U novoj "suverenističkoj" vladi Italije, koja se uz migracijsku politiku zaštite granica od ilegalnih imigracija još treba potvrditi kao takva, ministar unutarnjih poslova i prvi zamjenik premijera je Mateo Salvini, vođa stranke Liga, bivše Sjeverne lige koja je utemeljena kao secesionistički pokret 1991. s ciljem stvaranja konfederacije ili čak odcjepljenja sjevernog dijela Italije, takozvane Padanije.
Od osnutka koalicijske vlade se Matteo Salvini uglavnom bavio problemom ilegalnih migracija i branio je proračun za 2019. u kojem se predviđa proračunski deficit od 2,4%, jer Bruxelles dozvoljava 3%, ali ne i za Italiju, zato što je prezadužena i dok ne vrati kredite i dugove mora se držati diktata Europske komisije.
"Ugovor Vlade promjena", kojeg su potpisali Liga Mattea Salvinija i Pokret 5 zvijezda (M5S) kojeg vodi Luigi di Maio ima 30 točaka koje obuhvaćaju sve sfere društvenog života, unutarnje i vanjske politike i prihvaćen je od strane talijanskih birača. Matteo Salvini, kao ministar unutarnjih poslova, imao je tešku zadaću rješavanja točke 13, koja govori o ilegalnim migracijama, koje je uspješno smanjio za 80%.
"Ugovor Vlade promjena" dvije najveće koalicijske stranke Italije o vanjskoj politici govori u točki 10.
Citirat ćemo ga u cijelosti, iako je riječ o općim smjernicama vanjske politike Italije pod novom vladom. Ovaj je dio važan jer u jednom dijelu govori o Bliskom istoku, a kasnije ćemo pojasniti zašto.
Točka 10. Vanjska politikaVanjska politika sljedećih nekoliko godina morat će se usredotočiti na neke elemente koji su od primarne važnosti.
Predano ćemo voditi vanjsku politiku koja će se temeljiti na središnjim pitanjima od nacionalnog interesa i na promociji bilateralne i multilateralne suradnje.
Potvrđujemo članstvo u Sjevernoatlantskom savezu sa Sjedinjenim Državama, koje su naš povlašteni saveznik, ali smo otvoreni i za suradnju s Rusijom koju ne percipiramo kao prijetnju, već kao gospodarskog i potencijalno relevantnijeg trgovinskog partnera.
U tom smislu bi bilo
prikladno ukinuti sankcije nametnute Rusiji, koja će biti rehabilitirana kao strateški sugovornik u rješavanje regionalnih kriza, kao što su one u Siriji, Libiji i Jemenu.Također je nužno usmjeriti pozornost na Južni front.
Rusiju ne percipirati kao vojnu prijetnju, već potencijalnog partnera za NATO i EU, jer se na Mediteranu gomila više faktora nestabilnosti, kao što su islamski ekstremizam, nekontrolirani migracijski tokovi, uz posljedične napetosti između regionalnih sila na tom području,
Italija bi trebala intenzivirati suradnju sa zemljama koje su uključene u borbu protiv terorizma.
Ostatak od nekoliko rečenica govori o smjernicama politike prema Talijanima u inozemstvu i talijanskoj dijaspori, promicanju talijanske kulture u svijetu i jačanju odnosa dijaspore s domovinom. Ugovor koje je u ime Lige potpisao Matteo Salvini
izričito nalaže suradnju sa zemljama koje se bore protiv terorizma, jer su u ratovima na Bliskom istoku, sjeveru i diljem subsaharske Afrike, od Nigerije do Somalije, uglavnom uključene islamističke terorističke skupine koje su se zaklele na vjernost Al-Qaedi ili "Islamskoj državi". Talijanska vlada je prepoznala ovu opasnost i da pred terorom islamističkih skupina prema Europi bježe stotine tisuća i milijuni ljudi. Točno je i da su u nacrtu talijanske vlade NATO i SAD navedeni kao strateški partneri, a Rusija kao vrijedan sugovornik kojeg ne treba odbaciti. Navedeno je i kako Italija treba surađivati sa "svim zemljama koje se bore protiv terorizma". S posebnim naglaskom nije izuzeta nijedna.
Salvini iznenada postaje glasnogovornik izraelskog režimaI što se sada događa. Jučer talijanski ministar unutarnjih poslova i prvi potpredsjednik vlade Matteo Salvini dolazi u Tel Aviv i na konferenciji za novinare odmah
staje na izraelsku stranu i libanonski Hezbollah definira kao "islamske teroriste koji kopaju tunele i naoružavaju se projektilima".Ovu izjavu daje samo dan nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao da postoji "razumna mogućnost da će izraelska vojska provoditi poslove na teritoriju Libanona" i da će se te akcije provoditi u sklopu tekuće operacije "Sjeverni štit", kojoj je cilj otkriti i neutralizirati Hezbollahove prekogranične tunele. Netanyahu je također rekao kako će Izrael uskoro zatražiti sastanak Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i tražiti osudu navodnih akcija Hezbollaha.
