putin
© AFP / Jim Watson i Grigory DukorAmerički predsjednik Joe Biden iznio je svoj pristup Rusiji i njenom čelniku Vladimiru Putinu
Vašington može poricati koliko hoće, ali Ukrajina je deo ruske sfere uticaja. Ako Zapad ne primora Kijev da poštuje Minski sporazum, Rusija će "neutralisati" pretnju pod svojim uslovima

Dakle, ruski predsednik Vladimir Putin, sam, i predsednik Sjedinjenih Država Džo Bajden, okružen saradnicima, konačno su održali svoju tajnu konferenciju putem video linka u trajanju od dva sata i dva minuta - sa prevodiocima smeštenim u različitim prostorijama.

To je bila njihova prva ozbiljna razmena mišljenja otkako su se sastali u Ženevi proteklog juna - što je bio prvi rusko-američki samit još od 2018. godine. Za globalno javno mnjenje, navedeno da veruje kako je "rat" u Ukrajini skoro neminovan, ono što je ostalo u suštini je bujica spina.

Dakle, hajde da počnemo sa jednostavnom vežbom koja se fokusira na ključno pitanje razgovora putem video linka - Ukrajinu - suprotstavljajući verzije Bele kuće i Kremlja o onome što se dogodilo.

Bela kuća: Bajden je Putinu "jasno stavio do znanja" da će SAD i saveznici odgovoriti "odlučnim ekonomskim i drugim merama" na vojnu eskalaciju u Ukrajini. Istovremeno, Bajden je pozvao Putina da deeskalira situaciju oko Ukrajine i "vrati se diplomatiji".

Kremlj: Putin je Bajdenu ponudio da poništi sva ograničenja u vezi funkcionisanja diplomatskih misija. On je naveo da je saradnja između Rusije i SAD i dalje u "nezadovoljavajućem" stanju.

On je pozvao SAD da na Rusiju "ne prebacuju odgovornost" za eskalaciju situacije oko Ukrajine.

Bela kuća: SAD će proširiti vojnu pomoć Ukrajini ako Rusija preduzme korake protiv nje.

Kremlj: Putin je Bajdenu rekao da je Rusija zainteresovana za dobijanje pravno utvrđenih garancija koje isključuju širenje NATO-a na istok i razmeštanje udarnih ofanzivnih sistema u zemljama koje graniče sa Rusijom.

Bela kuća: Bajden Putinu nije dao nikakva obećanja da će Ukrajina ostati izvan NATO-a.

Minsk ili krah

A sada da kažemo nešto o onome što je zaista važno: crvene linije.

Ono što je Putin na diplomatski način rekao Bajdenovom timu, koji je sedeo za svojim stolom, jeste da je ruska crvena linija - Ukrajina van NATO saveza - nepomična. Isto važi i za situaciju u kojoj bi u Ukrajini bile otvorene američke vojne baze i raspoređeno NATO naoružanje.

Vašington može poricati do beskonačnosti, ali Ukrajina je deo ruske sfere uticaja. Ako niko ne bude primorao Kijev da se pridržava Minskog sporazuma, Rusija će "neutralisati" pretnju pod sopstvenim uslovima.

Osnovni uzrok čitave drame, odsutan u svakom narativu NATO-a, dosta je jednostavan: Kijev odbija da poštuje Minski sporazum iz februara 2015.

Prema slovu sporazuma, Kijev bi trebalo da dodeli autonomiju Donbasu putem ustavnog amandmana, koji se naziva "poseban status"; da izda opštu amnestiju; i da započne dijalog sa Donjeckom i Luganskom Narodnom Republikom.

Kijev već godinama nije ispunio nijednu od ovih obaveza - dok je NATO medijska mašinerija stalno spinovala da je Rusija ta koja krši Minski sporazum. A Rusija čak nije ni pomenuta u sporazumu.

Moskva sve vreme poštuje Minski sporazum, kojim se Donbas uspostavlja kao sastavni, autonomni deo Ukrajine. Rusija je vrlo jasno stavila do znanja, i to čini iznova i iznova, da nema nikakvog interesa da zagovara smenu režima u Kijevu.

Pre sastanka putem video linka, portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je: "Putin će saslušati Bajdenove predloge o Ukrajini sa 'velikim interesovanjem'". Čak ni Bela kuća nije predložila da se Kijev pridržava Minskog sporazuma. Dakle, bez obzira na to šta će Bajden možda reći, Putin će, pragmatično, usvojiti pristup "sačekati i videti", a zatim će delovati u zavisnosti od razvoja situacije.

Uoči razgovora najveća pompa se podigla oko nastojanja Vašingtona da zaustavi Severni tok 2 ako Rusija "napadne" Ukrajinu.

