se dobili podaci za svaku državu, istraživači su morali izračunati i koju će štetu na planeti pretrpjeti sve zemlje svijeta, ako se svaka od njih ne pridržava deklariranih ciljeva.

Prema Pariškom sporazumu, svaka država određuje svoj doprinos u postizanju zajedničkog deklariranog cilja da se rast globalne prosječne temperature zadrži na 2 do 1,5°C. Zemlje su se u Parizu dogovorile da će napraviti reviziju vlastitog doprinosa svakih pet godina. Dakle, znanstvenici se nadaju da će za sljedeće dvije godine uspjeti uvjeriti zemlje da u borbi protiv globalnog zatopljenja budu ambicioznije.

Istodobno, Indija je među najvećim gospodarstvima svijeta, a postigla je najveći uspjeh u ovom pitanju, čiji će deklarirani doprinos dovesti do porasta prosječne temperature samo malo više od 2°C.

Najmanji uspjeh je primijećen u Kini, kao i glavnim izvoznicima energije Rusiji, Saudijskoj Arabiji i Kanadi.

"Ove zemlje praktično ne rade ništa kako bi ograničile emisije ugljičnog dioksida ", zaključuje The Guardian.

Na temelju kojih podataka, nitko ne zna, kao i obično, a argument izvoza nafte i plina se ne može nazvati nekim pokazateljem.

Slično je bilo i s Protokolom iz Kyota, koji je usvojen je 1997. godine i na snazi je od 2005. Potpisnici su se složili smanjiti emisiju stakleničkih plinova na razinu iz 1990. godine. I kako je sve završilo? Japan, koji je obećao smanjenje od 6%, umjesto toga je vidio porast od 7,4%, usprkos 20 godina ekonomske stagnacije. Australija, koja je obećala sniziti emisije CO2 za najviše 8%, zabilježila je porast od 47,7%. Nizozemska, koja je obećala smanjenje od 6%, samo do kraja 2010. godine je završila s povećanjem emisija od 20%. Kanada, koja se zalagala za smanjenje od 6%, imala je porast od 24%. No, kako su sve ovo zemlje "etablirane liberalne demokracije", mediji se nisu posebno bavili ovim katastrofalnim brojkama i neispunjenju zacrtanih ciljeva.