Srednjoafrička Republika
Ruska vojna baza može se pojaviti u srcu Afrike, u Srednjoafričkoj Republici, izjavila je tamošnja ministrica obrane Marie-Noëlle Koyara.

Da se Rusija sve snažnije pozicionira na afričkom kontinentu, ne želeći ga prepustiti isključivo američkim, britanskim i francuskim interesima, svjedoče njezine sve intenzivnije političke, gospodarske i vojne aktivnosti posljednjih godina na Bliskom istoku (čiji je dio u političkom smislu i islamski Sjever Afrike), poglavito nakon aktivnog vojnog ulaska Moskve u sirijski sukob 2015. godine. Pojačana ruska nazočnost primjetna je od Alžira, Libije, Egipta, preko Čada, Sudana, Ugande, pa do Južnoafričke Republike (JAR). Međutim, jedna je vijest danas posebice zanimljiva, a medijski gotovo nezamjetna.

Radi se o intervjuu ministrice obrane Srednjoafričke Republike (CAR) Marie-Noëlle Koyara danog ruskoj agenciji RIA Novosti, u kojem je ona govorila o tome, da su Rusija i CAR 2018. g. potpisale međuvladin sporazum o vojnoj suradnji. Nakon toga, u gradu Berengo, smještenom u toj državi, Rusija je otvorila vojno središte, u kojem ruski instruktori obučavaju vojnike te afričke zemlje.

"O konkretnom otvaranju (klasične vojne) baze mi još nismo razgovarali, ali takva mogućnost nije isključena u okvirnom sporazumu. Ukoliko od predsjednika, kao vrhovnih zapovjednika i vođa naroda, bude donešena odluka o izgradnji baze, znači tome će zemlje i težiti. A mi, kao ministri, to ćemo već realizirati", izjavila je ministrica obrane Marie-Noëlle Koyara. Pojasnila je kako vojni obrazovni centar u Berengu ne treba smatrati ruskom vojnom bazom. Međutim, stanovništvo ga je već počelo doživljavati upravo tako.

Što se tiče stanja u toj središnje smještenoj državi afričkog kontinenta u kojoj se govori francuskim jezikom, po broju stanovnika nešto većoj od Hrvatske (oko 5 600 000) i o kojoj se u Hrvatskoj malo ili gotovo ništa ne zna izvan najužih stručnih krugova, potrebno je naglasiti kako se ono zaoštrilo početkom prosinca 2013.g., kada su u glavnom gradu Bangui izbili sukobi između boraca koalicije "Selek" (sastavljene od više muslimanskih organizacija), koja je i uspjela svrgnuti tamošnju vladu, i njima suprostavljenim kršćanskim pobunjenicima iz koji su se samoorganizirali u organizaciju Anti Balaka", koji su i vratili svrgnutu vladu. Prema podacima UN-a iz srpnja 2018.g., u vrijeme sukoba poginulo je oko 6 tisuća osoba, a čak je milijun ljudi bilo primorano napustiti svoja ognjišta.

Zemlja je vrlo bogata rudama, posebice dijamantima, a samim time je i jasno kako je građanski rat na njezinom području, kao, uostalom, i svi sukobi diljem Afrike, posljedica upravo te činjenice, kao i postkolonijalne ostavštine i prljavih igara velikih vanjskih igrača, koji svoje interese najlakše ostvaruju i prikrivaju u uvjetima nereda, nestabilnosti i krvavih sukoba, koje, ako je moguće, vrlo lako karakteriziraju kao "vjerske ratove" u kojima im je i najlakše "loviti u mutnom" (jer neuk je narod u to vrlo lako uvjeriti, čak i ako su stoljećima ranije živjeli u miru, jedni pored drugih)

U glavnom gradu susjednog Sudana Kartumu (Khartoum), u kolovozu prošle godine održan je sastanak predstavnika najvećih paravojnih organizacija CAR-e "Anti Balaka" (kršćanske milicje) i spomenutog "Seleka", na kojem su se strane dogovorile o srednjeafričkom ujedinjenju kroz zajedničku pregovaračku platformu. U usvojenoj deklaraciji objavljen je poziv vladi CAR za početak rada na pomirbi, uz posredništvo EU i Rusije, kao i regionalnih i međunarodnih organizacija.