Dalje, nakon vožnje helikopterom, jučer je Matteo Salvini izjavio: "Tko želi mir taj podržava pravo na postojanje i sigurnost Izraela. Upravo sam bio na sjevernoj granici s Libanonom, gdje su islamski teroristi Hezbollaha kopali tunele da napadnu bastion demokracije u ovoj regiji."
"Za borbu protiv islamskog terorizma i uspostavu mira i stabilnosti, za sve bliže odnosa između škola, sveučilišta i poduzeća i suradnju u znanstvenim i medicinskim istraživanjima, za jačanje suradnje i prijateljstva između talijanskog i izraelskog naroda - ja sam ovdje. Čekamo da UN i Europska unija odigraju svoj dio", rekao je Matteo Salvini.
U ovom dijelu moramo podsjetiti da Europska unija Hezbollah sve do 2013. godine nije smatrala terorističkom organizacijom, da bi nakon napada na autobus s izraelskim turistima u ljeto te godine u Bugarskoj, kojeg je
Mossad pripisao Hezbollahu, iako istraga to nikada nije dokazala, Bruxelles za terorističku organizaciju proglasio "vojno krilo" Hezbollaha, dok je za EU "političko krilo" libanonskog pokreta otpora, koje trenutno čini većinsku koaliciju u parlamentu Libanona, ostalo legitimna politička snaga u zemlji i izuzeta je od bilo kakvih sankcija.
Kasnije je Salvini na Twitteru napisao kako on
ne zna i nije informiran tko su teroristi, protiv koga se bore i tko ih podržava oružjem, financijama i tko im pruža logističku podršku.
Da se bolje informirao, umjesto da se oslanjao na jednostrane izraelske izvore, možda bi Salvini znao da je
Izrael davao oružje za najmanje 12 terorističkih skupina u Siriji, što je navedeno u izvješću kojeg je objavio američki institucionalni medij Foreign Policy, gdje je objašnjen izraelski tajni program podrške sirijskim pobunjenicima, što je ime za teroriste koje su na jugu Sirije podržavali Obama, Trump i Netanyahuov režim, zajedno s NATO paktom i cijelom antisirijskom koalicijom koja uključuje zaljevske monarhije i Tursku.
"Izrael je tajno naoružavao i financirao najmanje 12 pobunjeničkih skupina u južnoj Siriji, čime im je posljednjih nekoliko godina pomogao u borbi protiv sirijske vojske i proiranskog Hezbollaha na izraelskoj granici, što je potvrdilo skladu s više od dvadeset zapovjednika i članova tih skupina", piše
Foreign Policy, ali slična izvješća su objavili
Haaretz, Times of Israel i drugi izraelski mediji, koji su u nekim slučajevima kritizirali politiku vlade Netanyahua.
Matteo Salvini je propustio čuti ove informacije, kao što ne želi znati da je svatko tko se protivi okupaciji i hegemoniji Izraela u regiji proglašen za "terorista".Ovdje govorimo samo o
Hezbollahu, pokretu koji se od početka sirijskog rata, bori protiv bandi islamističkih terorista, naoružanih od strane Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Izraela, koje su u jednom trenutku svoje aktivnosti proširile i na Libanon, posebice u pogranična područja i sjevernu regiju oko grada Arsala.
U trenutku kada je Libanon, koji je tada već imao više od milijun sirijskih izbjeglica, trebao postati novo bojno polje, intervenirao je Hezbollah i uz libanonsku vojsku, koja je djelovala uglavnom u Arsalu, spriječio najgore. Da nije bilo tako, Italija i EU bi se suočili s još jednim izbjegličkim valom od više od milijun Sirijaca i novih izbjeglica iz Libanona. Srećom, taj je crni scenarij izbjegnut, ali sigurno ne zbog djelovanja Salvinijevog "bastiona demokracije u regiji - Izraela".
Točno, Hezbollah je slao svoje jedinice za borbu protiv terorističkih islamističkih skupina i pružio snažnu potporu sirijskoj vojsci, koja je preživjela rasulo i obvezala se da će braniti zemlju.