Skriveni podtekst narativa o "invaziji" Rusiji na Ukrajinu, koji se besomučno ponavlja širom NATO saveza, jeste da je jastrebovima koji upravljaju državom nagriženom iznutra (izuzetno polarizovanim Sjedinjenim Državama) očajnički potreban rat u onome što vojni analitičar Andrej Martjanov naziva "zemlja 404", što se odnosi na poruku o grešci koja se prikazuje kada veb stranica ili link ne postoje.

Suština je u tome da evropski vazali ne smeju imati pristup ruskim energentima: u obzir dolazi samo američki tečni prirodni gas (LNG).

To je ono što je najekstremnije rusofobe u Vašingtonu navelo da počnu da prete sankcijama Putinovom užem krugu saradnika, ruskim proizvođačima energije, pa čak i isključenjem Rusije iz SWIFT aranžmana. Sve to trebalo je da spreči Rusiju da "izvrši invaziju" na zemlju 404.

Američki državni sekretar Entoni Blinken - prisutan na video konferenciji - rekao je pre nekoliko dana u Rigi (Letonija) da će NATO, "ako Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu", odgovoriti "čitavim spektrom ekonomskih mera od velikog uticaja". Što se tiče NATO-a, po Blinkenu je on daleko od agresivnog saveza: čisto "odbrambena" organizacija.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je početkom decembra na sastanku Ministarskog saveta OEBS-a u Stokholmu već upozorio da "strateška stabilnost" u Evropi "ubrzano erodira".

Lavrov je rekao: "NATO odbija da razmotri naše predloge o deeskalaciji tenzija i sprečavanju opasnih incidenata... Naprotiv, vojna infrastruktura Alijanse približava se granicama Rusije... Košmarni scenario vojne konfrontacije se vraća".

Zato nije ni čudo što je srž problema za Moskvu prodiranje NATO-a. Priča o "invaziji" je gruba lažna vest koja se prodaje kao činjenica. Čak je i direktor CIA-e Vilijam Berns priznao da američke obaveštajne službe nemaju dovoljno saznanja da "zaključe" da će Rusija uslišiti moltive američkog vojno-industrijskog kompelska i konačno "napasti" Ukrajinu.

Ipak, to nije sprečilo nemačke senzacionalističke tabloide da iscrtaju konture ruskog blickriga u trenutku dok SAD i NATO pokušavaju da nateraju "zemlju 404" da izvrši samoubistvo napadom na Donjeck i Lugansk.

Pravno obavezujuća garancija

Besmisleno je očekivati da će video konferencija doneti praktične rezultate. Kako je NATO i dalje zarobljen u koncentričnim krizama, trenutni nivo visoke napetosti između NATO-a i Rusije je dar s neba u pogledu održavanja pogodnog narativa o spoljašnjem slovenskom zlu. To je takođe dodatni bonus za vojno-industrijsko-obaveštajno-institutski i medijski kompleks.

Napetost će nastaviti da tinja, a do tačke ključanja neće doći samo ako se NATO ne bude širio unutar Ukrajine u bilo kom obliku ili formi. Diplomate u Briselu rutinski komentarišu da Kijev nikada neće biti primljen u članstvo NATO-a. Ali ako stvari mogu da se pogoršaju - pogoršaće se: Kijev će postati jedan od onih specijalnih partnera NATO-a, očajnički siromašan, teritorijalno gladan, divlji akter.

To što Putin zahteva od SAD - koje predvode NATO - pisanu, pravno obavezujuću garanciju da Alijansa neće napredovati dalje na istok prema ruskim granicama jeste ono što bi moglo da predstavlja prekretnicu cele priče.

Bajdenov tim nikako ne može da mu izađe u susret: njih bi američki vojno-industrijski establišment žive pojeo kad bi se usudili to da urade. Proučavajući istoriju sopstvene zemlje, Putin je shvatio da je "obećanje" koje je tata Buš dao Gorbačovu o proširenju NATO-a bilo čista laž. On zna da oni koji vode NATO nikada neće sebe pismeno obavezati na tako nešto.

To Putinu otvara čitav niz opcija da zaštiti nacionalnu bezbednost Rusije. "Invazija" je glupost; Ukrajina, koja trune iznutra, iscrpljena strahom, gnušanjem i siromaštvom, ostaće u limbu, dok će Donjeck i Lugansk postepeno bivati sve povezaniji sa Ruskom Federacijom.

Neće biti rata NATO-a protiv Rusije - kao što je i Martjanov opširno pokazao, NATO ne bi izdržao ni pet minuta protiv ruskog hipersoničnog oružja. A Moskva će se fokusirati na ono što je geoekonomski i geopolitički zaista važno: učvršćivanje Evroazijske ekonomske unije (EAEU) i Velikog evroazisjkog partnerstva.

Preveo Radomir Jovanović/Novi Standard
Izvor Asia Times