Šteta što
Salvini nije temeljito proučio uzroke sukoba u Siriji, hibridnog rata koji je pokrenut po želju UAE, Saudijske Arabije, Izraela, Katara, Turske i njihovih saveznika u EU i Washingtonu.Nevjerojatno je da Salvini ne zna da je rat u Siriji u svom scenariju također uključivao i Libanon. Talijanski potpredsjednik vlade također zanemaruje činjenicu da je Hezbollah prvo ustao u obranu kršćanske zajednice u Libanonu i Siriji, naše "braće po vjeri" koje je Europa napustila. Bilo bi dovoljno da je otišao razgovarati s bilo kojim od kršćanskih biskupa koji nisu napustili Siriju i Libanon, koji bi mu vrlo lako objasnili kako stoje stvari. Osim toga, čelnici kršćanskih zajednica u Siriji i Libanonu su često davali intervjue za talijanske dnevne listove u kojima su objasnili sirijsku stvarnosti.
I na kraju se
Matteo Salvini pretvorio u glasnogovornika izraelske propagande, i to u vrijeme kada Netanyahu prijeti novim ratom, ovaj put protiv Libanona.Naravno da Salviniju Izraelci nisu govorili istinu i da je Izrael bio taj koji je napao Libanon tri puta, a ne obrnuto. Zračni udari Izraela na Libanon uglavnom uzrokuju civilne žrtve, jer su borci Hezbollaha dobro pripremljeni i utvrđeni. Osim toga, Izrael i danas pod okupacijom drži dio Libanona, Farme Šeba, bez ikakve pravne osnove.
Matteo Salvini se nije informirao ni od strane nezavisnih izvora, kako bi saznao tko su zapravo borci Hezbollaha. Da jeste, znao bi, primjerice, da su to isti borci koji su 2006. godine uspjeli odbiti najnoviju izraelsku agresiju. Naučio bi i da borci Hezbollaha nisu samo muslimani ili šiiti u ratu protiv selafijskih terorista, već da Hezbollah također vodi i kršćansku brigadu, utemeljenu proteklih godinama za obranu kršćanskih zajednica u Libanonu u vrijeme ugroze od strane islamističkih terorističkih skupina.
Salvini nije znao, jer su mu to njegovi cionistički prijatelji nisu rekli, koliko je muslimanskih boraca Hezbollaha i sirijske vojske poginuli boreći se za obranu kršćanskih sela, svetinja i cijelih regija, kao što je Dolina kršćana u Siriji, dok je licemjerna Europa okrenula leđa kršćanskim zajednicama Libanona i Sirije.To Salvini ne može ni zamisliti, čak ni da je otišao razgovarati s primatima kršćanskih crkvi u Libanonu, umjesto da je razgovarao samo s izraelskim vlastima.
Govoreći o terorizmu, kao što je nedavno napisao američki stručnjak za Bliski istok, dr. Kevin Barret, "terorizam je vojna taktika i taktika namjerno usmjerena protiv civila".
"Je li Hezbollah teroristički pokret? Naravno da ne, jer govorimo
o skupini otpora koja se bori da spriječi cionističke teroriste da i dalje na Bliskom istoku napadaju teritorije koji im ne pripadaju. Ništa u Palestini ni u njenoj okolini ne pripada cionistima.
Oni su došli iz Europe, napali lokalno stanovništvo i koristili terorizam kao svoju glavnu taktiku. A skupine otpora, kao cjelina, naglasak daju na zaustavljanje ove invaziju i borbu protiv terorizma", rekao je Barrett, novinar i radijski voditelj s doktoratom za arapske i islamske studije.
Dokaz je da se Hezbollah bori protiv takozvane Islamske države i Al-Qaede, odnosno Al-Nusra Fronta u Siriji, kao i protiv svih drugih terorističkih skupina koje potiču i naoružavaju SAD, Saudijska Arabija i Izraela kako bi destabilizirali zemlje na Bliskom istoku, a plan Washingtona i Tel Aviva je bio "svrgavanje režima" u Siriji i za balkanizacija regije.
Dakle, Hezbollah je u svim svojim bitkama zapravo antiteroristička skupina, ali, naravno, prema Trumpu i pristašama Izraela,
teroristi su uvijek drugi, oni koji se protive agresiji Izraela.Hezbollah je, zajedno sa sirijskom vojskom i saveznicima, osujetio taj plan i nije došlo do "svrgavanja režima" u Siriji i balkanizacije regije. Zato su ih Izrael i Amerikanci nasmrt mrze.
Postavlja se pitanje je li Salvini nesvjesno upao u njihovu klopku? Bez obzira kako bilo, ovo je bio vrlo loš potez Salvinija, a ako je to istinska vanjska politika Vlade promjena, ona će se na kraju pokazati pogubnom za Talijane.
Ugovor Vlade promjena: Contratto Governo (PDF)Israel's Secret Program to Back Syrian Rebels: Foreign Policy / Contro InformazioneVIDEO - Jučerašnja izjava Mattea Salvinija u Izraelu
Komentar: To samo pokazuje kako kritični trebate biti s obzirom na političare, jer, očito, dok oni mogu pokazati razum o nekim temama, s druge strane oni mogu pokazati potpuno neznanje o drugima.
Pogledajte također: